Papa Franjo primio je u subotu 10. studenoga u Vatikanu članove Papinskoga vijeća za pripravu svjetskih euharistijskih kongresa, sljedeći je u Budimpešti 2020. godine, pozvavši na obnovu zajedništva i služenja.

Papa: Katolici se moraju zauzimati protiv podjela u Europi

Europa trpi zbog ravnodušnosti, podjela i izolacionizma, upozorio je Papa i istaknuo da katolici njegovanjem zajedništva i služenja trebaju potaknuti preobrazbu u vlastitim redovima a zatim i izvan njih, prenosi Vatican News. Svjetski euharistijski kongres u Budimpešti morat će se suočiti s izazovom sekularizacije i globalizacije koje prijete zatiranjem osobitosti bogate i raznolike povijesti. Papa je katolicima osobito skrenuo pozornost na područja obitelji u potrebi, mladih i nezaposlenih, usamljenih starijih, bolesnih i migranata. Euharistijski kongres morao bi utjecati na unutarcrkvenu obnovu ali i ostale potaknuti na zauzimanje za ljubav prema bližnjemu, solidarnost, mir, obitelj i zaštitu okoliša, poručio je Papa.

Povjerenstvo za pripravu euharistijskih kongresa na čelu s nadbiskupom Pierom Marinijem okupilo se na općoj skupštini u Rimu, na kojoj sudjeluje i radna skupina za predstojeći kongres u Budimpešti, kojoj je na čelu kardinal Peter Erdö. Euharistijski kongresi održavaju se u pravilu svake četiri godine a posljednji je održan 2016. u filipinskom Cebuu.

9. studenoga 2018. - Papa Franjo i katolikos Gewargis III.: Nije moguće zamisliti Bliski istok bez kršćana

Papa Franjo susreo se 9. studenoga s katolikosom Asirske Crkve Istoka Gewargisom III. i njegovom pratnjom. Nakon privatnoga razgovora uslijedili su govori, molitva u kapeli Redemptoris Mater u Apostolskoj palači i potpisivanje zajedničke izjave.

Na susretu su bili nazočni i članovi Mješovitoga povjerenstva za teološki dijalog između Katoličke Crkve i Asirske Crkve Istoka, izvještava Vatikan News. Papa se u pozdravu spomenuo prvoga susreta s katolikosom u Vatikanu 17. studenoga 2016., kao i onoga u Bariju, 7. srpnja ove godine, u prigodi Dana razmišljanja i molitve za mir na Bliskom istoku. Dijelimo veliko trpljenje prouzročeno tragičnim stanjem u kojemu žive brojna naša braća i sestre na Bliskom istoku, žrtve nasilja, koji su često primorani napustiti prostor na kojemu oduvijek žive. Prolaze križni put Kristovim tragovima te, premda pripadaju različitim zajednicama, među sobom uspostavljaju bratske odnose, postajući za nas svjedoci jedinstva, rekao je Papa.

Razlog za posebnu zahvalnost Bogu jest rad Povjerenstva za teološki dijalog između dviju Crkvi primijetio je Papa. To povjerenstvo, rezultat dijaloga, pokazuje da praktične i stegovne razlike nisu uvijek zapreka jedinstvu, te da se neke razlike u teološkom izražavanju mogu smatrati više komplementarnima nego konfliktnima. Podsjetivši da je prije godinu dana potpisana zajednička deklaracija o sakramentalnom životu, papa Franjo zajamčio je svoje molitve kako bi treći dio razmišljanja o ekleziologiji, koji je ovih dana povjerenstvo potaknulo, pridonese da „prijeđemo još jedan dio puta, prema toliko očekivanom cilju, kada ćemo Gospodinovu žrtvu moći slaviti na istom oltaru”.

Taj put zahtijeva također očuvanje sjećanja, kako bismo učili od svjedoka iz prošlosti, primijetio je Papa te spomenuo Abdiša bar Berika, metropolita Nisibisa, jednoga od najglasovitijih pisaca istočno-sirijske tradicije, čiju 700. obljetnicu preminuća Asirska Crkva Istoka i Kaldejska Crkva slave ove godine. Neka studij toga velikog teologa, posebno stručnoga na području kanonskoga prava, pomogne da bolje upoznamo bogatstvo sirijske tradicije, i prihvatimo ju kao dar za cijelu Crkvu, poželio je papa Franjo.

U zajedničkoj Izjavi koju su na kraju susreta potpisali papa Franjo i patrijarh Gewargis III. ističe se zahvalnost Gospodinu za sve veću blizinu u vjeri i ljubavi između Asirske Crkve Istoka i Katoličke Crkve. Posljednjih su se desetljeća naše Crkve približile više nego ikada kroz stoljeća, navodi se u dokumentu u kojemu se također potvrđuje namjera za napredovanjem u uzajamnom priznavanju i zajedničkom svjedočenju Evanđelja, u iščekivanju dana kada će biti moguće slaviti zajedno za istim oltarom.

Na tom putu iskušavamo zajedničko trpljenje zbog dramatičnoga stanja naše kršćanske braće i sestara na Bliskom istoku, a posebno u Iraku i Siriji. Stotine tisuća nedužnih muškaraca, žena i djece neizmjerno trpe zbog okrutnih sukoba koje ništa ne može opravdati; sukoba koji su povećali odlazak kršćana s prostora na kojima su živjeli zajedno s drugim vjerskim zajednicama još od apostolskih vremena. Za sve njih, bez razlike, zajamčena je zajednička molitva i karitativno zauzimanje, gledajući njihovo trpljenje, koje katkada dolazi i do mučeništva, kao sjeme jedinstva kršćana, ističe se u dokumentu.

Bliski istok ne može se zamisliti bez kršćana jer kršćani, zajedno s drugim vjernicima, bitno pridonose posebnom identitetu toga područja; mjestu snošljivosti, uzajamnoga poštovanja i prihvaćanja. Bez pravednosti nema trajnoga mira; zbog toga papa Franjo i katolikos Gewargis III. u izjavi još jednom pozivaju međunarodnu zajednicu da primjeni političko rješenje koje će priznati prava i dužnosti svih uključenih strana. Dokument završava uvjerenjem da, koliko je stanje teže, toliko je više potreban međureligijski dijalog utemeljen na otvorenosti, istini i ljubavi.

7. studenoga 2018. - Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu

Ne ukradi!

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nastavljajući tumačenje Dekaloga, danas dolazimo do sedme riječi: „Ne ukradi".

Slušajući ovu zapovijed odmah pomislimo na krađu i poštovanje tuđe imovine. Nema kulture u kojoj su krađa i pronevjera zakoniti; ljudi su vrlo osjetljivi na obranu posjeda.

Ali vrijedi se otvoriti širem tumačenju ove Riječi te promatrati temu posjedovanja dobara kroz prizmu kršćanske mudrosti.

U socijalnom nauku Crkve govori se o općoj namjeni dobara. Što to znači? Poslušajmo što se kaže u Katekizmu: „U početku je Bog zemlju i njezina blaga povjerio zajedničkom upravljanju čovječanstva, da se ono za nju brine, da njome svojim radom zagospodari i uživa njezine plodove" (br. 2402). I još: „Opća namjena dobara ostaje prvenstvenom, makar promicanje općeg dobra zahtijeva poštivanje privatnog vlasništva, njegova prava i njegova vršenja" (br. 2403). [1]

Providnost, međutim, nije organizirala svijet na „serijski" način, postoje razlike, različiti uvjeti, različite kulture, pa se tako ljudi u životu mogu pobrinuti jedni za druge. Svijet je bogat dobrima zato da bi se svima osigurala primarna dobra. Ipak, mnogi žive u skandaloznom siromaštvu, a dobra, koja se koriste bez ikakvih kriterija, u sve su gorem stanju i propadaju. Ali svijet je samo jedan! Čovječanstvo je samo jedno! [2] Bogatstvo svijeta danas je u rukama manjine, malobrojnih, dok mnogi, većina grca u siromaštvu, štoviše u bijedi i patnji.

Ako postoji glad na zemlji, to nije zato što nema hrane! Štoviše, za potrebe tržišta ponekad se ide tako daleko da je se uništava, baca. Ono što nedostaje jest slobodno i dalekovidno poduzetništvo koje jamči odgovarajuću proizvodnju i počiva na solidarnosti, koje osigurava pravednu raspodjelu.

U Katekizmu se također kaže: „Služeći se stvorenim dobrima, čovjek mora izvanjske stvari što ih zakonito posjeduje držati ne samo kao svoje nego i kao zajedničke: u smislu da one mogu koristiti ne samo njemu, nego i drugima" (br. 2404). Svako bogatstvo, da bi bilo dobro, mora imati društvenu dimenziju.

U toj perspektivi izlazi na vidjelo pozitivno i široko značenje zapovijedi „ne ukradi". „Vlasništvo nad nekim dobrom čini njegova posjednika upraviteljem Providnosti" (isto). Nitko nije apsolutni gospodar dobara, već upravitelj dobara. Posjedovanje je jedna odgovornost: „Ali ja imam svega u obilju…" – to je odgovornost koju imaš. I svako dobro istrgnuto iz logike Božje Providnosti je izdano, izdano u svom najdubljem smislu.

