IV. KORIZMENA NEDJELJA (B)

ZAZIV DUHA SVETOGA

Dođi, Duše Presveti
 
Dođi, Duše Presveti,
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.
 
Dođi, Oče ubogih,
djelitelju dara svih,
dođi, srca svjetlosti.
 
Tješitelju tako blag,
ti nebeski goste drag,
pun miline, hlade tih.
 
Umornima odmore,
u vrućini lahore,
razgovore žalosnih.
 
Sjaju svjetla blaženog,
sjaj u srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.
 
 
Bez božanstva tvojega
čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.
 
Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim.
 
Mekšaj ćudi kamene,
zagrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim.
 
Svim što vjeru imaju,
što se u te ufaju,
sedam svojih dara daj.
 
Daj nam krepost zaslužnu
i smrt lijepu, blaženu,
daj vjekovit svima raj.

EVANĐELJE: Iv 3,14-21
 

U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«

MEDITATIO

Ulomak iz svetog evanđelja koje Crkva danas stavlja pred nas ove četvrte korizmene nedjelje, zvane još "Laetare”, a što znači „veseli se", donosi nam prikladne Isusove riječi koje bi nam trebale biti razlog za radost unatoč tome što se nalazimo usred korizmenog vremena: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni." (Iv 3, 16) Ove Isusove riječi iz današnjeg odlomka dio su dijaloga između Isusa i Nikodema kojeg je preporučljivo u cijelosti pročitati da bismo dobro razumjeli današnju Božju poruku. Na taj ćemo način bolje ući u vrlo bitan kontekst, odnosno dijalog između Isusa i Nikodema. Naš ulomak iz evanđelja nam donosi  samo kraj ovog dijaloga koji se zapravo pretvorio u Isusov monolog. Monolog u kojemu je tema objava Božje ljubavi koja želi spasiti svoj narod, kao što je to već Isus činio kroz povijest izraelskog naroda. Ovaj susret od iznimne je važnosti jer je prvi u Isusovom javnom djelovanju.

…Kao što Mojsije podiže zmiju…tako ima biti podignut Sin Čovječji…

Činjenica da će Isus biti podignut poput zmije koju je Mojsije podigao u pustinji označava križ kao ono mjesto na koje Isus biva uzdignut da nas spasi. Kao što je nekada izraelski narod velikom nevjerom i mrmljanjem protiv Boga bio udaljen od Njegove zaštite, a Bog da ih spasi od smrti, govori Mojsiju da podigne mjedenu zmiju na komadu štapa i tko god bi je pogledao, ostao bi na životu; tako i nas Isus svojim križem spašava. Isus na sebe uzima naš grijeh i uništava ga na svom križu. Ljubav koju je Jedinorođenac na križu do kraja izlio za nas, protuotrov je urođenoj ljudskoj sumnjičavosti i nepovjerenju prema Bogu.

Sin Božji došao je na svijet i ljudima donio božanski život tako da sada, svatko tko vjeruje u Njega, već ovdje ima život vječni. Ali Bog čeka naš osobni odgovor vjere. Ne smijemo ostati ravnodušni prema križu ili ga ne daj Bože odbaciti ili prezreti, jer ćemo izgubiti ono za što smo stvoreni. Svi smo potrebni biti nanovo rođeni odozgor, onako kako to poručuje Isus na početku svoga razgovora s Nikodemom i to je uvjet kako bismo ugledali Kraljevstvo Božje, odnosno ušli u Vječni Život (Iv 3, 3).

…Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca.

Ponovno se rađamo onda kada smo dotaknuti Božjom Milošću, onda kada shvatimo i povjerujemo da smo voljeni od Oca tolikom žarkom i bezuvjetnom Ljubavlju. Onom Ljubavlju koju nam je Njegov Jedinorođeni Sin izrazio na križu. Tada postajemo ono što samo oduvijek bili u Božjim očima. Bog koji bijaše pravedan, preda sam sebe za nas grešne ljude. Otac nam daje Sina bez ograničenja i to ne nekom ili nekima, već cijelom svijetu, odnosno svakom tko vjeruje u Njega da bi zadobio život vječni.

…Tko vjeruje u njega ne osuđuje se…

Isus razgovara s farizejom te ruši očekivanja mesije – suca svijeta. Sin nije došao suditi svijetu „nego da se svijet spasi po njemu". Bog je ljubav i u njemu nema suda niti osude nego samo ponude, dara života. Stav svakog pojedinog čovjeka prema Isusu pokazuje njegovu unutarnju bit i kakav on stav prema Bogu želi zauzeti. Bog ljubi, a ne sudi, On ne može drugačije jer Bog je ljubav (1Iv 4,8-10). Čovjek je taj koji često osuđuje i tako riskira odbaciti Božju Ljubav, odnosno Spasenje koju mu Bog nudi te na taj način djeluje protiv života, ostaje u smrti i osuđuje samog sebe.

ORATIO

Isuse, koji si bio podignut na križu, molimo Te sada budi prisutan u našim srcima. Natopi nas svojim Svetim Duhom da imamo život i postanemo dar i svjetlo za naše bližnje. Zapečati nas Duhom Svetim da nemamo straha svjedočiti Krista i njegovu evanđeosku Istinu. Svakodnevno nas mijenjaj i suobličuj da postanemo nove osobe što sličniji tebi. Amen.

CONTEMPLATIO

Nikodem je došao noću Gospodina tražiti Svjetlo za svoj život. Hranim li se redovito svjetlošću koju mi Gospodin daje na sv. misi?

Tražim li u susretu s Isusom savjete o dvojbama koje me muče i dovode u tamu?

Tko prihvaća vjeru i prima krsnu milost, oslobađa se sljepoće i dobiva vid, prelazi iz tame u svjetlost – izlazi iz neznanja u pravu spoznaju?

ACTIO

Isus je došao donijeti Svjetlo u ovaj svijet. Kao kršteniku, i na meni se treba odražavati svjetlost koja sija s Kristova lica. Svjetleći tako, obasjavamo drugima stazu života i ulijevamo vjeru i nadu koju smo i mi sami primili od Gospodina. Trudit ću se živjeti svoju svakodnevnicu po nadahnućima Duha Svetoga, a na konkretan ću način, kroz ovaj korizmeni tjedan pokušati biti strpljiviji i srdačniji u svojoj sredini prema onima koji su mi možda „teški".

DUHOVNI KUTAK

(vidi Robert J. Wieland, Dobra vijest je bolja nego što mislite, *slobodan prijevod)
Riječ „evanđelje" nosi u sebi ugrađeni smisao „Radosne vijesti". „ Isus je došao... da objavi Božju dobru vijest" (Mk 1,13). Njegova vijest je „studirala" staze k sreći. Devet sigurnih propisanih lijekova blistaju u Njegovoj propovjedi na Gori, a svaka počinje riječima: „Blago vam koji..." (Mt 5,3-12). Možda će vas iznenaditi da nam nijedna od tih preporuka ne kaže šta trebamo činiti kako bismo bili sretni, već što da vjerujemo.