Slavni jeruzalemski biskup rođen je 315. godine. Zaredio ga je za biskupa cezarejski metropolit Akacije koji je pripadao arijancima. Kao pobornik nicejske vjeroispovijesti, Ćiril je morao podnositi trpljenja zbog progonstva arijanaca. Osudile su ga dvije pokrajinske sinode, nekoliko puta je morao bježati iz svoga biskupskog sjedišta, ali je ostao vjeran Nicejskom vjerovanju. Sudjelovao je na 2. ekumenskom saboru u Ca­rigradu 381. godine.

Postao je glasovit po svojim Katehezama od kojih su nam, zahva­ljujući jednom stenografu, sačuvane 24. Kateheze su održane 350. godine u bazilici svetoga. Groba u Jeruzalemu. Prvih 18 kateheza su posvećene katekumenima, a zadnjih 5 novokrštenicima. Prvih pet raspravljaju o vjeri, grijehu, i pokori, a daljnjih 13 razlažu krsnu vjeroispovijest. Pet zadnjih kateheza nazivamo „mistagoške", a održane su novokrštenicima o blag­danu Pashe. Raspravljaju o sakramentima i kršćanskom bogoslužju. Ćiril raspravlja o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u Euharistiji i izričito govori o pretvorbi (metabalesthai - transubstantiatio). U njegovim katehezama nalazimo podatke o epiklezi i spomenu pokojnika u Svetoj misi. U kristologiji izri­čito odbacuje arijanske tvrdnje i ispovijeda Krista kao Boga od Boga, ali namjerno izbjegava izraz „homousios" jer mu miriše na sabelijanizam i nije potvrđen u Svetom pismu. Zbog toga kolebanja Ćiril za dugo vre­mena nije prihvaćen od svih kršćana kao svetac.

Umro je 386. ili 387. godine. Na današnji dan se slavi od starine u Jeruzalemu i općenito na cijelom Istoku. Njegov blagdan na Zapadu uveden je tek 1882. godine. Papa Leon XIII. proglasio ga je naučiteljem Crkve.

Sveti Salvator iz Horte, franjevac. Rođen je 1520. godine. Kao siroče bez roditelja u Barceloni postaje postolar kako bi mogao uzdržavati sebe i sestru.   Nakon njezine udaje odlazi k benediktincima, a zatim odmah k franjevcima, Ubrzo se u samostanu počeo isticati svojim vrlinama. Zbog čudesnih događaja   i znakova koji su se po njemu događali  premještan je iz samostana u samostan, pa mu je čak promijenjeno i ime u fra Alfonzo. U Barceloni je bio optužen i pred inkvizicijom. Smirio se tek u Cagliari-ju, ali zakratko, jer je nakon dvije godine 1567. umro.

Blaženi Aleksandar, biskup i mučenik u Cezareji. Mučen je za Decijeva progonstva.

Sveti Narcis, biskup i Feliks, đakon. Prema legendi i apokrifnim spisima, Narcis bi bio biskup u Geroni. Za vrijeme Dioklecijanova progonstva  pošao bi s đakonom Feliksom u Augsburg. Odsjeli su u  kući  bludnice Afre koju je  s   ostalim ženama u njezinoj kući obratio na kršćanstvo. Ubrzo poslije toga saznao je za mučeništvo svete Afre, njezinih prijateljica i biskupa svetog Dionizija. Oko 307. i sam je s đakonom Feliksom pretrpio mučeništvo. Budući da je legenda o   svetoj Afri nastala mnogo kasnije nego što je ona živjela, povjesničari drže da  bi Narcis bio identičan sa svetim Narcisom jeruzalemskim, a Feliks bi bio dvojnik istoimenog afričkog mučenika, koji se štovao u Geroni.

Nikomedijski mučenici. Prema Rimskom martirologiju, sasječeno je   mačem 10.000 kršćana.

Sveti Trofim i Eukarpion, nikomedijski mučenici. Bili su vojnici u vrijeme cara Maksimijana (286.-305.). Izvršavali su vjerno carske naredbe   protiv kršćana. Obra­tili su  se  i počeli pomagati progonjenim kršćanima. Kad se za to saznalo, mučeni su i ubijeni.

Sveti Eduard, mučenik, engleski kralj. Bio je sin engleskog kralja Edgara Mirnog i njegove prve žene Etelfelde. Vladao je 975.-978. ili 979. kad je ubijen u neobičnim okolnostima. Na Zapadu je neuobičajeno da se takvu vrstu  smrti smatra mučeništvom.

Sveti Frigdijan, biskup. Bio je biskup u gradu  Lucca. Umro je, prema  predaji, 18.  ožujka  588.  Blagdan mu se slavi  na  dan  prijenosa moćiju  18. studenoga.