Ono što ja zaista posjedujem je ono što znam darovati. Ovo je mjerilo kojim se procjenjuje kako upravljam bogatstvom, bilo u dobrom ili lošem smislu; ovo je jako važno: ono što je zaista posjedujem je ono što znam darovati. Ako znam darivati, otvoren sam, tada sam bogat ne samo u onome što posjedujem, već i u velikodušnosti, velikodušnosti također kao dužnosti davanja bogatstva, tako da svi u njemu imaju udio. Ako ne uspijevam dati nešto to je zato što me ta stvar posjeduje, ima moć nada mnom i ja joj robujem. Posjedovanje dobara je prilika da ih se umnoži s kreativnošću i koristi ih se velikodušno i tako raste u ljubavi i slobodi.

Sam Krist, premda je Bog, „nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’" (Fil 2, 6-7) i obogatio nas svojim siromaštvom (usp. 2 Kor 8, 9).

Dok se čovjek svim silama trudi imati više, Bog ga otkupljuje tako što postaje siromašan: taj Raspeti Čovjek platio je za sve neprocjenjivu otkupninu od strane Boga Oca, „bogata milosrđem" (Ef 2, 4, usp. Jak 5, 11). Ono što nas čini bogatima nisu dobra nego ljubav. Toliko puta smo čuli ono što Božji narod kaže: „đavao ulazi kroz džepove". Počinje se s ljubavlju prema novcu, težnjom za posjedovanjem; zatim dolazi ispraznost: „Ah, bogat sam i razmećem se svojim bogatstvom"; i, na kraju, nadutost i oholost. Ovo je način na koji đavao djeluje u nama. Ali vrata kroz koja ulazi su džepovi.

Draga braćo i sestre, Isus Krist nam još jednom otkriva puni smisao Svetoga pisma. „Ne ukradi" znači: ljubi svojim dobrima, iskoristi sredstva kojima raspolaže da ljubiš kako znaš. Tada tvoj život postaje dobar i posjedovanje postaje doista dar. Zato što život nije vrijeme posjedovanja, nego ljubavi. Hvala vam!

Sam Krist, premda je Bog, „nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’" (Fil 2, 6-7) i obogatio nas svojim siromaštvom (usp. 2 Kor 8, 9).

Dok se čovjek svim silama trudi imati više, Bog ga otkupljuje tako što postaje siromašan: taj Raspeti Čovjek platio je za sve neprocjenjivu otkupninu od strane Boga Oca, „bogata milosrđem" (Ef 2, 4, usp. Jak 5, 11). Ono što nas čini bogatima nisu dobra nego ljubav. Toliko puta smo čuli ono što Božji narod kaže: „đavao ulazi kroz džepove". Počinje se s ljubavlju prema novcu, težnjom za posjedovanjem; zatim dolazi ispraznost: „Ah, bogat sam i razmećem se svojim bogatstvom"; i, na kraju, nadutost i oholost. Ovo je način na koji đavao djeluje u nama. Ali vrata kroz koja ulazi su džepovi.

Draga braćo i sestre, Isus Krist nam još jednom otkriva puni smisao Svetoga pisma. „Ne ukradi" znači: ljubi svojim dobrima, iskoristi sredstva kojima raspolaže da ljubiš kako znaš. Tada tvoj život postaje dobar i posjedovanje postaje doista dar. Zato što život nije vrijeme posjedovanja, nego ljubavi. Hvala vam!

[1] Usp. Enc. Laudato si’, 67: Svaka zajednica može iz obilja koje joj nudi zemlja uzeti ono što joj treba za njezino preživljavanje, ali ona ima također dužnost štititi je i jamčiti kontinuitet njezine plodnosti za buduće naraštaje. U konačnici, „Jahvina je zemlja" (Ps 24, 1), njemu pripada „zemlja i sve što je na njoj" (Pnz 10, 14). Zato Bog odbacuje svaki zahtjev za apsolutnim vlasništvom: „Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene" (Lev 25, 23).«

[2] Usp. sv. Pavao VI., Enc. Populorum progressio, 17: „No svaki je čovjek član društva: pripada čitavom čovječanstvu. Ne samo ovaj ili onaj čovjek, nego svi ljudi su pozvani na takvu puninu rasta. […] Budući da smo baštinici prošlih generacija i korisnici rada naših suvremenika, mi imamo obaveze prema svima i ne možemo se osloboditi brige za one koji dolaze poslije nas da uvećaju krug ljudske obitelji. Univerzalna solidarnost koja je činjenica, za nas je ne samo dobrobit nego i dužnost”.