Nalazite se u > Meditacije

18. nedjelja kroz godinu 2015. - B -

18. nedjelja kroz godinu 2015. - B -

Vjera i Kruh vječnoga života

(Izl 16,2-4.12-15; Ef 4,17.20-24; Iv 6,24-35)

Izraelci su na putu iz Egipta u Obećanu slobodu doživjeli čudesno iskustvo mane, očite Božje podrške u pustinji. No nesigurnost i neizvjesnost putovanja toliko ih je umorila da su se željeli vratiti. Kakve li napasti starog čovjeka! Ljudima je često draža njihova kakva-takva prošlost, nego blistava budućnost koju Bog nudi i u koju treba kročiti vjerom i pouzdanjem. Tada se radije zatvaraju u materijalnu sigurnost, nego da slijede novost života. Tu misao preuzima evanđelje. U Kafarnaumu mnoštvo slijedi Isusa, ne zato što mu je povjerovalo, već zato što su se nasitili umnoženim kruhovima; osjetili su draž materijalne sigurnosti koja olako zbrinjava tjelesni život. U Isusu su vidjeli mesiju svojih snova. No upravo tada ih je Isus pozvao na nešto neusporedivo veće, na budućnost jaču od svake prolaznosti, na život vječni. Ponudio im je se samoga sebe rekavši da je „kruh koji je s neba sišao", koji ima trajnu vrijednost, krijepi i razvija život i to vječni život. „Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni…"Poziv je to i ponuda koju samo vjera može prihvatiti. Židovi su mislili da trebaju nešto poduzeti pa su pitali: „Što nam je činiti?" No on kao da odgovara: „Trebate jedino promijeniti svoja unutarnja raspoloženja kojima ste vezani za vremenite i prolazne stvarnosti, a umjesto njih uspostaviti povjerenje u Boga, povjerovati mu totalnim predanjem!" Isus je tražio, i danas traži, mističnu i apsolutnu vjeru. Distancira se od materijalnog kruha od kojega ljudi uvijek iznova ogladne i poistovjećuje se s nebeskim kruhom da smrtnim hodočasnicima krijepi neizvjesni hod u novi život. Ljudi ne poznaju ni vječni život ni narav toga kruha zato se teže otvaraju duhovnom okusu koju on daje, pa im nedostaje pravi ''apetit''. Pa ipak, kao što je mana Izraelcima koji su vjerovali podržavala nadu da će unatoč nesigurnosti i rizicima pustinje ući u Obećanju zemlju, tako kršćane koji povjeruju Isusu, euharistijski kruh oslobađa od navezanosti na materijalnu sigurnost i u njima stvara osjećaj duhovne čvrstoće. Oni kao pričesnici Isusova kruha postaju otporniji na suvremeno društvo obilja, na njegove zamamnosti kojima sve uspješnije zavodi mnoge uzimajući im ne samo slobodu, nego i dušu, što obično prekasno spoznaju. Mnogi danas svoju savjest podvrgavaju dominirajućoj etici u kojoj je sve više egoizma i nepravdi. Globalizacija osvijetli prividnu ekonomsku sigurnost, a onda udari po njihovim slabostima sve dok se ne nađu u sjeni svojih ''faraona''. Mali narodi radije traže ovozemaljske moćnike uzdaju se u njihovu privlačnu materijalnu sigurnost pa je zavole više nego vlastitu slobodu koju „prodaju" za komadiće velikodušno ponuđene lagodnosti pomiješane s mnoštvom užitaka. Ne znaju biti kritični prema suvremenoj politici i jako često naginju ovisnosti o „egipatskim loncima". Onima pak koji povjeruju u Krista, u euharistijskim se slavljima lomi kruh Života, a on pričesnicima daje duhovnu snagu, jača samopouzdanje i hrabrost u suočavanju s vlastitim slabostima te prihvaćaju borbu koja ih čini stvarnijima i jačima. Kruh ih tako čini vjernima zemlji na kojoj su hodočasnici, a još više nebu kao Božjem obećanju. Njihova je svakodnevica puna dinamičnih događanja. Spremni su na solidarno ljudsko zalaganje u promicanju kvaliteta konkretnog života, ali želja za vječnim životom nosi ih i nadahnjuje tako da je i na izvana vidljivo koliko je taj život stvaran, dragocjen i poželjan. Kad se kršćani site kruhom Božje riječi to nema veze sa ustima i želucem već s duševnim apetitom kojemu se objavljuje Božja ljubav, a po toj ljubavi i predokus vječnoga života. Potrošačkom mentalitetu je teško prepoznatljiva znakovitost kruha, ali nađe se i tu divnih primjera. Nekom čovjeku koji se s obitelju doselio u novu zgradu, susjed je došao s kruhom i vinom da mu poželi dobrodošlicu, mir i dobrosusjedske odnose. Kruh je ponekad jači u svojoj simbolici, nego u stvarnom značenju. U tvrdnji: „Ja sam kruh života" Isus se objavio kao božansko blagovanje usred zemaljske prolaznosti. Taj kruh mogu blagovati i njime hraniti nadu u vječni život jedino oni koji u Isusa povjeruju. Živeći po evanđelju oni sjedaju za euharistijski stol Božje ljubavi gdje taže iskonsku ljudsku glad za srećom i vječnim životom.
Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi