ZAZIV DUHA SVETOGA

Dahni u mene, Duše Sveti, da moje misli budu svete! Pokreni me, Duše Sveti, da moj posao bude posvećen! Privuci moje srce da zavolim samo ono što je sveto! Zaštiti me, Duše Sveti, da mogu uvijek biti svet. Amen.

EVANĐELJE: Mk 1, 40-45

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

MEDITATIO

U današnjem odlomku evanđelja susrećemo Isusa koji čini jedno od čudesa u ovom dijelu evanđelja. Evanđelist pred nas stavlja početnu etapu Isusovog javnog djelovanja.
Marko, za razliku od Mateja, na početku svog djela ne predstavlja „plan i program" Isusovog djelovanja, već podcrtava poziv prve četvorice učenika te, nakon toga, stavlja pred čitatelja jednu seriju čudesa u Kafarnaumu i okolici, među kojima je i čudo nad kojim smo se danas zaustavili. Sveti pisac zapravo podcrtava zbog čega i koga je Isus došao.
 

Dođe k Isusu neki gubavac

U hebrejskoj tradiciji, a tako i vjerovanju, bilo koja nedaća u životu bila je smatrana Božjom kaznom. Ono što je prouzrokovalo tu kaznu bio je grijeh, vlastiti ili grijeh predaka.
Guba je bila možda i najteža „kazna". Oni koji su bolovali od gube, ne samo da su bili izopćeni od naroda što se tiče njihovog sudjelovanja u javnom životu, nego su bili baš fizički izbačeni, udaljeni iz društva. Nisu imali nikakvog prava živjeti u gradu. Osim što su bili izvan naseljenog mjesta, sa sobom su morali nositi zvonce i upozoravati glasno one koji su im se približavali: „Nečist, nečist". Bili su smatrani hodajućim mrtvacima.
Ono čime gubavac iznenađuje je njegova hrabrost i njegov prilazak Isusu. Prekršio je svako pravilo kojeg se kao gubavac morao čvrsto pridržavati.
Gubavac zna da mu pravila neće pomoći u njegovom ozdravljenju. Gubavac zna da mu treba netko puno jači i veći od pravila. Gubavac u Isusu prepoznaje onog koji ga može spasiti. Zna da je Mesija tu i da je došao upravo zbog njega. Baš iz razloga što je živi mrtvac te je i on sam svjestan da je „mrtav",  zna da ga jedino Bog može podići iz mrtvih, odnosno ozdraviti.
 

 

klekne i zamoli: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!"

Gubavčeva gesta nije slučajna. Njegovo klečanje ispred Isusa iskazuje puno stvari.
Marko koristi grčki glagol koji označava prostiranje, odnosno klanjanje. Taj glagol u antičkom svijetu te u Bibliji označava odavanje počasti kralju i kraljevim visokim dužnosnicima – odnosno, predstavnicima svjetovne vlasti.
Što zapravo gubavac radi? Kao što je već rečeno, on zna da ga jedino Bog može izliječiti od gube, te on sa svakom svojom gestom govori jednu stvar: Isus Krist jest Sin Božji, vladar nad svime što postoji.
Gubavac je u Isusu prepoznao da je On Krist. Svojim klanjanjem, on odaje svu počast Mesiji. Ne vidi u njemu običnog proroka kojem je Bog dao sposobnost da ga izliječi. On vidi i prepoznaje Sina Božjega.
Gubavac sve svoje nade polaže u Isusa Krista. Cijeli svoj život, svoju bolest, svoje brige, …, stavlja na odluku tog neobičnog kralja jednostavnim, a opet snažnim riječima – Ako hoćeš, možeš me očistiti!
 

„Hoću, budi čist!"

