Iz povjerenje dolazi vjera u Uskrsloga

(Dj 10,34a.37-43; Kol 3,1-4; Iv 20,1-9)

Vijest o Isusovu uskrsnuću odzvanja ljudskom poviješću sve do naših dana. Riječ Božja koja je stvarala svijet i čovjeka, koja je govorila u prorocima, utjelovila se u Isusu, u njemu dragovoljno prihvatila smrt - ustala je od mrtvih. Krist u kojemu je prebivala punina božanskoga života, pobijedio je smrt, podarivši čovječanstvu nadu da će svaki koji u njega vjeruje baštiniti novo nebo, ovu zemlju, novi vječni život, kakvim je i sam zaživio po svom uskrsnuću. Tu jedinstvenu novost Crkva radosno svjedoči uvjeravajući i suvremenog čovjeka da nevjerojatnoj istini ipak treba povjerovati. Naravno, treba se obratiti, krstiti se, primiti klicu vječnoga života i razvijati je sve dok ne urodi plodom uskrsnuća. Kao što je Isus uskrsnućem prešao u novi život, tako će i kršćani koji su u Isusa kršteni doživjeti svoju osobnu Pashu, Prolaz iz staroga u novi život. Slika te novosti je Prolaz Izraelaca kroz Crveno more čime su ostavili stari način života: robovanje u Egiptu i krenuli na put u Obećanu zemlju, u kojoj će se dostojanstveno nastaniti kao slobodni ljudi. Stari život kršćanina obilježen je grijehom, zlom, nepravdama, ratovima i smrću, a novi se živi po Duhu, u ljubavi, dobroti, pravednosti i milosti. Tko takvim životom živi doživjet će Pashu, Prijelaz ili Uskrs kao što ga je doživio Isus. Ljudi koji se obrate, žive po Duhu, sve više se približavaju Isusu, sprijatelje se s njime, te bez većih poteškoća povjeruju u uskrsnuće. Ljudi koji su daleko od Isusa, ne razumiju uskrsnuće i misle da je ono nemoguće, pa sve skupa nazivaju utopijom, iluzijom ili varkom. Prigovaraju: Među tolikim tekstovima o Isusovu uskrsnuću nema i jednoga koji bi posvjedočio trenutak Isusova ustajanja iz groba. Istina, Pisma ne mogu ponuditi neposrednog svjedoka Isusova ustajanja iz groba, ali vjeri uvijek prethodi povjerenje, ono otvara oči da se Uskrsloga vidi i da mu se povjeruje. Poslužimo se iskustvom najnovijih klinika. One su opremljene aparatima koji su zadnja riječ tehnike i posjeduju lijekove najdjelotvornijih znanstvenih dostignuća, pa ipak stručnjaci važnijim od svega toga smatraju povjerenje koje bolesnik ima u svoga liječnika. Kad je bolesnik uspostavio osobni kontakt s liječnikom kad je, primjerice, oduševljen njegovom metodom liječenja, onda i sredstva koja mu liječnik propiše djeluju učinkovitije i pacijent se brže oporavlja. Slično je i u vjeri. Kad vjernik uspostavi prijateljski odnos s Kristom, njegova sredstva protiv grijeha, zla i smrti, djeluju učinkovito. Kad s oduševljenjem primaju svete sakramente u njima se učvršćuje živa nada u novi život tako da ga ni smrt više ne plaši. On zna da će ga ta sredstva povesti na drugu vječnu obalu. Oni koji su živjeli s Kristom, uvjereni su da će s Kristom i uskrsnuti. Ususret uskrsnuću treba ići s povjerenjem koje vjernik izgrađuje uspostavljajući osobni odnos s Kristom. Tada uskrsnuće nije predmet umovanja koje, sasvim razumljivo, nailazi na poteškoće, nego predmet ljubavi koja je u prednosti, jer ima moć prepoznavanja Isusa u novom načinu postanja. To je gledanje srcem kojim se vidi bolje i dalje. Sveti Ivan, ljubljeni Isusov učenik, s povjerenjem je primio vijest da je grob prazan. Dotrčao je, vidio i povjerovao. Magdalena je također s velikom ljubavlju tugovala i plakala na Isusovu grobu, ali kad ju je Isus pozvao po imenu, kad je s njim uspostavila osobni odnos, tada je ljubav prekrila tugu, nadvladala strah i ona ga je mogla prepoznati. Slično se dogodilo i dvojici učenika u Emausu. Isus se cijelim putem trudio da im pomoću Pisama dokaže da se sve što se zbilo moralo dogoditi. Događaji Velikog petka i okrutna smrt pritiskala im je dušu pa se povjerenje između njih i Stranca teško uspostavljalo, zbog čega ga nisu mogli prepoznati. No kad su svratili na večeru i kad je razlomio kruh, taj sveti znak im je „otvorio oči". Istoga časa su ga prepoznali. Isti se susret događa na našim euharistijskim slavljima. Isus s nama razgovara dok čitamo Pisma i razmišljamo; zagrijava nam srca i pokušava zadobiti naše povjerenje. U lomljenju kruha daje nam jako sredstvo koje štiti od sumnji, strahova i smrti. Djelovanje svete pričesti prosvjetljuje te kršćani shvaćaju da će Božja ljubav u njihovu životu biti djelotvorna kao što je bila u životu njegova Sina Isusa, sve do uskrsnuća.