Nalazite se u > Liturgija dana

13. listopada 2019. - 28. nedjelja kroz godinu - C

13. listopada 2019. - 28. nedjelja kroz godinu - C

Božja ljubav i čovjekova vjera na djelu

(2. Kr 5, 14-17; 2 Tim 2, 8-13; Lk 17, 11-19)

Zašto čitamo Bibliju i razmišljamo o čudesnim davnim događajima? Čemu nas poučavaju odlomci iz Evanđelja? Što smo mogli naučiti čitajući ozdravljenja Naamana Sirca i desetorice gubavaca? Možda baš to da je Bog blizu ljudima bez obzira kakvi su, odakle su, jesu li vjernici ili pogani. On ih po proroku Elizeju i po svome Sinu Isusu ozdravlja od tjelesne bolesti, a daje im i još veći dar, vjeru. Božja riječ danas ne poučava, niti objašnjava istine, nego čini ljudima dobro i oni započinju novi život kao vjernici. Poganin Naaman po čudesnom je ozdravljenju upoznao Boga Izraelova i odlučio jedino njega štovati. Ponio je zemlje s mjesta ozdravljenja da na njoj, usred poganskoga svijeta u koji se vraća, načini oltar i počne štovati pravoga Boga. Isus je u društvu izopćenih, odbačenih, gubavaca, očajnika kojima se nitko ne smije ni približiti. Svi su oni izvana i po zakonu daleko od Boga, ali Bog im dolazi sasvim blizu te im, po proroku Elizeju kao i po Isusu, izražava svoju iscjeliteljsku   ljubav. Kad se Isus javio gubavcima u njemu su prepoznali Božjeg čovjeka, prijatelja i svoga spasitelja. Zato su ga s puno pouzdanja molili da im se smiluje. Kad ih je ozdravio, postali su istinski vjernici, čak bolji od farizeja, pismoznanca i svećenika koji su se Isusu protivili, napadali ga i na kraju odbacili, tvrdeći da im obraćenje nije potrebno, da su pravedni, spašeni.

Isus ne uspijeva omekšati njihova okorjela srca svojim propovijedanjem. Kad Otac to propovijedanje počne potvrđivati pečatom čudesnih događaja, svi će vidjeti kako čuda omogućuju Božjoj sili da iz vječnosti prodre u vremeniti svijet, da na čas zablista, bolesnima učini dobro djelo, razveseli ih, vrati ih u život, i što nije nimalo nevažno, da ih pozove na vjeru, a zatim još najavi eshatološku dimenziju Božjega kraljevstva koje je Isus naviještao kao konačno stanje blaženstva gdje će biti pobijeđena sva zla pa i sama smrt. Ljudi kao Naam Sirac i gubavci mogli su na svoje uši čuti i svojim očima vidjeti slavu Božju, iskusiti vlastito tjelesno i vremenito spasenje od bolesti, a onda shvatiti kako je to samo znak njihova vječnoga spasenja. I nama valja u tim događajima čitati istinu da Bog svim ljudima našega vremena želi vječno spasenje. Božja riječ krijepi moju vjeru, jača moju vezu s Kristom spasiteljem. Dok se protagonistima biblijskih izviješća dogodilo spasenje, a onda vjera, nama koji već vjerujemo postavlja se pitanje: „Što vjerujete?" Mi spremno odgovaramo: „Vjerujemo da spasenje dolazi od Boga po daru njegove milosti i da je Isus naš Spasitelj u vremenu i u vječnosti. Još nešto: ne bismo željeli biti poput onih devet gubavaca iz skupine! Oni su nakon ozdravljenja vjerojatno mislili: „Imali smo sreće!" „Kako dobro smo prošli!" To nije istina o njihovu ozdravljenju. Nisu oni slučajno ozdravili, ni zato što su imali sreće, nego zato što ih je susrela Božja ljubav u Isusu. Božja ih je ljubav ozdravila! To je znao samo deseti gubavac i zato je došao Isusu i zahvalio za ozdravljenje. Desetoricu je ljubav Božja očistila, a jedan je rekao: „Bože hvala ti!" Samo on i jest uistinu i do kraja ozdravio.

Mi smo postali društvo materijalnog blagostanja, dobili smo više nego smo prije 50 godina mogli i poželjeti, ali zaboravili smo zahvalnost. Uvjereni da smo sve sami postigli, mislimo da nemamo kome zahvaliti. Možda zato ne možemo sa zadovoljstvom uživati u blagodatima, pa ostajemo osamljeni i nesretni. U čemu je greška? Vjera nam je slaba. Ljudi koji nemaju vjere, nemaju kome biti zahvalni, ta neće valjda sami sebi zahvaljivati? Nezahvalan čovjek ne može biti sretan; frustriran je usred prigrabljene slobode i uživanja. Naprotiv, vjernik osjeti da ga je pohodila Božja ljubav na konkretan način i na isti način uzvraća; vjeruje i zahvaljuje, postaje dobar i čini dobro bližnjima. Njegova vjera izvire iz Božje ljubavi, teče kroz bližnje kojima čini dobro i tako se uvećava. Kao što bolest ne postoji za sebe, nego postoje ljudi, bolesnici, jednako tako ne postoji vjera, nego ljudi koji vjeruju i žive vjeru. (Naaman je povjerovao) Ne postoji ljubav, nego ljudi koji vole ili su voljeni. (gubavac je osjetio Božju ljubav, povjerovao Bogu i došao zahvaliti Isusu. Vjera i ljubav nisu apstrakcije, nego utjelovljene u život i kao takve pokazuju pravo lice: božanski čudesno ili i ljudsko po dobroti prepoznatljivo lice.
Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi