Rad Društva za kanonsko pravo Istočnih Crkvi, u kojemu se okupljaju stručnjaci različitih Crkvi, Istočnih katoličkih, pravoslavnih i Istočnih pravoslavnih, velika je pomoć u ekumenskom dijalogu – istaknuo je papa Franjo susrevši se 19. rujna prijepodne s oko 80 sudionika skupa koji je organizirala spomenuta udruga, povodom 50. obljetnice njezina ustanovljenja. Koliko samo možemo naučiti jedni od drugih, na svim područjima crkvenoga života; od teologije do duhovnoga i liturgijskoga života, pa do pastoralnoga djelovanja, ali i na području kanonskoga prava, istaknuo je Papa zadržavši se upravo na tomu koliko je kanonsko pravo prijeko potrebno ekumenskom dijalogu koji ga pak obogaćuje.

Papa se u pozdravu osvrnuo na temu skupa, održanoga na Papinskom Istočnom institutu, koja glasi „Pedeset godina susreta među Istočnim Crkvama – kako kanonsko pravo pridonosi ekumenskom dijalogu". Upravo kako bi objasnio tu važnost, Papa je dao primjer sinodalnosti. S jedne se strane, naime, može učiti od sinodalnoga iskustva drugih tradicija, posebno Istočnih Crkvi, a s druge je strane način na koji Crkva živi sinodalnost važan za njezine odnose s drugim kršćanima. Riječ je o „ekumenskom izazovu", istaknuo je Papa.

Zauzimanje u izgradnji sinodalne Crkve puno je ekumenskih obilježja, kazao je papa Franjo podsjećajući na govor koji je održao povodom 50. obljetnice ustanovljenja Biskupske sinode, 2015. godine. Temeljeći se na zajedničkoj kanonskoj baštini prvoga tisućljeća, sadašnji teološki dijalog između Katoličke Crkve i Pravoslavne Crkve traži zajedničko shvaćanje primata i sinodalnosti, i njihovih međuodnosa, u službi jedinstva Crkve.

Dragi prijatelji, i vaše proučavanje ima sinodalnu dimenziju; hodite zajedno i, u uzajamnom slušanju, uspoređujete svoje tradicije i iskustva kako biste pronašli putove prema punom zajedništvu… Zahvalan sam vam za vaš rad koji će, siguran sam, biti velika pomoć u razvoju kanonskoga prava, i ponajviše kako bismo se sve više približili ostvarenju Gospodinove molitve: „Da svi budu jedno, (…) kako bi svijet povjerovao", rekao je Papa koji je od samoga početka govora isticao važnost kanonskoga prava u ekumenskom dijalogu, tumačeći da su brojni dijalozi koje Katolička Crkva vodi posebno s Pravoslavnom Crkvom i Istočnim pravoslavnim Crkvama, ekleziološkoga obilježja, te stoga imaju i kanonsku dimenziju.

Društvo za kanonsko pravo Istočnih Crkvi ustanovio je, 1969. godine, ubrzo nakon Drugoga vatikanskog sabora, pater Ivan Žužek, koji je radio na Kanonskom kodeksu Istočnih Crkvi, a njime danas predsjeda Astrid Kaptijn, teologinja i profesorica kanonskoga prava. Skup koji se ovih dana održavao u Rimu papi Franji je pružio radost – kako je rekao – da ponovno zagrli svojega dragog brata, patrijarha Bartolomeja, prvoga dopredsjednika društva, s kojim se susreo u utorak, 17. rujna u Domu svete Marte.

19. rujna 2019. - Vatikan - Papa: Svećeničko je služenje dar, a ne funkcija ili ugovor o radu

Papa Franjo je na misi u Domu svete Marte u četvrtak 19. rujna istaknuo da prisvajajući si dar služenja, sebe stavljamo u središte i pretvaramo ga u funkciju. Na taj način gubimo srce svećeničkog i biskupskog služenja. Iz nedostatka kontemplacije dara proizlaze sva zastranjenja koja poznajemom, upozorio je.

Svećeničko je služenje dar Gospodina koji nas je pogledao i rekao „slijedite me" – rekao je papa Franjo na misi u Domu svete Marte i istaknuo: To je dar prije negoli služba, funkcija ili ugovor o radu. Papa je sve nazočne, među kojima je bio i kardinal Edoardo Menichelli, nadbiskup Ancone u miru, koji je na pragu 80. godine života i slavi 25. obljetnicu biskupskog ređenja, pozvao da razmišljaju o prvom čitanju današnje liturgije iz Poslanice Timoteju, usredotočivši se na riječ „dar", na služenje kao dar koji treba kontemplirati, slijedeći savjet svetoga Pavla mladom učeniku: „Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi".

Služenje nije ugovor o radu – rekao je Sveti Otac i napomenuo: To ne znači da mi moramo nešto činiti. „Raditi" je u drugom planu. Moramo primiti dar i čuvati ga kao dar i odatle, iz kontemplacije dara, sve proizlazi. Kada zaboravimo na to, postavljamo se kao vlasnici dara i pretvaramo ga u funkciju, te se na taj način gubi srce služenja; gubi se Isusov pogled koji je sve nas gledao i rekao: „slijedi me"; gubi se i besplatnost.

