13. kolovoza - Sveti Poncijan, papa i Hipolit, prezbiter, mučenici
Šesto veliko progonstvo kršćana bilo je za Maksima Tračanina (235.-238.). Porijeklom iz niskog roda, Maksim se popne na carsko prijestolje ubivši u ratu u Njemačkoj Aleksandra Severa. Pun oholosti i divljine, izdade prvu zapovijed: Pogubiti sve crkvene predstavnike, želeći tako potpuno iskorijeniti kršćanstvo. Tom su zapovijeđu bili pogođeni i mnogi kršćani, posebno u Pontu i Kapadociji. U tim su pokrajinama bili česti potresi, pa su to pogani smatrali kao kaznu zbog kršćanskog „bezboštva".
Papa Poncijan, devetnaesti nasljednik svetog Petra, uhićen je i odveden na otok Sardiniju. Tada se taj otok nazivao „insula nociva", jer je svaki prognanik tamo obolio radeći u rudnicima, ili je bio pogubljen. Prognani Papa odrekao se svoje službe, kako bi rimskoj zajednici omogućio izbor novoga pastira. Malo poslije izagnanstva Poncijan, izložen bijedi, oskudici i raznim nevoljama, preminu ostavši vjeran Kristu. Njegov nasljednik, papa Fabijan, prenese mu tijelo u Rim i sahrani u Kalistovim katakombama.
Sa svetim Poncijanom slavi se i sveti Hipolit, koji je također bio prognan na spomenuti otok. Hipolit je bio poznati rimski teolog i protivnik pape Kalista. Čak je postao i protupapom, ali „u dobroj vjeri". Zastupao je stav isključivosti u moralu i čvrsto opsluživanje tradicije, te smatrao kako je Crkva previše popustila, osobito u odrješivanju od grijeha i u dopuštanju ženidbe matrona s ljudima nižega sloja. U tom je stavu ustrajao sve do pape Poncijana. Trpeći s njime iste muke, pruži mu ruku pomirenja, a svoje nasljednike pozva neka se vrate u krilo Crkve. Umro je kao mučenik. Tako je mučeništvo ujedinilo ova dva velikana prve Crkve. Tijelo mu je pokopano u katakambama na Tiburtinskoj cesti.
Ako Krist traži trpljenje i mučeništvo, on daje i snagu kako bismo to mogli i podnijeti. Sveti Ciprijan, pišući o ovim mučenicima, kaže:
Krist se kao začetnik vjere borio i pobijedio u takvim slugama. Bio je nazočan kod svoje borbe, bodrio je, jačao i podizao one koji su se borili i branili njegovo ime. Zato su postojani, u mukama snažniji od svojih mučitelja. Mučeni i poniženi udovi pobijedili su pandže koje su greble i mrcvarile.
Sveti Kasijan, biskup za Dioklecijanova progonstva mučen tako što ga je gradski prefekt zavezao gola uz mramorni stup i nagovorio djecu, koju je Kasijan poučavao u vjeri, neka ga bodu svojim željeznim pisaljkama. Pod tim ubodima Kasijan je izdahnuo.
Svete Centola i Helena, mučenice u Burgos-u (Španjolska).
Sveti Maksim, opat u Carigradu. Poznat je po učenosti i borbi protiv monotelita. Po nairedbi cara Konstantana odsjekoše mu ruke i jezik, te ga prognaše u Kersonez gdje je i umno.
Sveti Vigbert, prezbiter i benediktinski opat u Fritzlaru.
Sveti Ivan Berchman, DI, student teologije u Rimu. Svetim ga je proglasio papa Leon XIII.
Sveti Radegunda, franačka kraljica, umrla u Poltiers-u 587. godine.