U ovome dijelu, Isus jasno pokazuje pravu sliku Oca kojeg imamo. U ovome „hoću, budi čist!" Isus otkriva pravo ime Boga – Ljubav. Isus Krist nam otkriva da onaj koji nas je stvorio jest Ljubav, njegovo ime je Milosrđe.
Gubavac, pritisnut teretom svoje bolesti, odbačen od svih, doista mrtav za druge, vraća se u život. Krist ga uskrisuje od mrtvih i vraća mu dostojanstvo njegovog bića, njegovog identiteta. Gubavac sada zna da je on, bez obzira na sve poteškoće u životu, dijete Božje.
Bog Sin ga prihvaća takvog kakav on jest, i to ne hladno, već duboko ganut. Vraća ga u zagrljaj Boga Oca. Na gubavcu se vidi odmah, u isti trenutak, da Božja ljubav djeluje.
Evanđelist nam svjedoči da je guba odmah nestala, govori nam zapravo kako Božja ljubav nije spora, ne kasni. Božja ljubav dolazi u pravi trenutak.
Svojim primjerom gubavac tješi i nas danas. Također, i on nas ohrabruje te nam govori kako ne smijemo gubiti strpljenje i nadu. Bog ne ostavlja nikog samog. To je kontradiktorno njegovom - biti Otac.

ORATIO

Bože, rekao si da boraviš u pravednu i iskrenu srcu. Daj da budem takav te se trajno nastaniš u meni.

CONTEMPLATIO

Proizlazi li moj odnos s Bogom iz srca ili iz čistih interesa?

Povjeravam li Bogu sve svoje „gube", ili računam na vlastite snage?

Kakav je moj odnos prema onima koji su mi antipatični, dosadni, prema izoliranima radi njihovih „guba"?

ACTIO

            U školi, na fakultetu ili na poslu, posvetit ću većinu svog vremena onima s kojima mi je najteže biti.

DUHOVNI KUTAK

(iz Papa Francesco, Udienza generale, mercoledì, 22 giugno 2016, https://w2.vatican.va/content/francesco/it/audiences/2016/documents/papa-francesco_20160622_udienza-generale.html, naš prijevod)
 
Molitva gubavca pokazuje kako, kada se predstavljamo Isusu, nije potrebno dugo govoriti. Dovoljno je samo nekoliko riječi, pune povjerenja u Božju svemoć i njegovu dobrotu. Povjeriti se Božjoj volji zapravo znači stati iznova pod beskrajnu milost. Povjerit ću vam jednu osobnu stvar. U večernjim satima, prije odlaska u krevet, molim ovu kratku molitvu: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti!". I izmolim pet Oče naša, jedan za svaku Isusovu ranu, jer nas je Isus svojim ranama očistio. A ako to ja činim, onda to možete i vi, u svom domu, i reći: „Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti”, te razmišljati o Isusovim ranama i izmoliti: „Oče naš” za svaku od njih. I Isus nas uvijek sluša.
Isus je duboko ganut tim čovjekom. Evanđelje po Marku naglašava kako se Isus „sažali, ispruži ruku, dotače ga se i reče:” Hoću, budi čist! „. Isusova gesta prati njegove riječi i čini izravnije ono što nas ta Riječ uči. Protivno odredbama Mojsijeva Zakona, koji zabranjuje približiti se neposredno gubavcu (usp Lev 13,45-46), Isus proteže ruku, pa ga čak i dotakne.
Koliko samo puta susretnemo siromašnu osobu! Možemo biti velikodušni, možemo imati suosjećanja, ali obično ga ne dodirujemo. Nudimo novac, bacamo ga, ali izbjegavamo dodirivati ​​ruku. I zaboravljamo da je to Kristovo tijelo! Isus nas uči da se ne bojimo dirati siromašne i isključene, jer je On u njima.
Dodirivanje siromašnih može nas očistiti od licemjerja i učiniti nas nemirnima zbog njegovog stanja. Dodirnuti odbačene, isključene. (…) Kršćanin ne isključuje nikoga, daje mjesto svima, dopušta svakome da dođe.