Nalazite se u > Kalendar

19. listopada - Sveti Pavao od Križa, prezbiter.

19. listopada - Sveti Pavao od Križa, prezbiter.

Pavao Franjo Danei, osnivač  pesionista rodio se 3. siječnja 1694. u Ovada (Biemonte), a umro 18. 10. 1775. u Rimu. U 19. godini  života doživio je „obraćenje". Goreći od želje da umre za vjeru, javio se dragovoljno kao vojnik i bori se u mletačkoj vojsci protiv Turaka, kasnije upoznaje kako mu je Bog namijenio drugu uadaću. 1716. godine odluči se za   život  savršenstva.

Prvi i temeljni poziv mladogia Danei bio je kontemplativni život. Bio je vrlo izdržljiv u molitvi, koja se ponekad protegla do šest, sedam sati. Najradije je promatrao Isusovu muku.

22. 11. 1720. godine dobio je od svoga duhovnog oca Franje M. Arborio di Gatitimara, biskupa u Aleksandriji, crno pokorničko odlijelo. Povukao se četrdeset dana u pustinju kod Castellazzo gdje je provodio život u molitvi. Tu je napisao svoje „Pravilo" (prvotno Pravilo pasionista). Zatim je otišao u Rim gdje je od pape Benedikta XIII. dobio dopuštenje skupljati istomišljenike. Od rujna 1726. do početka 1728. godine sa svojim bratom Ivanom Krstiteljem njegovao je bole­snike. Dana 17. 6. 1727. godine njih dvojica ređena su za svećenike. U ožujku 1728. godine braća se povukoše u Monte Argentanio kod Orbetello. Od pape Klementa XII. dobiše ovlaštenje da mogu držati misije. Pravilo što ga je bio sastavio Pavao od Križa u Rimu je bilo odbijeno zbog prevelike strogosti Ublaženo Pravilo odobrio je papa Benedikt XIV.

Pavao od Križa živio je u svom samostanu kod Vetralla (1744. - 1769.), godine, zatim kao general Reda u Rimu od 1773. u samostanu Ivan i Pavao (Giovanni e Paolo). Otada je tu generalna kuća pasionista, gdje je kasnije također našao svoje zemaljsko počivalište. Kad je umro, njegova je kongregacija već brojila 200 članova u 12 kuća.

Napisao je „Duhovni dnevnik", knjigu duhovnih vježbi iz 1720. godine. Od njega se sačuvalo 2000 pisama u vezi s duhovnim vodstvom. Bla­ženim je proglašen 1853. godine a svetim 29. 6. 1867. godine.

Svečevo propovijedanje bilo je često popraćeno bičevanjem i oštrim poko­rama, što je potresalo mnoštvo. Bio je odlučan držati svoju propovijed i onima najtvrđima i najodbojnijima. Obraćao je zločince i zlotvore ne samo riječju nego i svojom pokorom. Zbog velike pokore napuštali su ga ponekad njegovi najbliži učenici.

sveti Ivan de Bebeur, Izak Jogues - Radi se o osmorici mučenika, od kojih je šest prezbitera i dva brata pomoćnika, a svi su bili isusovci, i svi Francuzi. Djelovali su kao misionari kod indijanskih plemena Hurona i Irokeza kod Velikih jezera na istočnim teritorijima Kanade i današnjih SAD. Vrlo naporan i naoko bezuspješan rad (između 1625. i 1649) zapečatili su mučeničkom smrću. Sve su ih umorili, i to vrlo okrutno, Irokezi. Najprije trojicu u irokeškoj, a zatim petoricu u huronskoj misiji. Evo imena mučenika kro­nološkim redom smrti: 1642. brat. Rene Goupil, 1646. O. Izak Jogues i brat. Ivan de la Lande, 1648. O. Antun Daniel, 1649. O. Ivan de Brebeuf, Gabriel Lalement, Karlo Garnjer i Noel Chabanel. Papa Pio XI. ih je i beatificirao (1925) i kanonizirao (1930). Osmorica mučenika, osam životnih povijesti, kojih ovdje ne možemo u pojedinosti opisivati. Ali ima nešto zajedničko svima i to treba istaknuti. „Nemoguće okolnosti evan­gelizacije" po jednoj strani davno bi ove Francuze vratile, ako ne u samu domovinu a ono bar u utvrđene i uređene gradove same Kanade (Quebec), da nije bilo izvora unutarnjeg života i heroizma po drugoj stani. Huronsku misiju smatraju jednom od najtežih u povijesti evan­gelizacije uopće: teška klima, slaba i neizdašna hrana, stan, zapravo neprestano kretanje (stotine kilometara)... Čamci od kore drveta koje je valjalo ručno prenositi iz jedne rijeke u drugu... Bič komaraca, nikakva higijena kod Indijanaca. Zimi duga putovanja (kroz snijeg s krpljama na nogama), a u „prenoćištima" vjetar puše kao na otvorenom, ili obratno, dim ti grize oči, grlo, nos. „Mirišu" ribe i tjelesa ljudi i stoke, što se sve stislo na mali prostor. K tome su misionari morali godinama učiti teške indijanske jezike koje s evropskima nikakve veze imali nisu. Napokon, od svega najteži križ: neuspjeh i perspektiva neuspjeha! Na­ime, poslije kraće faze prijateljstva, misionari uočiše otpor, koji je sve više stao rasti. Brebeuf je to pripisivao nemoralu Hurona, njihovoj navezanosti na stare običaje i čestim epidemijama, za koje su, naravno bili krivi misionari. Broj Hurona tako je spao od 30.000 na 12.000. Od 1636. do 1641. misija živi u klimi stalnih prijetnji, progona i poku­šaja ubojstva. Naprotiv, obraćenja gotovo ni nema. Nakon šest godina intenzivnog djelovanja, Brebeuf je mogao 1637. krstiti jednog zdravog odraslog čovjeka! Četiri godine kasnije cijela misija broji samo 60 kršća­na. A od 1642. Irokezi okružuju, napadaju, ubijaju Hurone i Francuze...

