14. svibnja 2017. - Papin nedjeljni nagovor vjernicima
14. svibnja 2017. - Papin nedjeljni nagovor vjernicima
Kraljici mira povjerio je sudbinu naroda pogođenih ratovima i oružanim sukobima u raznim krajevima svijeta, posebno na Bliskom istoku.
Vatikan - Marijanska molitva Kraljice neba zadobiva od danas posebno značenje, jer je puna uspomena i proročanstava za one koji promatraju povijest očima vjere, rekao je papa Franjo u svom nedjeljnom nagovoru vjernicima okupljenima na Trgu Sv. Petra u Vatikanu, povjerivši im kako se u Fatimi udubio u molitvu svetoga vjerničkog puka, koja se tamo odvija već sto godina, tražeći majčinsku zaštitu Marije za cijeli svijet. Kraljici mira povjerio je sudbinu jadnih naroda pogođenih ratovima i oružanim sukobima u raznim krajevima svijeta, posebno na Bliskom istoku. Toliko nevinih ljudi, kršćana i muslimana, a naročito pripadnici manjinskih zajednica kao što su Jaziti izloženi su tragičnim nasiljima i diskriminaciji. Papina solidarnost popraćena je uspomenom na molitve te je zahvalio svima koji se trude oko humanitarne pomoći. Potaknuo je razne zajednice da uspostave dijalog i zakorače putem pomirenja kako bi izgradili budućnost uzajamnog poštovanja, sigurnosti i mira.
Posebno je pozdravio pothvat „Prazna dječja kolica" i skupinu majki, primijetivši kako budućnost našeg društva traži jače zauzimanje sviju. Javne ustanove trebale bi se jače i konkretnije zauzeti za život i majčinstvo. Taj poziv zadobiva posebno značenje danas dok se gotovo u svim krajevima svijeta obilježava Dan majki. Papa se s ljubavlju sjetio svih majki, povjerivši ih Isusovoj majci Mariji.
Proglašenjem svetima Franje i Jacinte želio je predstaviti cijeloj Crkvi njihov primjer prianjanju Kristu i evanđeoskom svjedočanstvu. Njihova svetost nije posljedica ukazanja, već vjernosti i žara kojim su odgovorili primljenom privilegiju da mogu vidjeti Blaženu Djevicu Mariju. Nakon susreta s „Lijepom Gospom", oni su molili krunicu, činili pokoru i žrtvovali se kako bi pridonijeli svršetku rata i spasenju duša pomoću Božjeg milosrđa. I danas su nam potrebne molitve i pokora za postignuće milosti obraćenja kao i svršetak apsurdnih oružanih sukoba i nasilja koja unakazuju lice čovječanstva, rekao je papa Franjo i preporučio vjernicima da dopuste ih svjetlo što dolazi iz Fatime vodi ovozemaljskim putem. Povjerio im je kako se pri dolasku u marijansko svetište u Kapeli ukazanja zadržao u molitvi i razmatranju. U središtu svega je bio Uskrsli Gospodin, nazočan Riječju i Euharistijom usred svog naroda. Isus je nazočan i u tolikim bolesnicima, koji su protagonisti liturgijskog i pastoralnog života u Fatimi kao i u svim marijanskim svetištima. U Fatimi je Gospa izabrala srca nevinih i jednostavnost malenog Franje, Jacinte i Lucije kao baštinike njezine poruke. Oni su je dostojno primili te su priznati kao vjerodostojni svjedoci ukazanja i primjer kršćanskog života, zaključio je Papa.
13. svibnja 2017. - Papin
Fatima - Tajne povjerene vidiocima imaju privatno obilježje te naravno ne obvezuju nikoga, istaknuo je papa Franjo tijekom razgovora s novinarima u zrakoplovu na povratku iz Fatime 13. svibnja. Osvrnuo se i na Međugorje, primijetivši kako sva ukazanja pripadaju privatnoj sferi života te nisu sastavni dio crkvenog nauka. Naveo je kako je Benedikt XVI. osnovao posebno povjerenstvo odličnih teologa, biskupa i kardinala koje je proučavalo međugorski slučaj. Izvješće je, prema Papinim riječima, odlično napravljeno. Kongregacija za nauk vjere ipak je imala nekoliko primjedbi te je predložila da se nastavi proučavati karakter međugorskih ukazanja. Papa je istaknuo svoje mišljenje o razlici između prvih ukazanja i današnjih na koje ima određene zamjerke. „Meni je draža Djevica Marija, majka, naša majka, od Djevice Marije koja ima poštanski ured i koja nam svaki dan šalje poruku u točno određeni sat. To nije Isusova majka i ta navodna ukazanja nemaju neku vrijednost", rekao je ali i priznao da Međugorje ima veliko pastoralno značenje. Činjenica je da su tamo mnogi susreli Boga i promijenili način života. Sigurno ne magičnim štapićem. Zbog toga sam imenovao stručnjaka nadbiskupa Hosera da prouči pastoralno značenje Međugorja i nakon toga će Crkva donijeti svoj sud, rekao je Papa novinarima.
Osvrnuo se i na skorašnji susret s predsjednikom SAD-a Donaldom Trumpom, primijetivši kako ne daje sudove ni o kome prije nego li razgovara s dotičnom osobom. Tako je odlučio primiti Trumpa 24. svibnja i pitati ga za mnoge stvari, jer postoje uvijek vrata malo otvorena, kroz koja se može ući, razgovarati i ići korak po korak naprijed. Mir je zanatlijski proizvod; stvara se iz dana u dan kao i prijateljstvo među ljudima poštovanjem jedni drugih, slušajući druge i hodajući zajedno. Svakako Papa se nipošto ne želi miješati u politiku, kao ni na vjerskom području provoditi prozelitizam.
Na pitanje kako ide dijalog s Bratovštinom Pija X. Papa je primijetio kako su odnosi dobri. Prošle godine dao je njihovim svećenicima dozvolu da ispovijedaju i sklapaju brakove. Rekao je da ne želi ubrzavati stvari, već zajednički ići naprijed. Nije riječ o pobjednicima i pobijeđenima, već o braći koja moraju nastojati zajednički pronaći rješenja. Kongregacija za nauk vjere izradila je poseban dokument, koji se sada zajednički proučava.
Na temelju izjave o opravdanju veliki je napredak postignut i s protestantskom Crkvom. Putovanje u Švedsku bilo je značajno, i tu je postignut važan korak naprijed u ekumenskom hodu. Hodati zajedno u molitvi, mučeništvu, karitativnoj djelatnosti i milosrđu. Luteranski i katolički Caritas već odlično surađuju. Bog je Bog iznenađenja. Ne smijemo se nikada zaustaviti, moramo zajednički moliti i zajednički svjedočiti, zajednički poduzimati karitativne pothvate, jer je to Caritas Isusa Krista. Moramo naviještati Krista, jedinog Spasitelja. Milost dolazi samo od njega. Teolozi nastavljaju proučavati hod, koji se mora nastaviti, spreman na iznenađenja.
Osvrnuo se i na slučaj Marie Collins, koja je zbog nesuglasica i nepokretnosti nekih članova.
Povjerenstva za zaštitu maloljetnika
dala ostavku. Ona će, prema Papinim riječima, nastaviti surađivati u odgoju
svećenika. Njezine primjedbe na presporo djelovanje povjerenstva su bile
opravdane, ali je trebalo voditi računa da ima više od 2000 slučajeva koje
treba riješiti. U međuvremenu je trebalo izraditi i propise za rješavanje
pojedinih slučajeva, jer ih treba pomno obraditi, pa treba povećati i broj
stručnog osoblja. Smijenjen je i ravnatelj ureda za stegovne postupke u
Kongregaciji za nauk vjere. Biskupi često šalju nepotpune dokumente, pa treba
tražiti nadopunu. Sve to otežava konačne rezultate, rekao je Papa.
Na primjedbu da je Portugal, premda katolička zemlja, uveo brak među
homoseksualcima i prestao kažnjavati pobačaj kao i eutanaziju, Papa je
primijetio da je riječ o političkom problemu kao i o katoličkoj savjesti, koja
nije uvijek u skladu s naukom Crkve. Uzrok toga je i pomanjkanje prave
kateheze. Ima sličnih pojava i u drugim katoličkim, ali istovremeno
protuklerikalnim zemljama. Zbog toga Papa govori svećenicima da izbjegavaju
klerikalizam koji udaljuje ljude od Crkve. Klerikalizam je kuga u Crkvi, rekao
je.
10. svibnja 2017. - Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu
Majka nade (Iv 19,25-27)
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U našem nizu kateheza o kršćanskoj nadi danas upravljamo svoje oči prema Mariji, Majci nade. Marija je u svome majčinstvu prošla kroz najtamniju noć. Od prvog pojavljivanja u povijesti evanđeljâ, Marija kao da je neki lik iz drame. Nije bilo jednostavno odgovoriti s "da" na anđelov poziv: a ipak ona, žena u cvijetu mladosti, hrabro odgovara, bez obzira što nije znala ništa o tome što je čeka. U tome nam času izgleda kao jedna od mnogih majki našega svijeta, hrabrih do krajnjih granica kad se radi o prihvaćanju u vlastitom krilu povijesti jednog novog čovjeka koji se rađa.
