Na brežuljku Vatikanu u Rimu, gdje je prvak apostola sveti Petar bio raspet na križ i pokopan, dao je car Konstantin izgraditi veličan­stvenu baziliku. Isto tako dao je sagraditi i baziliku svetoga Pavla uz Ostijsku cestu, gdje je Pavlu odsječena glava. Tu su baziliku kasnije proširili i nadogradili Valentinijan, Teodozije i njegov sin Honorije, prvi car za­padnog carstva. Baziliku svetoga Petra posvetio je papa Silvestar I., 18. studenog 326., a baziliku svetoga Pavla papa Siricije (384.-399.). Obljetnica posvete bazilika slavi cijela zapadna Crkva od 11. stoljeća. Današnja bazilika nad grobom svetoga Petra izgrađena je u 16. i 17. stoljeću, a posvetio ju je papa Urban VIII. 1626. godine, također 18. studenog. Početkom 19. stoljeća požar je uništio baziliku svetoga Pavla na Ostijskoj cesti. Doprinosima cije­loga kršćanskog svijeta sagrađena je nova, ljepša i veličanstvenija. Nju je posvetio papa Pio IX., 10. studenog 1854. Otada se obljetnica obiju bazilika slavi na današnji dan.

Slavljenje posvete bazilika svetih Petra i Pavla jest kao duhovno hodočašće na grobove tih apostolskih prvaka. Te su bazilike zajedničko dobro svih članova Crkve. Stoga je razumljivo što svi slavimo obljetnicu posvete tih crkava. U tim bazilikama slavi se bogoslužje na najglavnije nedjelje i svetkovine tijekom liturgijske godine. U bazilici svetoga Petra zborno je bogoslužje 14 puta godišnje, a u bazilici svetoga Pavla 4 puta. Također se u tim bazilikama, posebno u bazilici svetoga Petra održavaju i drugi važni crkveni skupovi: proglašenje blaženika i svetih. Drugi vatikanski sabor održan je u bazilici svetoga Petra.

Slavljenjem posvete bazilika svetih Petra i Pavla mi slavimo dvojicu apostolskih prvaka. Oni su bili stožeri Crkve ne samo u njezinu početku i tijekom njezine povijesti nego su to i danas i bit će do svršetka svijeta, jer su Petru predani „ključevi kraljevstva nebeskog", a Pavao je postavljen za „učitelja naroda". „Njih je Božja milost uzdigla među svim članovima Crkve do takvog vrhunca i postavila ih u Tijelu, kojem je Krist glava, kao dvostruko svjetlo očiju", kako je divno rekao papa Leon Veliki (Časoslov, 2. čit).

Blažena Salomeja Krakovska, djevica, rođena je u Krakovu 1211. godine. Njezin otac Lešek bio je krakovski knez. Kad su Salomeji bile 3 godine, zaručili su je sa šestgodišnjim Kolomanom, sinom ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II. Salomeja je poslije, zajedno s Kolomanom, učinila zavjet čistoće. Tom je zavjetu ostala vjerna i na dvoru ugarsko-hrvatskog kra­ljevstva živeći skromno i povučeno, izbjegavajući zabave i raskoši dvora, te koristeći slobodno vrijeme za molitvu. Za života Andrije II. Koloman je bio herceg (upravitelj) Dalmacije i Slavonije dok nije poginuo 1241. godine u borbi s Tatarima. Tijekom toga vremena Salomeja se zauzimala poglavito za franjevačke i dominikanske samostane. Nakon Kolomanove smrti, vratila se u Poljsku, te u Sandomierz-u 1245. godine stupila u samostan sestara Klarisa. Te je iste godine, zajedno s bratom Boleslavom, u Zawichost-u osnovala crkvu i samostan za franjevce, a za klarise gostinjac i samostan, u koji se i sama preselila. Poslije je i u Skali osnovala jedan samostan za klarise, kamo se 1259. godine sklonila zbog opasnosti od Tatara. Umrla je 17. studenog 1268. Njezini posmrtni ostaci preneseni su u franjevačku crkvu u Krakovu, gdje se i danas nalaze. Nakon jnezine smrti počeli su je štovati kao sveticu. Njezino štovanje kao blaženice odobrio je papa Klement X. dekretom od 17. svibnja 1672. Godine. U franjevačkim zajed­nicama slavi e kao neobvezan spomendan.

Sveti Roman, mučenik u Antiohiji za cara Galerija.

Sveti Hezihije, kao vojnik mučen također u Antiohiji.

Sveti Orikul i prijatelji, mučenici za progonstva Vandala.

Sveti Maksim, biskup u Mainzu za cara Konstancija. Silno je pretrpio progonstvo od arijanaca, umrije 378. godine.

Sveti Toma, monah u Antiohiji.

Sveti Ođon, opat u Cluny-u, umro 942. godine.

Blažena Filipina Duchesne, redovnica, misionarka među Indijancima u Sjevernoj Americi, umrla 1852. godine. Blaženom ju je proglasio Pio XII. 1940. godine.