Vječnom životu se prispijeva Isusovim putem

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na ovu Drugu korizmenu nedjelju, liturgija nam nudi na razmatranje događaj Preobraženja, u kojem Isus daje učenicima Petru, Jakovu i Ivanu predokus slave uskrsnuća: komad neba na zemlji. Evanđelist Luka (usp. 9, 28-36) pokazuje nam Isusa preobraženog na gori, koje je mjesto svjetla, očaravajući simbol jedinstvenog iskustva pridržanog za trojicu učenika. Oni uzlaze s Učiteljem na goru, vide ga kako uranja u molitvu i u jednom trenutku „izgled mu se lica izmijeni" (r. 29). Naviknuti gledati ga svakodnevno u jednostavnom obličju njegove ljudskosti, pred tim novim sjajem, koji također obavija cijelu njegovu osobu, ostaju zadivljeni. Uz Isusa se pojavljuju Mojsije i Ilija, koji s njim razgovaraju o njegovu predstojećem „izlasku", to jest njegovu Pashi smrti i uskrsnuća. To je predokus Uskrsa. Tada Petar uzviknu: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti" (r. 33). On bi volio da taj milosni trenutak nikada ne prestane!

Preobraženje se događa u točno određenom trenutku Kristova poslanja, to jest, nakon što se povjerio učenicima da mora da „mnogo pretrpi… da bude ubijen i treći dan da uskrsne" (r. 21). Isus zna da oni ne prihvaćaju ovu stvarnost – stvarnost križa, stvarnost Isusove smrti – i zato ih želi pripremiti da podnesu sablazan muke i smrti na križu, da znaju da je to je put kojim će nebeski Otac privesti svoga Sina k slavi, uskrisavajući ga od mrtvih. I to će biti i put učenika:

nitko ne prispijeva vječnom životu drukčije osim Isusovim stopama, noseći svoj križ u zemaljskom životu. Svaki od nas ima svoj križ. Gospodin nam pokazuje cilj ovog putovanja a to je uskrsnuće, ljepota, noseći vlastiti križ.

Stoga nam Kristovo preobraženje pokazuje kršćansku perspektivu patnje.

Patnja nije sadomazohizam: ona je nužan, ali prolazan prijelaz.

Cilj na koji smo pozvani jednako je blistav kao i preobraženo Kristovo lice: u Njemu je spasenje, blaženstvo, svjetlost, beskrajna Božja ljubav. Pokazujući tako svoju slavu, Isus nas uvjerava da križ, kušnje, teškoće s kojima se hrvamo imaju svoj konačni ishod i svoje uzdignuće u Uskrsu.

Stoga u ovoj korizmi i mi uziđimo na goru s Isusom! Ali kako? Molitvom. Uspnimo se na goru molitvom: tihom molitvom, molitvom srca, molitvom koja uvijek traži Gospodina. Ostanimo nekoliko trenutaka u sabranosti, svaki dan malo, upravimo svoj nutarnji pogled na njegovo lice i dopustimo da nas njegovo svjetlo prožme i zrači u našem životu.

Naime, evanđelist Luka inzistira na tome da je Isus preobražen „dok se molio" (r. 29). Uronio je u prisni razgovor s Ocem, u kojem su odzvanjali također Zakon i Proroci – Mojsije i Ilija –, i dok je prianjao čitavim svojim bićem uz Očevu spasotvornu volju, uključujući i križ, Božja slava ga je obuzela pokazujući se također izvana.

Upravo tako, braćo i sestre: molitva u Kristu i u Duhu Svetom preobražava osobu iznutra i kadra je obasjati druge i okolni svijet. Koliko puta smo susreli ljude iz kojih izbija sjaj, iz čijih očiju zrači svjetlo, koji imaju taj sjaj u očima! Oni mole, a molitva to čini: daje da širimo oko sebe svjetlo Duha Svetoga!