No po drugoj strani, kod misionara nema mjesta polovičnosti. Oni stoje pred dilemom: ili heroizarm, ili se vrati kući! Srećom, svi su misionari bili idealni ljudi i „oni koji nisu imali milosti mučeništva bili su je vrijedni, a oni koji su umrli kao mučenici, jesu autentični sveci" (R. Latourelle). Svi su oni bili oblikovani u školi ignacijevskih duhovnih vježbi. Prije svega, to su ljudi žarke i neugasive ljubavi prema Kristu. „Krist im je živa nazočnost: suputnik, u samoći, u apostolatu, u patnji, u mučeništvu ... Njihova se ljubav obraća iznad svega Kristu Raspetome. Mnogi su došli u kanadsku misiju, jer se ondje moglo više trpjeti za Krista" (R. Latourelle). Konkretnije o tom duhu govori pre­krasna stranica svetog Ivana Brebeufa, što je na današnji dan kao 2. čitanje donosi Časoslov naroda Božjeg. Svi su misionari bili pod utjecajem du­hovne nauke glasovitoga O. Louis Lallement, koji je nekima od njih bio učitelj novaka ili barem duhovni vođa. U spisima mučenika glavninu čine Lallementove smjernice: čistoća i čuvanje srca, stalna sabranost, sjedinjenje s Bogom, ljubav prema Kristu, poučljivost Duhu Svetomu. . .

Sveti Petar Alkantarski, prezbiter. Jedan od poznatijih asketa srednjega vijeka, „uzor Španjolske", za njega je svjedočila sveta Terezija Avilska, veliki pokornik i molitelj, franjevac Petar Alkanitarski rođen je u španjolskom gradu Alkanitara 1499. godine. Studirao je na sveučilištu u Salaimanci od 1511. do 1515. godine. Kao sedamnaestogodišnji mladić  ulazi  u samostan bosonogih   firanjevaca nastojeći potpunije slijediti Krista po uzoru  Franje iz Asiza. Za svećenika je zaređen 1524.  godine.  U franjevačkom  redu vršio je razaličite  službe. Začetnik je duhovnog pokreta unutar franjevačkog reda koji je propagirao i prakticirao oštru pokoru, skrajnje siomaštvo,  dugotrajnu i ustrajnu  molitvu. Pripadnike tog pokreta nazivali su „bosonogi", a kasnije   „alkantatreni". Uzeli su obavezu tri sata dnevno meditirati.

Sveti Petar Alkantarski bio je duhovni vođa i podupiratelj obnoviteljskih pothvata svete Terezi je Avilsike. Ona je o njemu pisala: „Pripovijedao mi je kako je tijekom 14 godina jeo samo jedanput u tri dana, spavao sat i pol svake noći, i to na goloj zemlji s kamenom pod glavom. Kad sam ga upoznala, bio je sama kost i koža, sama hrastova kora. Hodao je stalno oborenih očiju. U nastupu je bio blag i ugodan, govorio je samo kad je bio pitan." Životom, propovijedima i spisima naveliko je utjecao na razvoj franje­vačke duhovnosti. Naglašavao je potrebu pokore i meditacije o otajstvima spasenja kako bismo „suobličeni smrti Kristovoj, prispjeli k uskrsnuću od mrtvih" (Fil 34,1). Taj biljeg nose i njegovi spisi, poebno glavni spis „Rasprava o molitvi i razmatranju" koja je 1974. godine prevedena i na hrvatski jezik.

Umro je 18. listopada 1562. godine. Blaženim ga je proglasio papa Grgur XV. 1627. godine a svetim Klement IX. 1669. godine.

Sveti Ptolomej i Lucijan, mučenici u Rimu za vrijeme Marka Antonija. Prema predaji, Ptolomej je obratio jednu bludnicu na neporočan život. Njezin ljubavnik  ga zbog toga optuži i on dospije u zatvor. Prefekt ga zbog toga osudi  na smrt. Lucijan zbog toga javno ukori prefekta i sam se pridruži Ptolomeju u ispovijedanju kršćanske vjere.

Sveti Edvin, opast u Irskoj oko 600. godine.

Sveti Beronik i Pelagija, mučenici u Antiohiji  sa 42  prijatelja.

Sveti Akvilin, biskup u gradu Erveaux-u 7. stoljeću.

Sveta Fridesvinda, djevica, umrla na glasu svetosti 735. godine.
19. listopada - Sveti Pavao od Križa, prezbiter.
19. listopada - Sveti Pavao od Križa, prezbiter.
19. listopada - Sveti Pavao od Križa, prezbiter.
19. listopada - Sveti Pavao od Križa, prezbiter.
19. listopada - Sveti Pavao od Križa, prezbiter.
19. listopada - Sveti Pavao od Križa, prezbiter.
Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi