BOLESNICKO POMAZANJE

1499 "Svetim pomazanjem bolesnikâ i molitvom svecenikâ cijela Crkva preporucuje bolesne trpecem i proslavljenom Gospodinu, da im olaksa boli i da ih spasi, stovise potice ih da se slobodno sjedine s Kristovom mukom i smrcu i tako doprinesu dobru Bozjega Naroda".

I. Temelji ovog sakramenta u naumu spasenja

BOLEST U LJUDSKOM ZIVOTU

1500 Bolest i patnja vazda su se brojili medju najteza pitanja koja stavljaju na kusnju ljudski zivot. U bolesti covjek dozivljuje svoju nemoc, svoju ogranicenost i privremenost. U svakoj bolesti mozemo nazreti smrt.

1501 Bolest moze covjeka dovesti do tjeskobe, do zatvaranja u sebe, kadsto cak do ocaja i pobune protiv Boga. Ali moze ga dovesti i do vece zrelosti, pomoci mu da u svom zivotu razluci ono sto nije bitno te se okrene k onome sto jest bitno. Bolest covjeka vrlo cesto izazove da Boga trazi i da mu se vrati.

BOLESNIK PRED BOGOM

1502 Starozavjetni covjek svoju bolest zivi pred Bogom: zbog bolesti pred Boga izlijeva svoju tuzaljku i od njega, gospodara zivota i smrti, moli ozdravljenje. Bolest postaje put obracenja, a Bozje oprostenje pocetak je ozdravljenja. Izrael iskustveno dozivljava da je bolest tajnovito povezana uz grijeh i zlo, a da vjernost Bogu, u skladu sa zakonom, vraca zivot: "Ja sam Gospodin koji dajem zdravlje" (Izl 15,26). Prorok naslucuje da trpljenje moze imati otkupiteljsku vrijednost i za grijehe drugih.Napokon Izaija navijesta da ce za Sion nastupiti vrijeme kad ce Gospodin oprostiti svaku krivnju i izlijeciti svaku bolest.

KRIST - LIJECNIK

1503 Kristovo suosjecanje s bolesnima i njegova brojna iscjeljenja svakovrsnih bolesnikaocit su znak da je "Bog pohodio narod svoj" (Lk 7,16) i da se priblizilo Kraljevstvo Bozje. Ali Isus ima vlast ne samo lijeciti vec i grijeh oprastati: on je dosao izlijeciti citavoga covjeka, dusu i tijelo. Isus je lijecnik koga bolesnici trebaju. Njegovo suosjecanje sa svima koji trpe ide tako daleko da se s njima poistovjecuje: "oboljeh i pohodili ste me" (Mt 25,36). Isusova posve osobita ljubav prema bolesnima nije kroz vjekove prestala krscane poticati na posebnu brigu prema svima koji trpe na tijelu i dusi. Ta je briga uzrok neumornih napora da im se olaksaju muke.

1504 Isus cesto od bolesnika zahtijeva vjeru. Pri lijecenju se pak sluzi znakovima: pljuvackom i polaganjem ruku, kalom i umivanjem. Bolesnici nastoje dotaknuti Isusa "jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala" (Lk 6,19). Tako nas Krist, u svojim sakramentima, nastavlja "doticati" da nas izlijeci.

1505 Potresen tolikim patnjama, Isus ne samo dopusta bolesnicima da ga doticu, vec njihove nevolje uzima na se: "On slabosti nase uze i boli ponese" (Mt 8,17). Isus nije izlijecio sve bolesne. Njegova su iscjeljenja bila znak dolaska Kraljevstva Bozjega. Nagovjescivala su korjenitije ozdravljenje: pobjedu nad grijehom i smrti kroz njegov Vazam. Krist je na kriz ponio sve breme nasega zla teoduzeo "grijeh svijeta" (Iv 1,29), kojemu je bolest posljedica: Isus je svojom mukom i smrcu na krizu dao patnji novi smisao: patnja nas odsada moze suoblikovati njemu i sjedinjavati s njegovom otkupiteljskom mukom.

"BOLESNE LIJECITE ..."

