13. lipnja - Sveti Antun Padovanski, crkveni naučitelj
Fernando (Ferdinand) de Bulloes y Taveira de Azevedo rođen je u Lisabonu (Portugal) od oca viteza na dvoru kralja Alfonza II. Nakon završetka katedralne škole u 15. godini stupi među kanonike svetog Augustina. Sam je zatražio premještaj u Coimbru, kako ga rodbina ne bi uznemiravala i rastresla. U novom boravištu najozbiljnije se dao na studij Svetog pisma.
Upoznao je prve franjevce, kad su išli u Maroko kao misionari. Kad su uskoro njihova mučenička tijela ležala u augustinskoj crkvi u Coimbri, u Ferdinandu je zasjala želja postati mali brat, misionar i mučenik. Među franjevcima je dobio ime Antun i spremio se za Maroko. No, vjetar je bacio brodicu na talijansku obalu i Ante se našao u Messini na Siciliji. Tu je boravio kratko i zaputio se na duhovski kapitul u Asiz (1221.) godine gdje je susreo svetog Franju Asiškoga i nakon kapitula pošao u samostan kraj Forlija.
Poznat je slučaj, kad pozvani propovjednik nije došao na ređenje mladomisnika, pa je provincijal naredio Anti neka propovijeda. Svi su ostali iznenađeni: bogoslovsko znanje, poznavanje Svetog pisma, odmjerenost, rječitost, zanos… Sve je to bilo u njegovoj propovijedi. Imenovan je propovjednikom i počinje obilaziti Italijom i južnom Francuskom. Na tisuće su ga slušale. Zatvarale se trgovine, sudnice i radionice. Svi su hrlili na Antine propovijedi. Bio je otvoren i jasan, upozoravao je na slabosti i nedosljednosti tadašnjeg klera i puka, nije imao „dlake na jeziku".
Sveti Franjo ga je imenovao učiteljem mladih franjevaca. On je prvi profesor teologije u Redu. Sačuvano je i Franjino kratko pismo „Drago mi je što predaješ svetu teologiju braći. Samo neka zbog toga studija ne ugasne duh Svete molitve i pobožnosti, kako stoji u našemu Pravilu". Franjo je jasan, a Ante je u potpunosti izvršio želju svoga Oca. Predavao je teologiju u Bologni, Montpellieru, Toulousi i Padovi. A sv. Franjo ga je nazivao svojim biskupom. I danas središnje franjevačko sveučilište u Rimu nosi njegovo ime Antonianum, a papa Pio XII. proglasio ga je crkvenim naučiteljem, Evanđeoski naučitelj".
Nakon korizme u Padovi iscrpljen propovijedanjem trebao se malo oporaviti na imanju kod prijatelja. Ali, zdravlja više nije bilo. Pogoršavalo se. Zaželio je neka ga vrate u Padovu. Odmorili su se pred gradom u samostanu Arcella. Lagano je zapjevao himan s Jutarnje i tiho predao svoju svetu dušu Bogu.
Nije prošla ni godina dana, a papa Grgur IX. na Duhove 1232. (30. svibnja) proglasio ga je svecem. Od tada je njegov grob u Padovi cilj bezbrojnih hodočasnika. Većina zaboravljaju kako je on Portugalac.
Bio je vječiti putnik, uvijek u čežnji za dobro, cijeli svijet je bio njegov samostan. Papa ga je nazvao Maljem krivovjernika i Kovčeg znanja Svetoga pisma. Vrhunski evropski intelektualac (naučitelj) postaoje zaštitnik nepismenih, siromašnih, bespravnih, djece i najnižih u društvu. Posvećene su mu brojne crkve, samostani i kapele širom svijeta pa je i nazvan Svetac svega svijeta (Leon XIII.)..
Sveta Felikula, djevica i mučenica iz Rima. Kult joj se iz Rima proširio u Ravenu kamo je sveti Grgur Veliki krajem 6. stoljeća poslao njezine relikvije. Spomendan joj je zapisan na više dana u godini.
Sveti Fandil, prezbiter. Bio je monah u Kordobi, a mučeništvo je podnio 853. godine za vrijeme arapskog napada na kršćane.
Sveti Fortunat i Lucijan, mučenici u Africi. Njihova imena nalaze se i u Jero-nimovu martirologiju.
Sveta Akvilina, djevica i mučenica, iz feničkog grada Biblos za vrijeme Dioklecijana. O njoj je zapisano kako je „mučeništvom sačuvala djevičanstvo". U Carigradu se pobožno štuju njezine relikvije.
Sveti Trifun, biskup iz 4. stoljeća. Bio je biskup u današnjoj Nikoziji. Spominju ga sveti Atanazije, Jeronim i Sozomen.