Papa Pavao VI., osvrnuvši se u „Marialis cultus" na pojedine Marijine svetkovine i blagdane koji se nalaze u obnovljenom Rimskom kalenadru, ističe: „Ne treba zaboraviti, Rimski kalendar ne spominje sve marijanske blagdane; na partikularni Kalendari, preuzimaju, u punoj vjernosti liturgijskim propisima, ali također u duhu srdačnog prihva­ćanja, marijanske blagdane koji su vlastiti različitim mjesnim Crkvama" (MC 9). Jedan od takvih Gospinih blagdana jest i današnji koji je kod nas poznatiji pod nazivom „Gospa Trsatska". Blažena Djevica Marija, majka milosti od časne Nazaretske kućice, glavna je zaštitnica franjevačke Provincije svetoga Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu. U toj se franjevačkoj provinciji slavi kao blagdan, a na Trsatu kao svetkovina, jer je ovaj blagdan titular Trsatskog svetišta. Blagdan s vlastitim misnim obrascem potvrdila je Kongregacija za bogoštovlje 16. svibnja 1978. (Prot. N. 1600/77).

Pobožna predaja pripovijeda kako je na trsatskom brijegu 10. svibnja 1291. godine osvanula Gospina nazaretska kućica, i ostala 3 godine i 7 mjeseci, a onda je prenesena u Loret. O tome piše franjevac i gvardijan trsatskog samostana Franjo Glavinić u svom djelu „Cvit svetih", tiskanom u Veneciji 1628. godine. Na mjesto gdje je, prema spomenutoj predaji, bila Nazaretska kućica pobožni je svijet dolazio i molio. Nikola Frankopan je tu sagradio crkvicu koja je s vremenom prerasla u svetište. Na molbu knezova Frankopana papa Urban V. je 1367. godine poslao drevnu ikonu presvete Bogorodice Trsatskom svetištu. Zbog brojnih milosti koje je Blažena Djevica dijelila onima koji su se njoj utjecali pred tom slikom, Gospa Trsatska je nazvana Majkom milosti, a njezina je slika svečano okrunjena na blagdan Male Gospe 1715. godine. Pio XI. je 1931. godine počastio Trsatsko svetište naslovom „manja bazilika" i tako ga stavio uz bok drugim znamenitim svetištima u svijetu. Uz svetište danas se nalazi i kapela zavjetnih darova, koja je otvorena 1966. godine te su u njoj smješteni mnogi zavjetni darovi koji svjedoče o brojnim milostima koje je Majka milosti dijelila svojim štovateljima.

Misni tekstovi ovog blagdana ističu Bezgrešnu Djevicu i Majku neizrecive Riječi kao onu koja je svjetlom Duha Svetoga postala „kućom Božjom kako bismo se mi cjelovitom vjerom klanjali tolikom otajstvu i uvijek ga častili poniznom poslušnošću" (Zborna molitva).

Sveti Antonin  Firentinski, OP, biskup, rođen je u Firenci  1389.  godine  kao sin gradskog bilježnika. U Kortoni je stupio u dominikanski red kad mu je bilo 16 godina, a za svećenika je zaređen 1418. godine. Tijekom 30 godina vršio je službu samostanskog starješine u raznim samostalnima svoga reda u Toskani te je postao duša obnove čitavoga Reda. Papa Eugen IV. imenovao ga je nadbiskupom Firence 1446. godine. Kao natpastir Antonin se svom dušom dao  na duhovnu  obnovu  povjerene  mu nadbiskupije. Činio je to najviše svojim primjerom živeći skromno. Čak je i kao nadbiskup uvijek nosio re­dovničko odijelo. Svake je nedjelje propovijedao, a svake godine pješice je obilazio svoju nadbiskupiju. Uvijek je bio spreman sa svakim se porazgovoriti i svakomu pomoći, a nikad nije izgubio unutarnje sabranosti. To mu je omogućavalo sačuvati prisebnost i u najtežim trenutcima, i kad je kuga harala na teritoriju njegove nadbiskupije, a zatim glad i potresi. Uza sav pastoralni rad Antonin je pisao, posebno s područja moralne teologije. Bio je kao velika enciklopedija misli i prakse kršćan­skog života. Umro je u predgrađu Firence, zvanom Montughi, 2. svibnja 1459. Svetim ga je proglasio Hadrijan VI. na 31. svibnja 1523. godine.

Sveti Gordijan i Epimah, mučenici u Rimu za vrijeme cara Julijana Apostate.

Sveti Job, starozavjetni prorok i čovjek uzorne strpljivosti.

Sveti Kalepodij, prezbiter i mučenik u Rimu za cara Aleksandra.

Sveti Kvart i Kvint, mučenici u Rimu na Latinskoj cesti.

Sveti Alfij, Filadelf i Cirin, mučenici u Leontinu na Siciliji.

Sveti Dioskorid, mučenik u Smirni.

Sveti Katald, biskup u Tarantu.