Nastavimo radosno naš korizmeni hod. Dajmo prostor molitvi i Riječi Božjoj, koju nam liturgija u izobilju nudi ovih dana. Neka nas Djevica Marija nauči da ostanemo s Isusom i kad ga ne razumijemo i ne shvaćamo. Jer jedino ako ostanemo s Njim vidjet ćemo njegovu slavu.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

ovih se dana žalosti zbog ratova i sukoba koji ne prestaju zadavati bol čitavome čovječanstvo pridodala žalost zbog žrtava užasnog atentata na dvije džamije u Christchurchu na Novom Zelandu. Molim za mrtve i ranjene i njihove obitelji. Izražavam svoju blizinu našoj braći muslimanima i čitavoj tamošnjoj zajednici. Ponavljam poziv da se molitvom i gestama mira pridružimo borbi protiv mržnje i nasilja. Pomolimo se zajedno, u tišini, za našu ubijenu braću muslimane.

16. ožujka 2019. - Papa pozvao na molitvu za ubijene u pucnjavi u džamijama na Novom Zelandu

Sveti je Otac napad na dvije džamije u Christchurchu na Novom Zelandu u svom nagovoru uz Angelus nazvao „užasnim atentatom".

Nakon današnje molitve Anđeo Gospodnji s vjernicima na Trgu sv. Petra u Vatikanu papa Franjo je pozvao na molitvu za žrtve atentata na džamije u Novom Zelandu.

„Draga braćo i sestre, ovih se dana žalosti zbog ratova i sukoba koji ne prestaju zadavati bol čitavome čovječanstvo, pridodala žalost zbog žrtava užasnog atentata na dvije džamije u Christchurchu na Novom Zelandu. Molim za mrtve i ranjene i njihove obitelji. Izražavam svoju blizinu našoj braći muslimanima i cijeloj tamošnjoj zajednici. Ponavljam poziv da se molitvom i gestama mira pridružimo borbi protiv mržnje i nasilja. Pomolimo se zajedno, u tišini, za našu ubijenu braću muslimane", rekao je Papa u svom podnevnom Angelusu.

16. ožujka 2019. - Papa Franjo primio Predsjednika Južnoga Sudana i nada se posjetu toj zemlji

Tijekom susreta s predsjednikom Južnoga Sudana Kiirom Mayarditom u subotu 16. ožujka, papa Franjo se osvrnuo na pitanja u vezi s primjenom mirovnoga sporazuma. Tiskovni ured Svete Stolice izvjestio je i o želji Svetoga Oca da posjeti tu afričku zemlju.

Prinos Crkve na odgojnom i zdravstvenom području, te proces pomirenja u zemlji, bile su glavne teme susreta pape Franje i predsjednika Republike Južnog Sudana Salve Kiira Mayardita, koji se poslije zadržao u razgovoru s Papinim državnim tajnikom kardinalom Pietrom Parolinom, i tajnikom za odnose s državama nadbiskupom Paulom Richardom Gallagherom.

Tijekom srdačnoga razgovora – navodi se u priopćenju Tiskovnoga ureda Svete Stolice – istaknuti su dobri bilateralni odnosi, kao i prinos Katoličke Crkve na odgojnom i zdravstvenom području, te u procesu pomirenja i ponovne izgradnje nacije. Sugovornici su se, među ostalim, osvrnuli na primjenu dogovora koji su nedavno postigli neki politički čimbenici u svrhu konačnoga rješenja sukoba, povratka izbjeglica i prognanih, te cjelovitoga razvoja zemlje.

Osim toga, Papa je izrazio želju da se utvrde uvjeti za njegov eventualan pohod Južnom Sudanu, u znak blizine narodu i ohrabrenja mirovnom procesu, istaknuto je na kraju priopćenja.

17. ožujka 2019. - Papa: Gospodarstvo nadahnuto evanđeljem pobjeđuje samoću i razočaranje

Suprotstaviti odnos individualizmu, dobrobit svih interesima nekolicine; raditi kako bi postali „poduzetnici milosrđa"; tražiti alternativne načine kako bi stvorili društvo kojim ne upravlja bog novca, idol koji ga vara, a zatim ga ostavlja sve više i više nečovječnim i nepravednim, rekao je papa Franj primivši 16. ožujka u audijenciju članove Konfederacije talijanskih zadruga koja je utemeljena 14. svibnja 1919. godine i predstavlja oko 19 tisuća poduzeća koja zapošljavaju 528 tisuća ljudi, a nastala je 1891. godine na poticaj socijalne enciklike Rerum novarum pape Leona XIII.

