Marija Dominika Mazzarello, Svetica suutemeljiteljica  Družbe Kćeri Marije Pomoćnice rođena je 9. svibnja, 1837. godine u zaseoku "Mazzarelli" kod Mornesea, gdje su roditelji živjeli s obitelji očeve braće. Ovdje je Marija živjela do 1849. ili 1850. godine. Kako su se članovi obitelji povećali preselili su se u Majur Valponasco koji je bio zakupio djed po ocu za sebe, za svoje sinove i nasljednike. U toj kući Marija Dominika je provela godine svog djetinjstva i mladosti. Bila je djevojka puna energije, živahna i bistra. Kad je narasla njen način života se promijenio. Do tada je bila majčina desna ruka u kućnim poslovima. Sada, kad je sestrica Felicita, porasla slijedila je oca na polje. Kako ne bi propustila jutarnju Svetu misu, ustajala bi se ranije i uradila radove u vinogradu, pa bi zatim išla u crkvu. Njeno dobro zdravlje, fizička snaga i želja prihvatiti se bilo kakvog posla, dopuštala joj je s lakoćom prihvatiti poslove  koje su obično radili muškarci. Nakon pljačke njihove kuće, Marijin otac odlučio je napustiti Majur Valponasca 16. ožujka 1858. godine, pa se obitelj preselila u Mornese u blizini mjesne crkve, što je Mariju posebno veselilo. U Morneseu 1860. godine izbija epidemija tifusa. Don Pestarino traži od njezinog oca neka Marija njeguje oboljelu rodbinu. On se protivio, ali je dopustio neka ona sama donese odluku. Marija je već bila odlučila, i rekla don Pestarinu: "Ja idem, ali sam uvjerena kako ću oboljeti" Tijekom njege bolesnih i Marija dobije tifus. Bila je to teška i duga bolest. Marija se razboljela na dan Marijinog Uznesenja (Vele Gospe) i napustila krevet tek 7. listopada nakon 52 dana ležanja u bolesničkom krevetu. Njena mladenačka snaga bila je slomljena bolešću. Ona živi i vjeruje samo Bogu. Nema više rada u vinogradu i  polju. Marija je znatno oslabljena i odluči postati krojačica. Otvara mali obrt i zaposli nekoliko djevojaka iz Mornesea. To joj je omogućilo ne samo kako bi ih naučila zanat, nego još više kako bi ih približila Bogu. Tu želju je ostvarila zajedno s prijateljicom Petronillom. U međuvremenu Don Pestarino je predložio nekoliko mladih između kojih Mariju i Petronillu neka se potpuno posvete Majci Božjoj kao Kćeri Bezgrješne. Don Pestarino je dao sagraditi kuću pokraj župne kuću, kako bi Kćeri Bezgrješne mogle živjeti i raditi zajedno. U listopadu 1867.godine osnivaju prvu zajednicu. Prve članice zajednice bile su Marija, Petronilla, Ivana Ferrettino i Tereza Pampuro. Njima su se pridružile druge djevojke. Marija, premda narušenog zdravlja, dobiva očev pristanak. Ona nije bila svjesna kamo je Gospodin vodi, ali mu potpuno vjeruje. Ovdje su ostale do 23. svibnja 1872. godine a zatim prelaze u zavod koji je Don Bosko njima  namijenio. Iste godine 5. kolovoza Marija Mazzarello i deset svojih družica osnivaju Družbu Kćeri Marije Pomoćnice. Posvetile su se Bogu polaganjem zavjeta. Matična Kuća Kćeri Marije Pomoćnice sada seli u Nizza Monferrato, mjesto bliže glavnim prometnicama onog vremena. Tu Majka Mazzarello umire 14. svibnja 1881. u 44. godini života. Družba Kćeri Marije Pomoćnice broji tada 165 sestara, 65 novakinja raspoređenih po 28 kuća: 19 u Italiji, 3 u Francuskoj i 6 u Americi.

Dana 3. svibnja 1936. godine proglašeno je herojstvo njene krijeposti. Marija Dominika Mazzarello proglašena je blaženom 20. studenog 1938. godine, a 24. lipnja 1951. godine sveticom.