Za ova dva sveca Rimski martirologij kaže kako su bili braća i službenici (eunusi) svete Eugenije, kćerke bogatog rim­skog plemića Filipa, carskog prefekta u Egiptu, te kako su za cara Galijena pogub­ljeni nedaleko Rima na staroj Salarijskoj cesti, na groblju Bazile, zbog toga što su bili kršćani i što nisu htjeli žirtvovati poganskim bogovima.

Predaja svjedoči kako su sveti Proto i Hijacint, nakon što su postali kršćani, obratili na kršćanstvo Eugenipu i njezina oca Filipa. Filip je kasnije postao svećenik i biskup u Aleksandriji te podmio mučeništvo.

Eugenija se nakon krštenja vratila u Rim, a s njom i njezina dva službenika: Proto i Hijacint. U Rimu su svih troje podnijeli mučeništvo.

Sveti Proto (Prvi, Prvoslav) i Hijacint (Cvijet, Cvjetko) vrlo su popularni i štovani sveci u kršćanskoj starini, osobito u Rimu. Novija arheološka istraživa­nja potvrdila su njihovu povjesnost, njihovo mučeništvo i njihovo štovanje. 1845. godine Isusovac o. Marchi, iskapajući u Rimu katakombe svetog Her­mesa (Sant'' Ermete), pronašao je jedan grob zatvoren kamenom pločom na kojoj je na latinskom jeziku uklesan natpis koji u prijevodu glasi: „Sahranjen dana 11. rujna, Hijacint mučenik". Premda u natpisu nema imena „Proto", ipak je on svjedočanstvo ne samo za svetog Hijacinta već i za svetoga Prota jer se već od 4. stoljeća ta dva sveca uvijek zajedno spominju i časte.

Sveti Vincencije, opat i mučenik u Leonu u Španjolskoj.

Sveti Diodor, Diomed i Didim, mučenici u Laodiceji u Siriji.

Sveti Pafnucije, biskup u Egiptu. Za vrijeme cara Galerija Maksimijana bio je među onima kojima su zbog kršćanske vjere iskopali desno oko i odrezali žile ispod   koljena   lijeve   noge   te   bili    osuđeni   na  prisilni  rad  u   rudo­kopima. Za vrijeme cara Konstantina Velikog Pafnucije se odvažno borio protiv arijanskog krivovjerja.

Sveti Emilijan (Milan, Miljenko). biskup u Verceli  (sjeverna Italija).

Sveta Teodora, pokornica u Aleksandriji u 5. stoljeću.