Papa Franjo je u svom govoru naglasio važnost te stote obljetnice i podsjetio na uvjerenja pape Leona XIII. da se evanđelje ne može prenijeti samo jednom dijelu čovjeka ili društva, nego ono govori cijelom čovjeku i čini ga još ljudskijim. Osvrćući se na doprinos Konfederacije talijanskih zadruga, Sveti Otac je istaknuo da Crkvi kada ističe istinu, trebaju ljudi koji je pretvaraju u konkretna dobra. Velik je znak nade kada socijalni nauk Crkve ne ostaje mrtva riječ ili apstraktni govor, nego postaje život zahvaljujući ljudima dobre volje koji mu daju tijelo i konkretnost, pretvarajući ga u osobne i društvene geste, konkretne, vidljive i korisne.

U tom smislu danas treba zahvaliti Konfederaciji za njezinu djelatnost i primjer koji daje ljudima našega vremena koji trebaju, ne samo otkriti da mogu biti poduzetnici u dobru, nego trebaju biti poduzetnici dobrotvori, rekao je papa Franjo i naznačio model društvene zadruge kojoj je svrha uravnoteženo zadovoljavanje društvenih potreba, povezujući logiku poduzeća s onom solidarnosti prema suradnicima i prema van, izražavajući tako svoju proročku ulogu i društveno svjedočenje u svjetlu evanđelja.

Vaš model zadruga, upravo zato što je nadahnut socijalnim naukom Crkve, ispravlja određene sklonosti koje su vlastite kolektivizmu i državnoj upravi, koje su ponekad smrtonosne za privatno poduzetništvo, rekao je Papa i nastavio: U isto vrijeme suzbija iskušenja individualizma i sebičnosti koji su vlastiti liberalizmu. Tumačiti zadrugu na taj način, znači otkriti da su istinsko bogatstvo odnosi, a ne samo materijalna dobra, pronalazeći tako alternativne načine kako bi se živjelo u društvu kojim ne vlada bog novca, idol koji ga obmanjuje i potom ostavlja sve više i više nečovječnim i nepravednim.

No, najvažnija je i najočitija prednost suradnje pobjeda usamljenosti koja život pretvara u pakao, rekao je Sveti Otac i dodao: Kada se čovjek osjeća sam doživljava pakao. Kada primijeti da nije napušten, može se suočiti sa svakom vrstom teškoća. Naš je svijet bolestan od samoće. Hodeći i radeći zajedno doživljavamo veliko čudo nade. Sve nam se čini ponovno mogućim. U tom smislu, suradnja je način da se nada u životu ljudi učini konkretnom.

Suradnja je još jedan način za iskazivanje blizine koju je Isus poučavao u evanđelju – rekao je papa Franjo i napomenuo: Ne možemo ostati ravnodušni pred tragedijom onoga tko si je oduzeo život zato što je sam; treba uložiti vlastiti život kako bi se razlikovali radom, ljubavlju, sposobnošću, blizinom i nježnošću. Solidarnost je zauzimati se kako bi se svima dao posao koji će se pravedno platiti. Potreban nam je novi način kojim suradnja postaje život. Tko osniva zadrugu vjeruje u drugačiji način proizvodnje, rada i društva.
Sami ne možemo biti sretni. Potrebne su nam zadruge na periferijama koje će uključivati najranjivije i odbačene, te imati poseban osjećaj za žene. Zadruge trebaju usvojiti misao žene kao povlaštenu točku gledišta kako bi naučile učiniti suradnju ne samo strateškom, nego i ljudskom. Žena bolje vidi što je ljubav prema svakomu. Ona zna bolje konkretizirati ono što mi muškarci smatramo najvećim sustavima, zaključio je Papa.