11. srpnja 2017. - Papina poruka simpozija sudionicima simpozija o ketehezi u Argentini
Vatikan - U organizaciji Argentinskog katehetskog instituta, i u suradnji s Teološkim fakultetom Papinskog katoličkog argentinskog sveučilišta, 11. srpnja počeo je međunarodni simpozij o katehezi u Argentini, pod geslom „Blaženi koji vjeruju". Tom prigodom, papa Franjo uputio je pismo nadbiskupu Ramonu Alfredu Dusu, predsjedniku Biskupske komisije za katehezu i biblijski pastoral Argentinske biskupske konferencije, prenosi Radio Vatikan. Papa počinje pismo podsjećajući na zgodu iz života sv. Franje. Kad je jedan od njegovih sljedbenika tražio pouku o tome kako propovijedati, sv. Franjo je odgovorio: „Brate, kada posjećujemo bolesnike, pomažemo djeci i dajemo hranu siromasima, već propovijedamo". U ovoj lijepoj pouci sadržano je zvanje i zadatak katehete, istaknuo je Papa, pojasnivši kako kateheza nije „posao" ili zadatak izvan osobe katehete, nego se katehetom „biva", i cijeli se život vrti oko tog poslanja. To je poziv na služenje u Crkvi, dar koji treba predati dalje. Papa je istaknuo kako se kateheta mora uvijek vraćati na prvi poziv, na „kerigmu", dar koji mu je promijenio život. Taj temeljni navještaj mora odjekivati u životu kršćanina, a još više u životu onog koji je pozvan naviještati i poučavati vjeru. Podsjećajući da „nema ničeg čvršćeg, dubljeg, sigurnijeg, smislenijeg i mudrijeg od tog navještaja" (Evangeliii gaudium 165), Papa ističe kako taj navještaj mora pratiti vjeru koja je već prisutna u pobožnosti argentinskog naroda, valorizirajući cijeli potencijal pobožnosti i ljubavi koji prati pučku pobožnost.
Kateheta polazi od Krista i hodi s Kristom, upozorio je Papa: kateheta nije osoba koja polazi od vlastitih ideja i ukusa, nego si dopušta da ga Krist pogleda, pogledom od kojeg srce gori. U mjeri u kojoj Isus dotiče središte našeg života, toliko nas izvodi iz nas samih, i čini nas bližima drugima. Taj dinamizam ljubavi je poput srčanog ritma „sistola i dijastola", koncentrira se kako bi se susreo s Gospodinom, i odmah se otvara, izlazeći iz sebe zbog ljubavi, kako bi se svjedočilo, govorilo i propovijedalo za Isusa i o Isusu. Isus nam daje primjer, podsjeća Papa, Isus se povlačio u osamu kako bi se molio Ocu, te potom odmah izlazio u susret gladnima i žednima Boga, ne bi li ih ozdravio i spasio. Tu se rađa važnost „mistagoške" kateheze. Ona mora biti trajni susret s Riječju i sakramentima, a ne tek neka prigodna prethodnica sakramentima kršćanske inicijacije. Kršćanski je život proces rasta i integracije svih dimenzija osobe u zajednički hod slušanja i odgovora (Evangelii Gaudium 166). Nadalje, istaknuo je Papa, kateheta je kreativan te traži različita sredstva i oblike u navještaju. Lijepo je vjerovati Isusu, jer on je „put, istina i život" (Ivan 14,6), koji ispunjava naše postojanje radošću i veseljem. Novi znakovi i oblici prenošenja vjere susreću se upravo u nastojanju da se drugima pomogne upoznati Isusa kao najveću ljepotu. Sredstva mogu biti različita, no važno je uvijek imati pred očima Isusov stil: Isus se prilagođavao osobama koje je imao pred sobom, kako bi ih približio ljubavi Božjoj. Potrebno je znati „promijeniti se", prilagoditi se, kako bi poruka bila bliža, iako je uvijek ista, jer Bog se ne mijenja, ali obnavlja sve u sebi. U tom se stvaralačkom iznalaženju ne moramo bojati jer Isus ide ispred nas u tom zadatku. On je već u čovjeku današnjice, i tamo nas čeka, poručio je Papa.
