Maksimilijan je rođen 1894. godine kao Poljak bez narodnosti. 200 godina prije, Poljska je podijeljena između Rusije, Pruske i Austrije. Kao mladi sin siromašnih tkalaca, Maksimilijan je sanjao o tome kako će postati veliki vojnik i osloboditi svoju domovinu. S 14 godina, taj se mladić pun ideala odlučio pridružiti franjevcima konventualcima. Dok je kao bogoslov studirao u Rimu, Maksimilijan je na napade protiv Crkve reagirao, zajedno s nekolicinom svojih kolega bogoslova, osnivanjem novoga duhovnog pokreta. Nazvali su se "Vitezovima Bezgrešne” i potpuno se posvetili Djevici Mariji, trudeći se i ostale povesti Presvetome Srcu Isusovu.

Taj se pokret Vojske Bezgrešne (VB), koji je započeo 1917. godine, ubrzo proširio, a Maksimilijan je dobio dopuštenje započeti s apostolatom, kako bi proširio evangelizacijske napore VB. Naposljetku se to djelo toliko proširilo pa je izgrađen novi samostan i nazvan "Gradom Bezgrešne” - Niepokalanow. S više od 600 fratara koji su predano radili, Maksimilijanova je zajednica bila ne samo najveća redovnička kuća na svijetu, već je i objavljivala najčitanije dnevne novine na poljskome jeziku.

S dubokom ljubavlju prema misionarskom poslanju Reda, Maksimilijan se sa šačicom fratara uputio u Japan i 1930. godine u blizini Nagasakija uspostavio izdavačku službu. Služba evangelizacije cvjetala je sve do početka Drugoga svjetskoga rata. Maksimilijan se vratio u Poljsku, gdje se zajedno sa subraćom brinuo za potrebe prognanika i ranjenih vojnika. Budući da je uživao veliki utjecaj među svojim narodom, Maksimilijana su nacisti smatrali opasnom prijetnjom. Stoga su ga uhitili, zatvorili i napokon poslali u koncentracijski logor u Auschwitzu.

Ondje je, nakon teških mjeseci prisilnoga rada, Maksimilijan, kao mučenik ljubavi, ponudio svoj život u zamjenu za život brata zarobljenika, oca obitelji. S još devetoricom muškaraca, zatvoren je u bunker gladi, osuđen na smrt glađu. Dana 14. kolovoza, njegov je život okončan smrtonosnom injekcijom.

Blaženim ga je proglasio papa Pavao VI. 17. listopada 1971.

Papa Ivan Pavao II. proglasio je blaženog Maksimilijan Kolbe svetim 1982., na 800. obljetnicu rođenja svetoga Franje te je proglašen i zaštitnikom "našega teškoga doba”.

Sveti Euzebije, prezbiter. Njega je car Konstancije, „koji je bio arijevac, zatvotrio u njegovu kuću u Rimu zato što se borio pirati Arijeva nauka.  Nakon 7. mjeseci tamnovanja Euzebije je umro. Pokopali su ga u Kalistovu groblju na Apjiskoj cestu.

Sveti Ursicije mučenik u Iliriku za cara Maksimijana.

Sveti Demetrije mučenik u Africi.

Sveti Marcel, biskup i mučenik u Siriji.

Sveta Atanazija, udovica. Udovištvo je provela kao redovnica na otoku Egini.