Iz tog nedostatka kontempliranja dara i služenja kao dara, proizlaze sva zastranjenja koja poznamo; od najružnijih koja su strašna, do onih svakodnevnih koja su naše služenje stavila u središte nas samih, a ne u središte naše zahvalnosti za dar i u ljubav prema Onome koji nam je dao službu kao dar – rekao je papa Franjo i podsjetio: To je dar koji nam je darovan proročkom riječi i polaganjem ruku svećenika, te vrijedi za biskupe i svećenike. Važno je promatrati i kontemplirati dar služenja kao dar a ne kao funkciju. Činimo ono što možemo dobrom voljom, vlastitom pameću, pa i lukavo, no uvijek čuvajući taj dar.

Zaboraviti da dar mora biti u središtu, to je ljudski – rekao je Papa i objasnio: U Evanđelju po Luki, farizej je ugostio Isusa u svojoj kući, zaboravljajući mnoga pravila gostoljubivosti i darove. Isus ga je upozorio na to, pokazujući ženu koja je darovala sve što je on kao domaćin zaboravio: vodu za pranje nogu, poljubac za dobrodošlicu i pomazanje glave uljem. Bio je dobar čovjek i farizej, no zaboravio je dar poštovanja i zajedničkog života, što je također dar.

Darovi se uvijek zaboravljaju kada je posrijedi neka korist i kada mislimo da moramo učiniti ovo ili ono – rekao je Sveti Otac i primijetio: Neprestano mislimo da nešto moramo činiti. Da, moramo, svećenici moraju, svi moramo obavljati određene stvari, no prvi je naš zadatak naviještati evanđelje. Potrebno je čuvati ga i držati ga u središtu, jer evanđelje je izvor odakle dolazi to poslanje koje je upravo besplatno primljeni dar od Gospodina.

Neka nam Gospodin pomogne da čuvamo taj dar, da svoju službu prije svega vidimo kao dar, potom kao služenje, kako ga ne bismo uništili i kako ne bismo postali crkveni službenici poduzetnici, te da nas mnoge stvari ne udalje od kontemplacije dara i od Gospodina koji nam je dao dar crkvene službe. To je milost koju je na kraju današnje propovijedi u Domu svete Marte, papa Franjo molio za sve, a osobito za one koji slave 25. obljetnicu ređenja.

Završen sastanak Vijeća kardinala

Završen je sastanak Vijeća kardinala koji se održavao od utorka, 17. do četvrtka, 19. rujna, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice.

Bili su prisutni kardinali: Pietro Parolin, Óscar Andrés Rodríguez Maradiaga, SDB, Reinhard Marx, Seán Patrick O’Malley, OFM Cap., Giuseppe Bertello i Oswald Gracias. Bili su prisutni usto tajnik Vijeća mons. Marcello Semeraro i pomoćnik tajnika nadbiskup Marco Mellino.

Sveti Otac je sudjelovao u radu Vijeća sukladno obvezama koje je imao. Radni sastanci su se održavali ujutro od 9 do 12.30 i popodne od 16.30 do 19, a završili su danas u 12 sati.

Kao što je bilo i predviđeno, u središtu radova ovog sastanka Vijeća bilo je ponovno čitanje i izmjena nacrta nove apostolske konstitucije na temelju brojnih priloga biskupskih konferencija, preciznih zapažanja dikasterijâ Rimske kurije i sugestija koje su pružila pojedina tijela.

Idući sastanak Vijeća kardinala održat će se od 2. do 4. prosinca 2019.

18. rujna 2019.  - Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu - Papin apel

„Da se i s Bogom u ratu ne nađete" (Dj 5, 39). Kriteriji za razlučivanje mudrog Gamaliela

Biblijski odlomak: iz Djela apostolskih 5, 34-35.38-39

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nastavljamo kateheze o Djelima apostolskim. Suočeni sa zabranom Židova da podučavaju u ime Kristovo, Petar i apostoli hrabro odgovaraju da se ne mogu pokoriti onima koji žele stati na put širenju evanđelja u svijetu.

Tako dvanaestorica pokazuju da posjeduju onu „poslušnost vjere" koju će kasnije htjeti pobuditi u svim ljudima (usp. Rim 1, 5). Počevši od Pedesetnice, oni zapravo više nisu ljudi koji su „sami". Oni doživljavaju onu posebnu sinergiju po kojoj u središtu nisu oni i poručuju: „mi… i Duh Sveti" (Dj 5, 32) ili „Duh Sveti i mi" (Dj 15, 28). Osjećaju da ne mogu reći „ja" sâm, oni su ljudi u čijem središtu nisu oni sami, ljudi koji su se „decentralizirali". Ojačani ovim savezom, apostoli ne dopuštaju da ih itko zastraši. Imali su zapanjujuću hrabrost! Sjetimo se da su bili kukavice: svi su pobjegli, pobjegli su kad je Isus uhićen. Ali od kukavica su postali tako hrabri. Zašto? Zato što je Duh Sveti bio s njima. Isto se događa i nama:

ako u sebi imamo Duha Svetoga, imat ćemo hrabrosti ići naprijed, hrabrosti da pobijedimo u mnogim borbama, ne po sebi samima već po Duhu koji je s nama. Neustrašivi svjedoci Uskrslog Isusa ne znaju za uzmak, poput mučenika svih vremena, uključujući i naša. Mučenici daju svoj život, ne kriju da su kršćani.