Taj "da" je tek prvi u nizu na dugom popisu poslušnostî – dugom popisu poslušnostî! – kojima je posut njezin put majke. Tako se Marija pojavljuje u evanđeljima kao šutljiva žena, koja često ne razumije sve ono što se događa oko nje, ali koja svaku riječ i svaki događaj prebire u svome srcu.
Ta raspoloživost nam omogućuje veoma lijep uvid u Marijinu psihologiju: ona nije žena koja zapada u očaj kad se suoči s nesigurnostima života, osobito kad se čini da ništa ne ide kako treba. Ona nije niti žena koja snažno prosvjeduje, koja proklinje životnu sudbinu koja nam često pokazuje svoje neprijateljsko lice. Ona je naprotiv žena koja sluša: ne zaboravite da postoji uvijek snažan odnos između nade i slušanja, a Marija je žena koja sluša. Marija prihvaća život sa svime onime što nam on pruža, sa njegovim sretnim danima, ali također s njegovim tragedijama koje bismo voljeli da nas nikada nisu snašle, pa sve do najcrnje noći, kad je njezin Sin pribijen na drvo križa.
Sve do toga dana, Marije gotovo kao da nema u evanđeljima: sveti pisci nam stavljaju do znanja to polagano nestajanje njezine prisutnosti, njezinu nijemost pred otajstvom Sina koji je poslušan Ocu. No, Marija se ponovno pojavljuje upravo u ključnom trenutku: kad se veliki dio prijatelja iz straha razbježao. Majke neće iznevjeriti, i upravo u tome trenutku, podno križa, nitko od nas ne može reći koja je patnja bila okrutnija: da li ona nevina čovjeka koji umire na mučilu križa, ili agonija majke koja prati posljednje trenutke života svoga sina. Evanđelja su u tome jezgrovita i krajnje suzdržana. Majčinu su prisutnost zabilježila jednostavnim glagolom: ona je "stajala" (Iv 19, 25), Ona je stajala. Ne kažu ništa o njezinoj reakciji: je li plakala ili ne… ništa; izostavljen je čak i najkraći opis njezine patnje: na tim će se pojedinostima kasnije zadržati mašta pjesnikâ i slikarâ koji su nam podarili slike koje su ušle u povijest umjetnosti i književnosti. Ali evanđeljâ jednostavno kažu: ona je "stajala". Stajala je tamo, u najgorem trenutku, u najokrutnijem trenutku, i trpjela je zajedno sa sinom. Ona je "stajala".
Marija je "stajala", jednostavno je bila ondje. Ponovno je tu ona, mlada žena iz Nazareta, sada sa sijedima u kosi zbog protoka vremena, i dalje se hrvajući s Bogom kojeg se smije samo zagrliti, i sa životom koji je došao do praga najgušće tame. Marija je "stajala" u najgušćoj tami, ali je "stajala". Nije otišla. Marija je tamo, vjerna i prisutna, svaki put kad treba držati zapaljenu svijeću na mjestu gdje vlada magla i neprozirna tama. Ni ona još ne zna za uskrsnuće koje njezin Sin u tome trenutku otvara za sve nas ljude: ona je tamo zbog vjernosti Božjem naumu, službenicom kojeg se proglasila od prvog dana svojega poziva, ali također zbog njezina instinkta majke koja jednostavno trpi, svaki put kad joj dijete prolazi kroz patnju. Patnje majki: svi smo mi poznavali snažne žene, koje su se suočavale s mnogim patnjama djece!
Pronaći ćemo je ponovno na prvi dan Crkve, ona, majka nade, usred te zajednice učenikâ koji su bili tako slabi: jedan je Isusa izdao, ostali su pobjegli, svi su bili prestrašeni (usp. Dj 1, 14). Ali ona je jednostavno bila ondje, na najobičniji način, kao da je to nešto potpuno prirodno: u prvoj Crkvi obavijenoj svjetlom uskrsnuća, ali i Crkvi koja je činila prve nesigurne i drhtave korake u svijetu.Zbog toga je svi volimo kao Majku. Nismo siročad: na nebu imamo majku – Svetu Majku Božju. Ona nas uči kreposti čekanja, pa i onda kada se sve čini besmislenim: ona se uvijek uzda u Božje otajstvo, i onda kad se čini da ga nema zbog zla u svijetu. Neka Marija, Isusova Majka koju je Isus darovao svima nama, trajno podupire naše korake i uvijek govori našem srcu: "Ustani! Gledaj prema naprijed, gledaj obzor", jer ona je Majka nade. Hvala!
