15. kolovoza 2018. - Uznesenje BDM, Velika Gospa
Uznesenje Blažene Djevice Marije
(Otk 11,19a; 12,1-6a.10ab; 1 Kor 15,20-27a; Lk 1,39-56)
Kada je papa Pio XII. 1950. objavio dogmu da je Marija tijelom i dušom uzeta na nebo, ova je svetkovina bila primljena s oduševljenjem; pobožno i svečano se slavila po cijelom svijetu. Svetkovina govori o Mariji, njezinoj svetosti, uspješnom završetku zemaljskog života i ulasku u život vječni, koji nije tek Božje obećanje, već i konkretno ostvarenje. Pokazalo se to najprije u Isusovu uskrsnuću, a evo sada i u Marijinu uznesenju na nebo. Te dvije svetkovine dar su Božje ljubavi, vjera ih slavi da bi u ljudima učvrstila nadu da će živjeti ako i umru. Svjedoče da Bog susreće čovjeka u njegovoj smrti i tu mu daruje božanski život, koji nije ograničen vremenom, ne stari, ne raspada se, jer je vječni život. Vjernicima se doista život mijenja, a ne oduzima, ne ostaju u tami; iz nje ih izvodi svjetlost vječna. Bog je vjeran svojim obećanjima, Bog spašava, zato mu treba zahvaljivati i veličati ga kao Marija u susretu s Elizabetom, kad je vidjela svoje mjesto u Božjoj povijesti spasenja. Začuđena pred Božjom veličinom osjetila se neznatnom po sebi, ali velikom po onome što će Bog izvesti u njezinu služenju i po čemu će je sva pokoljenja zvati blaženom. Marijin Veliča krije malo duhovno uznesenje usred života.
Mrtav čovjek i dalje živi i to Božanski kvalitetnim, vječnim životom! To je umu nezamislivo premda je duša ispunjena neizmjernom čežnjom, a ni iskustvo o tome nema izravnih saznanja. Događa nam se radost kad nevjerojatno očituje svoju istinitost, kao u Kyperovoj priči u kojoj su krtice našle začahurenu gusjenicu. Stručno su je ispitale i ustanovile da je mrtva. No upravo tada je čahura pukla, a iz nje je izašao krasan leptir. Krtice su bile iznenađene, ali to njihovim životima nije ništa značilo, pa su začuđujući fenomen napustile i zaboravile kao da se nije ni dogodio. Nije li suvremeni čovjek postao sličan krticama? Primio je na znanje da je Isus uskrsnuo, da je Marija uznesena na nebo, ali je, zaokupljen brojnim problemima, tu religioznu vrijednost počeo zaboravljati i živjeti kao da ga se ne tiče. Udaljio se od otajstva života, a bavi se onim banalnim, sporednim, jer eto, mora se posvetiti zemaljskim vrijednostima. Zanimljivije mu je boriti se za tjelesni i smrtni život, nego oduševljavati se ponudom vječnog života. Uživa više u prolaznosti koja završava smrću, nego u Božjem obećanju da će živjeti vječno. Svetkovina Marijina uznesenja poziva vjernike da uvaže bitno u sadašnjem i u budućem životu i da mu daju prednost pred nebitnim i prolaznim. U slavnom Marijinu ulasku u nebo Bog poziva, ne toliko riječima koliko konkretnim i svečanim događajem, da se kršćani učvrste u vjeri i da jačaju nadu. On Mariju svečano zaodijeva u sunce, kruni zvijezdama, ljudsko prolazno preobražava u neprolazno, vremenito u vječno, tjelesno u duhovno. Mariji daruje sebe kao što je ona, za zemaljskog života u Nazaretu, njemu darovala sebe svojim „da" i „neka mi bude po tvojoj riječi". Uznesenjem Krist svoju majku slavodobitno prati iz zemaljske suzne doli u nebesku slavu iz koje će ona zagovarati sve ljude, svoju duhovnu djecu dok putuju istim putem kojim je i sama putovala. Njima će biti lakše kad vide cilj toga puta oslikan svečanošću njezina uznesenja. Osobito će dobro doći onima koji misle da je zemaljski život bezvezno tumaranje koje završava u smrti, zato što pred njom svoja mrtva tijela zauvijek predaju zemlji, onima kojima su vječni život, spasenje duše, uskrsnuće od mrtvih, novo nebo i nova zemlja, nestvarni i puka iluzija. Kao što nas je Krist iz svoga uskrsnuća uvjeravao da je put istina i život, tako nas sada Marija, iz svoga uznesenja uvjerava da se čovjek uistinu spašava, da dobiva preobraženo tijelo i da živi novim besmrtnim životom. Jedinstvena svetkovina poziva vjernike, da motre silu Božju koja očituje što je sve Bog pripremio onima koji ga ljube, a tko je Boga više i konkretnije ljubio od Marije? Ona koja je do jučer s nama zajedno putovala, vjerovala, nadala se, zabrinuta ispitivala: kako će to biti? Zašto si nam to učinio? Koja je gorko patila pod križem svoga Sina, sada ulazi u slavu kao kraljica. To Crkvi daje sigurnost da je na pravom putu, da će i naša životna pitanja jednom pronaći svoje odgovore, jer Bog doista ispunja svoja obećanja, priređuje dobrodošlicu, onima koji su vjerovali, nadali se i ljubili ga vršeći njegovu volju.
