Prave radosti u suznoj dolini

Mih 5,1-4a; Heb 10,5-10; Lk 1,39-45

U liturgiji je toliko poziva na radost da se ova nedjelja s prvom zove nedjelja kršćanske radosti. Važno je ovo „kršćanske", jer određuje prvotne i temeljne razloge radosti. Vjernik se, naime, raduje zato što osjeća Božju blizinu. Bog je prvotni razlog njegove radosti. To nije toliko povezano sa životnim okolnostima, koji puta ni najmanje! Sveti Pavao koji ne prestaje pozivati na radost svjedoči to riječju i primjerom: „Braćo! Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!" A iz kojih to životnih okolnosti zbori? Sužanj je u Rimu i gleda smrti u oči i ona mu je svakim danom sve bliža! Pa ipak u njegovim „okovima radi Krista" više je radosti, nego u svim veseljima obijesnih Rimljana zajedno. Oni su obični lakrdijaši kad ih se usporedi s apostolovim iskustvom Božje blizine koja usrećuje. Pavlu je ostalo još malo zemaljskog života i on ga velikodušno dijeli s drugima: tješi, poučava, prosvjetljuje, hrabri sve koji mu dolaze. Radost uvijek dolazi od davanja, a žalost od sebičnosti. Pavao ima sebe i nešto malo vremena, ali sve to radosno daruje drugima tako da osjete bogatstvo i nadnaravnu snagu te radosti, ona usrećuje njegove slušatelje. Nije to nimalo jeftina radost, u njoj je duboka čovjekova patnja, oplemenjena darom vjere i Bogom koji se u toj patnji nastanjuje, po se onda „pretače" u ljudske duše. Radost se hrani patnjom i tada je najuvjerljivija. Ona nije u običnim osjećajima i raspoloženjima. Kršćani koji čekaju Božić, znaju da prave radosti ne padaju s neba u krilo onima koji čekaju skrštenih ruku. Mnogi će, nažalost, ovih dana dijeliti jeftine, ako ne i banalne radosti, zbog čega će Božić biti, ne vatromet duhovnih doživljaja, već petarde zaglušujuće buke. Zdravu radost se ne može naručiti preko interneta ni kupiti za velike novce ni osjetiti uz obilata jela i pića. Baš zato Pavlu treba vjerovati kad govori o radostima koje dolaze iz duše koja živi sjedinjenje s Kristom, s Bogom; njegov govor je istinit, glas autentičan. Na drugom će mjestu reći da nas od ljubavi Kristove ne mogu rastaviti nikakve ovozemaljske nevolje: ni glad, ni pogibao, ni mač, čak ni smrt. Kad čovjek osjeti da Bog ravna njegovim životom kliče: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim!". Prorok  Miheja je osjetio nešto slično zato i  on (1. čit.) poziva na radost: „Kliči od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja!". Ni njegove životne okolnosti nisu blistave, ali duh mu je vedar, jer osjeća Božju blizinu. Ljude obično uznemiruju dramatični događaji iz prošlosti, mnogima je bolna sadašnjost. Vjerujem da bi se, ne malom broju vjernika, liturgijski poziv na radost mogao učiniti pravom provokacijom. Kakva radost u vrijeme tolike gospodarske krize, strahova i neizvjesnosti?! Vijesti iz dnevnog tiska, s radija, televizije i drugih medija bruje o katastrofama, razbojstvima, pljački, kriminalu, otmicama, terorizmu, skandalima svake vrste što vodi izravno u depresiju. Sve je to do neke mjere istina. Ali ovdje i nije riječ o radostima ovoga svijeta. Isus je nekoć govorio učenicima da će u svijetu imati nevolje, ali je odmah dodao: „Ne bojte se, ja sam pobijedio svijet!" Predosjećaj da će se trpljenje preobraziti u slavu postaje nepobitnim razlogom za radost.

Sv. Ivan Krstitelj poziva na obraćenje koje modernom čovjeku također teško pada. Zahtjevan je to posao, baviti se starim čovjekom u sebi i preobražavati ga u novoga čovjeka na Kristovu sliku, ali začudo – uvijek se nađe ljudi koji žele biti bolji, noviji. Ivanu su dolazili iz gradova u pustinju i pitali: „Što nam je činiti?" On je rekao da se mijenjaju. Možda malo po malo, ali bitno je htjeti nešto promijeniti u sebi i svom životnom ponašanju. Nije riječ o izvanjskim, čak ni o obrednim promjenama. Vojnici su mogli ostati i dalje carevi plaćenici, ali trebali su se odreći nasilja, krivog prijavljivanja i lažnog svjedočenja. Carinici nisu trebali mijenjati profesiju, ali je puno ako odluče da neće nezakonito stjecati novac, bogatiti se na račun siromaha i biti nepošteni gulikože u službi okupatorske vlasti. Od svih se traži dobrota srca, milosrđe prema bližnjima, ljubav i nutarnje duhovno pročišćenje. I nama treba biti stalo do toga da novije živimo, da osjetimo vedrinu duha, pronađemo vlastitu dušu i dopustimo Gospodinu da se nastani u našoj blizini, jer Božić je uistinu izvor prave radosti.