Velika žetva traže se misionari

 (Izl 19,2-6a; Rim 5,6-11; Mt 9,36-10,8)

Ova nedjelja mogla bi biti nedjelja Božjih poslanika u žetvu Gospodnju. Mojsije je bio Božji poslanik Izraelu jer je narodu je prenosio Božju volju, Zakon i zapovijedi. Po njegovoj preporuci izveo je narod iz Egipta, vodio ga kroz pustinju i doveo do Obećane zemlje. Narod je bio tvrdoglav pa je Božji čovjek doživljavao mnoga razočaranja. To samo pokazuje da mi ljudi po sebi slabi, nestalni i grešni. Možda baš zato Crkva danas u Zbornoj molitvi vapi: „Bože jakosti onih što se u tebe ufaju, snago slabih i smrtnih koji su bez tebe nemoćni, pomozi nam svojom milošću, da vršimo tvoje zapovijedi i voljom i ti i djelom omilimo." Bog nam u svojoj dobroti daje Zakon, ali mi ga bez njega ne možemo vršiti. Pobožnim ljudima je često na usnama molitva: „Bože pomozi!" Bog ljude zove na pravi put koji je uvijek težak, i sam se uvjerava da im treba pomagati na putu. To je Božje Iskustvo s Izraelom. Poveo ih je iz Egipta, ali oni nisu mogli hodati pa ih je nosio na orlovskim krilima, hrabrio čudesnim zahvatima dajući im kruh s neba, vodu iz pećine i mnogim drugim očitovanjima svoje ljubavi i blizine. Najčudesniji od tih dijela bio je Prijelaz kroz Crveno more - Pasha, od čega je načinjen i liturgijski spomen-čin svetkovina - Pasha. Iz toga su slavlja crpili duhovnu snagu za povijesni hod, nacionalno zajedništvo, za borbu protiv zla, neprijatelja i nevjere učvršćujući tako sve više vlastito zajedništvo i svijest da su doista izbrani Božji narod.

Sv. Pavao ima tu misao u svojoj poruci „A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije." Bog sve čini da nas spasi. Kad je došla punina vremena, poslao je svoga Sina Isusa i on je najveće njegovo poslanje, on će omogućiti čovjekov povratak u Božje zajedništvo iz kojega ga je grijeh udaljio. Isus je najjača Božja inicijativa i intervencija u naš svijet. U njemu je ne samo Izraelce, nego sve ljude na svijetu, čitavo čovječanstvo, pozvao na put spasenje. Ono pokazuje također znakove slabosti kao Izrael u starom zavjetu. Bog taj problem ne rješava automatski, ni čudesnim uklanjanjem problema, nego pozivom da ljudi surađuju s njegovim poslanikom Isusom i da se tako spase. Taj trenutak bilježi sv. Matej: Isus je vidio mnoštvo, bilo mu je žao jer su bili izmučeni i obrvani kao ovce bez pastira, pa  im je pritekao u pomoć. Činio je to često kad bi vidio našu ljudsku nemoć. Prisjetimo se kako je očajnoj maci u Nainu uskrisio sina, kako je plakao za prijateljem Lazarom, kako je hranio gladno mnoštvo u pustinji ili oprostio razbojniku na križu. Slika je aktualna i za našu situaciju: koliko je mladih izgubljeno u vrtlogu novih ideologija, svjetonazora i pometnji izvrtanih vrednota, oni žive svijet nesnalaženja. Koliko obitelji se raspada zato što ih se prati stalnom pastoralnom brigom. Bog bi se i danas mogao sažaliti nad ljudima našega vremena jer su robovi materije, duhovno površni, gladni su životnog smisla, ne nalaze sreću jer je traže na krivim mjestima. Jure za slobodom i uništavaju ono malo slobode što je imaju, bore se za istinu, a pristaju uz poluistine, čak otvoren laži kojima se ne znaju suprotstaviti. Zabavljaju se na krivi način i tako kratke radosti pretvaraju u dugu dosadu. Društva ih odgajaju lažnim obećanjima i ne mogu sazrjeti u društvu koje razara obitelj, ponižava očinstvo, majčinstvo i izruguje njihovu vjeru, nudeći im idolopoklonička tržišta i obilje poganskih nastranosti. Zablude su u znanosti iskrivljenim ideologijama napretku koji je novim tehnologijama donio materijalno blagostanje, ali samo nekima i sve nas duhovno osiromašio i kako Bog i čovjek nisu na prvom mjestu, nego profit i socijalne nepravde, život je pretvorio u mnoštvo terorističkih prijetnji te uvećao ispraznost modernog čovjeka željna afirmacije, priznanja, zabave i popularnosti. Eto Isus njima šalje svoje učenike s istom preporukom. Žetva je velika, radnika malo, molite Gospodara žetve da pošalje radnika u svoju žetvu. Svijet je žetva Božja, svijet treba spasenje i Spasitelja, a jedini spasitelj je Isus Krist, njegov pashalni misterij muka smrt i uskrsnuće. Svijet ga je zaboravio, gurnu na rubove samouvjerenosti i prepotentnosti. Isus je Kamen zaglavni koji su graditelji odbacili, ali on je ugaoni kamen bez kojega se i najveća građevina urušava. Crkva zna da je on svjetlo svijeta, Dobri pastir, Ime nad svakim imenom. Ljudima nije dano drugo ime u kojem će se spasiti. Alfa i Omega sveukupne ljudske povijesti. Crkva ga mora naviještati, mora misionariti, a za to su joj potrebni misionari. Žetva je dosta velika, svi smo pozvani!