Sjetimo se samo prije nekoliko godina – i danas ih je mnogo – ali sjetimo se prije četiri godine onih koptskih pravoslavnih kršćana, pravi radnici, na plaži u Libiji: svi su zaklani. Ali posljednja riječ koju su rekli bila je: „Isuse, Isuse". Za svoju su vjeru bili spremni platiti veliku cijenu, jer je Duh Sveti bio s njima. To su današnji mučenici!

Apostoli su „razglasi" Duha Svetoga, koje je Uskrsli poslao da brzo i bez oklijevanja šire Riječ koja daje spasenje.

I doista, ta odlučnost je uzdrmala židovski „vjerski sustav", koji se osjeća ugroženo i reagira nasiljem i smrtnim kaznama. Progon kršćanâ uvijek je isti: osobe koje ne žele kršćanstvo osjećaju se ugroženima i tako donose smrt kršćanima. Ali usred sinedrija diže se različiti glas, glas farizeja koji je odlučio zaustaviti reakciju svojih: zvao se Gamaliel, razborit čovjek, „zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod". U njegovoj je školi sveti Pavao naučio poštivati „Otački zakon" (usp. Dj 22, 3). Gamaliel uzima riječ i pokazuje braći kako provesti u djelo umijeće razlučivanja u situacijama koje nadilaze uvriježene obrasce.

On pokazuje, navodeći neke ličnosti koje su se izdavale za Mesiju, da svaki ljudski projekt isprva može naići na odobravanja, a potom doživjeti krah, dok je svemu onome što dolazi odozgo i nosi Božji „potpis" suđeno da traje. Ljudski projekti uvijek propadnu; kratkog su vijeka, baš kao i mi.

Sjetite se samo tolikih političkih projekata i kako se oni mijenjaju i brzo nestaju u svim zemljama. Pomislite na velika carstva, pomislite na diktature iz prošlog stoljeća: osjećali su se vrlo moćnima, mislili su da gospodare svijetom. A onda su se sve srušile. Pomislite također na današnje vladavine: one će se srušiti ako Bog nije s njima, jer snaga koju ljudi imaju u sebi nije trajna. Samo Božja snaga traje. Sjetimo se povijesti kršćana, pa i povijesti Crkve, s toliko grijeha, s tolikim sablaznima, s toliko loših stvari u ova dva tisućljeća. I zašto se nije srušila? Jer Bog je tu. Mi smo grešnici, i mnogo puta sablažnjavamo. Ali Bog je s nama. I Bog spašava prvo nas, a potom i njih; ali on Gospodin uvijek spašava. Snaga je „Bog s nama". Gamaliel dokazuje, citirajući neke ličnosti koje su se izdavale za Mesiju, da svaki ljudski projekt isprva može naići na odobravanje, a zatim doživjeti krah. Zato Gamaliel zaključuje da, ako su učenici Isusa iz Nazareta povjerovali u varalicu, suđeno im je da nestanu i potpuno iščeznu; ako naprotiv slijede onoga koji dolazi od Boga, bolje je odustati od borbe protiv njih; i upozorava: „da se i s Bogom u ratu ne nađete" (Dj 5, 39). Uči nas ovom razlučivanju.

To su umirujuće i dalekovidne riječi koje nam omogućuju da kršćanski događaj promatramo pod novim svjetlom i nude kriterije koji „odišu evanđeljem", jer nas pozivaju da prepoznamo stablo po njegovim plodovima (usp. Mt 7, 16).

One dotiču srca i postižu željeni učinak: ostali članovi sinedrija slijede njegovo mišljenje i odriču se svojih smrtonosnih namjera, to jest da ubiju apostole.

Molimo Duha Svetoga da djeluje u nama kako bismo, i osobno i kao zajednica, stekli habitus razlučivanja. Molimo ga da uvijek umijemo vidjeti jedinstvo povijesti spasenja kroz znakove Božjeg prolaska u ovom našem vremenu i na licima onih oko nas, da naučimo da su vrijeme i ljudska lica glasnici živoga Bog.

Apel Svetoga Oca

21. rujna se obilježava Svjetski dan Alzheimerove bolesti koja pogađa mnoge muškarce i žene koji su zbog ove bolesti često žrtve nasilja, zlostavljanja i zloupotreba koji narušavaju njihovo dostojanstvo. Molimo se za obraćenje srcâ i za one koji su oboljeli od Alzheimerove bolesti, za njihove obitelji i za one koji se s ljubavlju brinu za njih. Ovoj molitvi također pridružujem sjećanje na oboljele od tumorskih patologija, kako bi i oni uživali sve veću potporu i u prevenciji i u liječenju ove bolesti.