1506 Krist je pozvao ucenike da idu za njim uzimajuci svoj kriz. Slijedeci ga, drugim su ocima poceli gledati bolest i bolesnike. Isus je ucenike pridruzio svome siromastvu i sluzenju. Ucinio ih je dionicima svojeg suosjecanja i iscjeliteljskog poslanja: "Otisavsi, propovijedali su obracenje; izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemocnike mazali uljem i oni su ozdravljali" (Mk 6,12-13).

1507 Uskrsli Gospodin ponavlja to poslanje ("U ime ce moje... na nemocnike ruke polagati, i bit ce im dobro" Mk 16,17-18) potvrdjujuci ga znakovima koje Crkva cini zazivajuci njegovo ime. Ti znakovi na poseban nacin pokazuju da je Isus doista "Bog koji spasava".

1508 Duh Sveti nekima daje poseban dar ozdravljanja da se preko njih ocituje milost Uskrsloga. Medjutim, i najzarce molitve ne postizu uvijek ozdravljenje od svih bolesti. Tako sveti Pavao mora od Gospodina nauciti: "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavrsuje" (2 Kor 12,9) i da podnosenje patnji moze biti osmisljeno time sto "u svom tijelu dopunjam sto nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, Crkvu" (Kol 1,25).

1509 "Bolesne lijecite!" (Mt 10,8). Tu je zadacu Crkva primila od Gospodina i trudi se da je izvrsi brigom za bolesne i zagovornom molitvom kojom ih prati. Crkva vjeruje u ozivljujucu prisutnost Krista, koji je lijecnik dusâ i tijelâ. Ta je prisutnost posebno djelotvorna u sakramenatima, a najosobitije u euharistiji, kruhu koji daje zivot vjecni; na povezanost ovoga kruha s tjelesnim zdravljem upucuje sveti Pavao

1510 Apostolska Crkva, medjutim, poznaje i poseban obred za bolesnike, o cemu svjedoci sveti Jakov: "Boluje li tko medju vama? Neka dozove starjesine Crkve! Oni neka mole nad njim mazuci ga uljem u ime Gospodnje, pa ce molitva vjere spasiti nemocnika; Gospodin ce ga podici, i ako je sagrijesio, oprostit ce mu se" (Jak 5,14-15). Predaja je u tom obredu prepoznala jedan od sedam sakramenata Crkve.

SAKRAMENT BOLESNIH

1511 Crkva vjeruje i uci da je jedan od sedam sakramenata napose odredjen za potporu onima koje kusa bolest: to je bolesnicko pomazanje. Ovo sveto pomazanje bolesnih ustanovljeno je kao istinski i pravi sakrament Novoga zavjeta od Krista, naseg Gospodina, u Marku je spomenuto, a vjernicima je preporuceno i proglaseno po Jakovu, apostolu i bratu Gospodinovu. 1512 Svjedocanstva o mazanju bolesnika blagoslovljenim uljem susrecu se od starine u liturgijskoj predaji i na Istoku i na Zapadu. Tijekom stoljeca sveta se pomast sve iskljucivije dijelila umirucima, pa je stoga i dobila naziv "Posljednja pomast". Ali unatoc takvu razvoju, liturgija nije nikada prestala moliti Gospodina da bolesnik zadobije i tjelesno zdravlje, ako mu je korisno za spas. 1513 Apostolska konstitucija "Sacram unctionem infirmorum" od 30. studenoga 1972. u skladu s Drugim vatikanskim saborom odredjuje da se ubuduce u rimskom obredu uvazava slijedece: "Sakrament bolesnicke pomasti dijeli se onima koji su tesko bolesni, tako da se pomazu na celu i rukama propisno blagoslovljenim maslinovim uljem ili, ako je zgodno, kojim drugim biljnim uljem, pri cemu se samo jedanput izgovaraju ove rijeci: `Ovim svetim pomazanjem i svojim preblagim milosrdjem neka te Gospodin miloscu Duha Svetoga pomogne, neka te oslobodjena od grijeha spasi i milosrdno pridigne''".

