Rođen je na Duhove 1540. godine i na istu svetkovinu umro 1592. godine. Uzor je jednostavnosti i pobožnosti prema Euharistiji. Zato ga je papa Leon XIII. 28. studenoga 1897. proglasio zaštitnikom euharistijskih kongresa. Njegov primjer i osobno iskustvo trebali bi se još više vrednovati. Njegovo duhovno iskustvo sadržano je u dvadesetak asketskih rasprava koje je napisao iako nije nikada pohađao visoke škole. Zbog tako neobično žarke i ustrajne pobožnosti prema Euharistiji prozvan je „Seraf Euharistije".

Franjevac je postao u 20. godini života, a u samastan je primljen na temelju svjedočanstava nekih redovnika koji su ga poznavali i posvjedočili kako je pobožan i kako teži za savršenošću. Starješine su željele neka postane svećenik, ali u svojoj poniznosti on je radije ostao samo brat redovnik. Prije ulaska u samostan bio je pastir pa ga ikonografija često prikazuje sa stadom. To je vjerojatno utjecalo što je i u našim krajevima često štovan kao zaš­titnik pastira i sitne stoke.

Umro je 17. svibnja 1592. i pokopan u Villa Real. Za vrijeme španjolskoga građanskog rata (1936.-1939.) njegovi posmrtni ostaci, koje su vjernici po­božno častili, bdli su razbacani i razneseni. Samo djelomično ponovno sa­kupljeni poslije II. svjetskog rata, opet su postali predmet pobožnog čašćenja vjernika.

Paškala je proglasio blaženim papa Pavao V. 1618. godine, a svetim Alek­sandar VIII. 1690. godine.

Sveti Heradije, Pavao i Akvilin, mučenici u Noviodunu u Galiji.

Sveti Solokon i ostali vojnici i mučenici u Kalcedonu za Maksimijanova progonstva.

Sveti Adrion, Viktor i Bazila, mučenici u Aleksandriji.

Sveta Restituta, djevica i mučenica iz Afrike za Valerijanova progon­stva. Pokopana je u Napulju, gdje joj je u čast i crkva sagrađena.