Rođen je u Ukrajini 1580. godine od pravoslavnih roditelja Kunčević. Prigrlivši katoličku vjeru, pristupio je monasima svetog Bazilija u Vilni. 1600. godine zaređen je za svećenika, a 1618. izabran je za nad­biskupa Polocka, te se posebno zalagao za jedinstvo Crkve. Neprijatelji su bili na njega kivni, pa je 1623. godine podnio mučeničku smrt.

Nitko nije ocrtao tako divno lik ovoga „borca" za jedinstvo kršćana kao papa Pio XI. u svom encikličkom Pismu „Crkvu Božju" iz 1923. godine.

Veliki papa naglašava kako je Petar stožer jedinstva, ono ipak, ako će ustrajati zauvijek, mora biti prožeto svetošću i mučeništvom, nastavlja: „Takva je čast zapala Jozafata, nadbiskupa Polocka, slavenskog i istočnog obreda. Njega s pravom priznajemo za odličnika, sjaj i stup istočnih Slavena. Mislim kakon netko drugi nije više osvjetlao nji­hovo ime ili bolje doprinio spasenju. On je njihov pastir i apostol; po­glavito što je svoju krv prolio za jedinstvo svete Crkve. Osje­ćajući kako ga pokreće nebeski poticaj, shvatio je kako za ostvarenje svetog općeg jedinstva najviše može pripomoći time ako zadrži u jedin­stvu opće Crkve istočni slavenski obred i bazilijansko ustrojstvo samo­stanskog života.

Nastojao je prije svega oko povezanosti svojih građana s Petrovom stolicom. Odasvud je skupljao dokaze koji su bili vrijedni i koji promiču i potvrđuju tu povezanost. Posebno je razmatrao liturgijske knjige kojima se obično služe Istočnjaci i sami odijeljeni prema odred­bama svetih Otaca. Primijenivši tako pomnu pripravu, započeo je djelo uspostave jedinstva. Takvom je istodobno snagom i ljupkošću i s takvim uspjehom radio pa su ga sami neprijatelji nazvali ''''otimač duša''''" (Časoslov, 2. čit).

Svetim ga je proglasio papa Pio IX. 1867. godine.

Nikada neće doći do jedinstva Crkava ako ne bude radnika, molitelja, promicatelja, a posebno patnika. Mučeništvo je svakako vrhunac za ideju: neka svi budu jedno. Kršćanin mora biti i na to spreman kako bi se ispunila Isusova molitva: „Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti po­slao" (Iv 17, 21).

Sveti Benedikt, Ivan, Matija, Izak i Kristijan, redovnici O Carm., poubi­jani  od razbojnika u svom samostanu u Meseritzu kod Gnjezna (Poljska) 1003. godine.

Sveti Emilijan, OSB, prezbiter u Tarakoni (Španjolska). Umro je 574. godine. Njegov je život opisao sveti Braulije, zaragoski biskup.

Sveti Kunibert, biskup Kölna, umro oko 663. godine.

Sveti Ruf, prvi biskiuip grada Avinjona.

Sveti Nil, opat, bivši gradski prefekt u Carigradu  za Teodozija Mlađeg i učenik svetoga Ivana Krizostoma.