II. Primatelj i sluzitelj ovog sakramenta

U TESKOJ BOLESTI

1514 Bolesnicka pomast "nije sakrament samo za one koji se nalaze u skrajnjoj zivotnoj pogibelji. Sigurno je vec prikladno vrijeme za njegovo primanje netom se vjernik zbog bolesti ili starosti nalazi na pocetku smrtne pogibelji".

1515 Ovaj se sakrament moze ponoviti ako bolesnik po primljenoj pomasti prizdravi, a onda nastupi druga teska bolest. U tijeku iste bolesti sakrament se moze ponoviti ako nastupi pogorsanje. Prije pogibeljna kirurskog zahvata prikladno je primiti bolesnicku pomast. Isto vrijedi i za starije osobe kojih nemoc biva sve veca.

"... NEKA DOZOVE STARJESINE CRKVE"

1516 Samo su svecenici (biskupi i prezbiteri) djelitelji bolesnicke pomasti. Njihova je duznost da vjernike pouce o blagodatima ovog sakramenta. Neka vjernici ohrabre bolesnike da traze od svecenika ovaj sakrament. Bolesnici neka se priprave da ga prime s dobrim raspolozenjem, uz pomoc svoga pastira i cijele crkvene zajednice, koja je pozvana da bolesnike na poseban nacin okruzi svojim molitvama i bratskom paznjom.

III. Slavlje sakramenta

1517 Bolesnicka je pomast, kao i svi sakramenti, liturgijsko i zajedni-carsko slavlje, bilo da biva u obitelji, bolnici ili crkvi, bilo za samo jednog bolesnika ili za skupinu nemocnika. Veoma je prikladno da se slavi unutar euharistije kao spomen-cina Gospodnjeg Vazma. Ako to okolnosti svjetuju, slavlju ovog sakramenta moze prethoditi sakrament pokore, a za njim uslijediti euharistija. Kao sakrament Kristova vazma, euharistija bi trebala uvijek biti posljednji sakrament na zemaljskom putovanju, "popudbina" za "prelazak" u vjecni zivot.

1518 Rijec i sakrament jesu nerazdvojiva cjelina. Sluzba Rijeci, kojoj prethodi pokornicki cin, uvodi u slavlje. Kristove rijeci i apostolsko svjedocenje ozivljuju vjeru bolesnika i zajednice da bi od Gospodina iskali snagu njegova Duha.

1519 Slavlje sakramenta ima ove glavne dijelove: "starjesine Crkve" (Jak 5,14) - u sutnji - polazu ruke na bolesnike; nad bolesnicima mole u vjeri Crkve; to je epikleza vlastita ovom sakramentu; slijedi pomazanje uljem, sto ga je, ako je moguce, blagoslovio biskup.

Ti liturgijski cini ukazuju koju milost ovaj sakrament daje bolesnima.

IV. Ucinci slavlja ovog sakramenta

1520 Posebni dar Duha Svetoga. Osnovna milost ovog sakramenta jest milost potpore, mira i ohrabrenja za nadvladavanje tegoba vlastitih teskoj bolesti ili starackoj nemoci. Ta milost je dar Duha Svetoga koja obnavlja pouzdanje i vjeru u Boga, jaca protiv napasti Zloga, to jest napasti obeshrabrenja i tjeskobe smrti. Ta potpora Gospodnja snagom njegova Duha privodi bolesnika k ozdravljenju duse, a takodjer i tijela, ako je to volja Bozja. I povrh toga "ako je sagrijesio, oprostit ce mu se" (Jak 5,15).

1521 Sjedinjenje s mukom Kristovom. Po milosti ovog sakramenta bolesnik prima snagu i dar da se tjesnje sjedini s Kristovom mukom: bolesnik na neki nacin biva posvecen da donosi plodove po suoblicenju s otkupiteljskom Kristovom mukom. Trpljenje, posljedica istocnog grijeha, prima novi smisao: postaje udionistvo u Kristovu spasiteljskom djelu.

