Rođen je 1049. godine u plemićkoj obitelji u Asti-u. Nauke je završio u Bologni i Sijeni, gdje je postao kate­dralni kanonik. Papa Grgur VII. posvetio ga je za biskupa 1080. godine i postavio u Segni. Otada je Bruno bio čovjek velikog povjerenja pape Grgura VII., a i njegovih nasljednika, boreći se za slobodu Crkve protiv svjetovnih knezova i vladara koji su htjeli s njom vladati. Zato ga je knez u Segni Ainulfo dao zatvoriti. Nakon toga Biruno se sklonio na Monte Cassino, gdje je izabran za opata čuvenog samostana, a odatle je upravljao i svojom biskupijom. Dva puta je vršio službu papina legata, dva puta putovao u Francsku i jednom na Siciliju nastojeći posvuda oko obnove klera. Uz svoje brojne poslove i veliku radinost, Bruno je mnogo i pisao. U povijesti kršćanske književnosti ušao je kao hagiograf, polemičar, teolog, govornik i liturgičair. Njegova djela očituju čovjeka izvanredna uma i puna živahnosti, koja se penje sve do mistike. 1112. godine povukao se iz javnoga života i pripremao za smrt. Umro je 18. srpnja 1123. u svome biskupskom gradu Segni-u. Papa Luci III. uvrstio ga je u popis svetaca. Bilo je to u Segni-u 5. rujna 1183. godine.

Sveta Simforoza i njezinih sedam sinova (Krescent, Julijan, Nemezije, Primitiv, Justin, Staktej i Eugenije), mučenici u Tivoli-u za predsjednika Hadrijana (2. stoljeće).

Sveti Fridrih (Miroslav), biskup i mučenik u Utrecht-u (9. st.).

Sveti Emilijan, mučenik u Dorostoru u Miziji za cara Julijana Apostate.

Sveta Gundena, djevica a mučenica u Kartagi za prokonzula Rufina.

Sveta Marina, djevica i mučenica u Galeziji u Španjolskoj.

Sveti Matern, biskup u Milanu, koji je silno trpio za vjeru za vri­jeme cara Maksimijana.

Sveti Filastrije, biskup u Brescije, koji  je od arijevaca silno trpio za vjeru.

Sveti Arnulf, biskup Metz-a, umro 641. godine.