Poziv tvoj, Gospodine, neprestano se ponavlja. Tvoj Dođite!, odjekuje i danas, svake nedjelje, svakog dana Gospodnjeg. Dođite na Svetu misu! Dođite na lomljenje kruha i bratsko zajedništvo. Dođite na gozbu ljubavi. Sve je pripravljeno, stol, kruh, vino… Ima za sve i za svakoga mjesta i hrane. Dođite! Uzvanici se u evanđelju redom počešće ispričavati, tražiti načina kako ne bi morali doći. Oni najdrskiji usudiše se maltretirati tvoje sluge. Sluge ih nisu ni u čemu napali ili ugrozili! Samo su došli i pokušali prenijeti tvoju želju kako voliš vidjeti sve ljude oko svoga stola. Oko stola ljubavi. I mi danas ponovo stojimo pred tajnom tvoga poziva! Je li to dar, milost, počast? Proizlazi kako je svima u evanđelju to bio teret, nepoželjna obveza. Izmotavali su se ili otvoreno suprotstavili tvojem pozivu. Došli su na gozbu oni koji su se našli na trgovima i ulicama, privučeni zovom koji obećava sigurnost jednog dana. Dođite na gozbu! To vrijedi i danas. I danas, Gospodine Isuse, zoveš. Svake nedjelje tražiš načina pokucati na naša vrata. Gozba se ljubavi organizira nedjeljom; dan je to novog života, dan kad se želiš uvijek iznova darovati. To je dan bratskog susreta što ga ti predvodiš i blagoslivlješ. Nedjeljna misa! Koliko isprika traži čovjek i danas kako bi izbjegao ovoj obvezi. Mnogi je smatraju obvezom, a ne darom, ne milošću i čašću. Uvijek neki posao, neka nova obveza, nešto što mislimo kako se ne može propustiti, nešto što nepredviđeno dođe. Ne mogu na misu? Vjerujem, Isuse, kako te ne boli toliko to što se ne možemo koji put odazvati tvome zovu na euharistijsko slavlje, koliko činjenica kako je to katkad raspoloženje volje koja ne želi ništa učiniti kako bi se došlo do susreta s tobom u lomljenju kruha. A to nije samo misa! To je poziv na svaku gozbu ljubavi, na svaki susret s tobom, na svaki susret spasenja. To je stav ljudi pred svim tvojim inicijativama. A Ti nas uvijek novom upornošću ljubavi zoveš: Dođite! Dođite k meni, ostavite se zlog puta, dođite na izvor života, a ostavite presahle bunare; dođite Kruhu živome, a ne tražite život u užicima koji ne obećavaju budućnost! Dođite k meni! Dođite na gozbu! Isuse! Sve je pripravljeno. Sve si učinio kako bi to bila gozba tvoje ljubavi. Ništa nisi propustio. Učinio si sve i dao od sebe sve! I život si svoj utkao u tajnu ove gozbe. Evo me, dolazim kako bi se na izvoru tvoje žive vode napojio i za stolom tvoje ljubavi nahranio. Biti pozvan na gozbu čini tek dio puta prema spasenju. Poziv je onaj dio koji pripada Bogu. Bog zove svakog čovjeka k sebi. Na čovjeku ostaje ispuniti svoj dio posla ‑ pribaviti svadbeno ruho ‑ pokajati se i očistiti svoju dušu. Oprana i ubijeljena haljina znak je konačne svečanosti susreta s Kristom Kraljem. Bog poziva. On ne prisiljava. Poziv na gozbu izraz je njegove milosti. On nije dužan pozvati. On se želi družiti i uveseliti ljude, ali ljudi često nemaju vremena. Uzvanici imaju drugog važnijeg posla. Mnogi se ne daju smetati i ne mare za Božji poziv. O čovjekovu odnosu prema Božjoj riječi ovisi njegova budućnost. Prema odazivu Bogu čovjek izabire za sebe život ili smrt. Posljedice ovoga izbora su ozbiljne... konačne…