Ivan je Francuz iz Normandije. Rođen je u Riu 14. studenog 1601. Već kao dječak naučio se u isusovačkom kolegiju izražavati latinski lakše nego francuski. Kardinal Berulle, osnivač Francuske škole duhovnoga života i svećeničke duhovnosti, primio ga je u svoj Oratorij 1623. godine. Od njega je Ivan dobio jasnu duhovnu orijentaciju: Svaku stvar treba gledati u povezanosti s Bogom i Kristom, usvojivši tako teocentrizam i kristocentrizam u duhovnom životu. Za svećenika je zaređen 1625. godine. Svoje je svećeničko poslanje shvatio najozbiljnije. Dvije godine nakon ređenja posvećuje se pučkim misijama, koje propovijeda 40 godina po raznim mjestima. Veliku je pozornost posvećivao katehizaciji prigodom misija. Izlagao je evanđeoski nauk na dohvat svim slojevima ljudi prilagođujući se njihovim potrebama. Shvatio je kako misije mogu doni­jeti trajan plod samo onda ako nastave djelovati među pukom njihovi redovni pastiri. Stoga odlučuje osnovati sjemenište za odgoj svećenika. Njegov poglavar nije se s njim složio smatrajući kako za to još nije došlo vrijeme. Ivan međutim, uvjeren kako je to volja Božja, u suglasnosti s biskupom iz Bayeuxa ostvaruje svoj naum i podiže sjemenište. Godine 1643. osniva i Družbu Isusa i Marije koja će se posvetiti odgoju svećenika. Družba se brzo širila jer su ih biskupi tražili neka u njihovim biskupijama osnivaju i vode sjemeništa. Ivan je osnovao i posebnu družbu kojoj je svrha osramoćene djevojke vratiti časnom životu. Pisao je i za svećenike i za vjernike. Širio je pobožnost prema Srcu Isusovu i Srcu Marijanu a papa Leon XIII. nazvao ga je „začetnikom liturgijskog štovanja Presvetih Srdaca Isusa i Marije", a Pio X. "ocem, učiteljem, apos­tolom Srca Isusova". Umro je 1680. godine. Svetim ga je proglasio papa Pio XI. 1925. godine.

Ivan je bio snažan, sposoban, uporan, mistik, čovjek duboke kontemplacije i široke aktivnosti. Njegova je snaga bila Euharistija. Svetu misu je toliko cijenio pa je mislio kako bi mu za nju bile potrebne tri vječnosti: jedna vječnost priprave, druga kako bi je dostojno slavio i treća za nju se zahvaliti.

Sveti Ljudevit, franjevac, biskup u Toulous-i. Umro na današnji dan 1297. godine. Svetim ga je proglasio papa Ivan XXII. 1317. godine.

Sveti Julije, senator, mučenik u Rimu za cara Komoda.

Sveti Magnus (Veljko), mučenik u Anagni za Decijeva progonstva.

Sveti Andrija, tribun, i prijatelji, vojnici, koji pobijeđene Perzijance obratiše na kršćanstvo i zbog toga podnesoše mučeništvo u Turskoj za   cara Maksimijana.

Sveti Timotej, mučenik u Palestini za Dioklecijanova progonstva.

Sveti Siksto III., papa (432.-440.).

Blaženi Donat, prezbiter, koji je dugo živio kao pustinjak u selu Sigisteku (Francuska). Umro 535. godine.