1522 Milost crkvenog zajednistva. Bolesnici koji prime ovaj sakrament dragovoljno se "sjedinjuju s Kristovom mukom i smrcu i tako pridonose dobru Bozjeg naroda". Slaveci ovaj sakrament Crkva se, u opcinstvu svetih, zauzima za bolesnikovo dobro, a bolesnik, po milosti sakramenta, sa svoje strane pridonosi posvecenju Crkve i dobru svih ljudi za koje Crkva trpi i za koje se, po Kristu, prinosi Bogu Ocu.

1523 Priprava za posljednji prijelaz. Ako se sakrament bolesnicke pomasti dijeli svima koji podnose teske bolesti i slabosti, s vise razloga daje se onima koji su na izlazu iz ovog zivota ("in exitu vitae constituti"), tako da se nazivao i sakramentom umirucih (zapravo izlazecih - sacramentum exeuntium). Sakrament bolesnicke pomasti dovrsuje nase suoblicenje sa smrcu i uskrsnucem Kristovim, sto ga je sakrament krstenja zapoceo. On nadopunjuje sveta pomazanja koja obiljezavaju sav zivot krscana: krsno je pomazanje u nama zapecatilo novi zivot, a krizmeno nas ojacalo za zivotnu borbu; ovo posljednje pomazanje je poput cvrste utvrde koja brani svrsetak nasega zemaljskog zivota u vidu zadnjih borbi pred ulazak u Ocinski dom.

V. Popudbina: posljednji sakrament krscana

1524 Onima koji su na izlazu iz ovoga svijeta, uz sakrament bolesnickog pomazanja Crkva nudi euharistiju kao popudbinu. Pricest tijelom i krvlju Kristovom u trenutku prijelaza k Ocu ima narocito znacenje i vaznost. To je sjeme vjecnog zivota i moc uskrsnuca, prema Gospodinovim rijecima: "Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv, ima zivot vjecni; i ja cu ga uskrisiti u posljednji dan" (Iv 6,54). Euharistija, sakrament Krista umrlog i uskrsloga, biva ovdje sakrament prijelaza iz smrti u zivot, iz ovoga svijeta k Ocu.

1525 I kao sto sakramenti krsta, potvrde i euharistije cine jednu cjelinu, te ih nazivamo "sakramenti krscanske inicijacije", tako se moze reci da sakramenti pokore, bolesnickog pomazanja i euharistije, kao popudbine, tvore na kraju krscanskog zivota "sakramente pripreme za Domovinu" ili sakramente dovrsetka zemaljskog hodocascenja.

Ukratko

1526 "Boluje li tko medju vama? Neka dozove starjesine Crkve! Oni neka mole nad njim mazuci ga uljem u ime Gospodnje, pa ce molitva vjere spasiti nemocnika! Gospodin ce ga podici i, ako je sagrijesio, oprostit ce mu se." (Jak 5,14-15).

1527 Svrha je sakramenta bolesnickog pomazanja da dade osobite milosti krscaninu koji prozivljava tegobe vezane uz teske bolesti ili starost.

1528 Vrijeme pogodno za primanje svetog pomazanja sigurno je kad vjernik zbog bolesti ili starosti pocinje biti u zivotnoj pogibelji.

1529 Svaki put kada krscanin tesko oboli, moze primiti sveto pomazanje, isto tako nakon primanja, kad se bolest pogorsala.

1530 Samo svecenici (prezbiteri i biskupi) mogu dijeliti sakrament bolesnicke pomasti; pri dijeljenju, sluze se uljem blagoslovljenim od biskupa ili, po potrebi, od samoga svecenika sluzitelja.

1531 Bitna radnja u slavlju ovoga sakramenta jest mazanje bolesnika na celu i rukama (po rimskom obredu) ili na drugim dijelovima tijela (na Istoku); mazanje je popraceno liturgijskom molitvom svecenika slavitelja kojom zaziva posebnu milost ovog sakramenta.

1532 Plodovi posebne milosti sakramenta bolesnicke pomasti jesu:

bolesnik se sjedinjuje s Kristovom mukom za dobro svoje i Crkve;

prima potporu, mir i ohrabrenje da krscanski podnosi tegobe bolesti ili starosti;

prima oprostenje grijeha, ako ga nije mogao primiti u sakramentu pokore;

dobiva zdravlje, ako to koristi duhovnom spasenju;