19. travnja 2019. - Nedjelja Božjeg Milosrđa
Papa: Božje nas milosrđe
uvijek ponovno podiže u našim padovima
Danas, na drugu vazmenu nedjelju, papa Franjo je slavio euharistiju u
crkvi Duha Svetoga u Rimu, u kojoj se već više od 20 godina na poseban način
štuje Božansko milosrđe.
Prošle smo nedjelje proslavili
uskrsnuće našega Učitelja, a danas svjedočimo uskrsnuću učenika – rekao je papa
Franjo na misi u crkvi Duha Svetoga u Rimu. Učenici, iako su vidjeli Uskrsloga,
tjedan dana su proveli u strahu „iza zatvorenih vrata" te ni Tomu apostola,
koji je jedini bio odsutan, nisu uspjeli uvjeriti u uskrsnuće – rekao je Papa i
istaknuo – Suočivši se s tom nevjericom, Isus se vratio, opet stao u sredinu i
ponovio isti pozdrav: „Mir vama!" Tu je počelo uskrsnuće učenika, od tog
vjernog i strpljivog milosrđa, od otkrića da se Bog ne umara pružati nam ruku
kako bi nas ponovo podigao iz naših padova.
Bog želi da ga gledamo, ne kao
nekakvog gospodara s kojim moramo srediti račune, nego kao svojega Oca koji nas
uvijek podiže – rekao je Sveti Otac i primijetio – U životu idemo naslijepo,
kao dijete koje počinje hodati, no pada; napravi nekoliko koraka i ponovno
pada, te ga otac svaki put ponovno podiže. Milosrđe je ruka koja nas uvijek
podiže. Bog zna da bez milosrđa ostajemo na zemlji te nas, kako bismo hodili,
ponovno treba staviti na noge.
Netko može prigovoriti i reći: „Ali
ja nikako ne prestajem padati!" Gospodin to zna i uvijek je spreman da te
podigne – rekao je papa Franjo i napomenuo – Ne želi da neprestano preispitujemo
svoje padove, nego da se zagledamo u Njega koji u padovima gleda djecu koju
treba podignuti, a u bijedi djecu koju treba ljubiti s milosrđem. Danas, u ovoj
crkvi koja je postala svetište milosrđa u Rimu, na nedjelju koju je prije 20
godina sveti papa Ivan Pavao II. posvetio Božanskom milosrđu, puni pouzdanja
prihvatimo tu poruku.
Isus je svetoj Faustini rekao: „Ja
sam ljubav i samo milosrđe; nema bijede koja se može mjeriti s mojim milosrđem"
– citirao je Papa i podsjetio – Svetica je potom Isusu jednom sa zadovoljstvom
rekla da mu je dala sav svoj život i sve što je imala. No, Isus joj je
odgovorio: „Nisi mi dala ono što je uistinu tvoje". Što je ta sveta redovnica
zadržala za sebe? Isus joj je ljubazno rekao: „Kćeri, daj mi svoju bijedu". I
mi se možemo pitati: Jesmo li Gospodinu dali svoju bijedu? Jesmo li mu pokazali
svoje padove kako bi nas podigao? Ili ima nešto što još držimo u sebi? Možda
grijeh, grižnju savjesti iz prošlosti, ranu koju imamo u sebi, ogorčenost prema
nekome ili ideju o određenoj osobi. Gospodin čeka da mu donesemo svoju bijedu
kako bi nam otkrio svoje milosrđe.
Učenici su Gospodina napustili za
vrijeme muke i osjećali su se krivima – rekao je Sveti Otac i objasnio – No
Isus, susrevši ih, nije držao duge propovijedi. Njima, koji su u svojoj nutrini
bili ranjeni, pokazao je svoje rane. Toma ih je mogao taknuti i otkriti ljubav;
otkrio je koliko je Isus trpio za njega koji ga je napustio. U tim je ranama
rukom dotaknuo nježnu Božju blizinu. Kada je Toma, koji je zakasnio, prigrlio
milosrđe, nadišao je druge učenike; nije povjerovao samo u uskrsnuće nego i u
bezgraničnu Božju ljubav.
Stoga je na najjednostavniji i
najljepši način ispovjedio svoju vjeru: „Gospodin moj i Bog moj!" – rekao je
papa Franjo i istaknuo – To je učenikovo uskrsnuće koje se ostvaruje kada
njegovo krhko i ranjeno čovještvo ulazi u ono Isusovo. Tamo nestaju sumnje,
tamo Bog postaje moj Bog, tamo se počinje prihvaćati sebe i ljubiti vlastiti
život. U kušnjama kroz koje i mi prolazimo, poput apostola Tome, sa svojim
strahovima i sumnjama, osjećamo se krhkima. Potreban nam je Gospodin koji u
nama, osim naše krhkosti, vidi neponovljivu ljepotu. S Njime otkrivamo da smo
istovremeno krhki i dragocjeni te da, ako smo pred Njim transparentni poput
kristala, Njegovo svjetlo milosrđa kroz nas svijetli u svijet. To je razlog da
budemo radosni, kao što nam kaže Petrova poslanica, „makar se sada možda
trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja".
Na ovaj blagdan Božanskog milosrđa
najljepši navještaj dolazi po učeniku koji je stigao kasnije – rekao je Papa i
nastavio – Samo je Toma nedostajao. No Gospodin ga je čekao. Milosrđe ne
napušta onoga koji zaostaje. Sada, dok razmišljamo o sporom i napornom oporavku
od pandemije koronavirusa, upravo se ta opasnost nameće: zaboraviti onoga koji
je zaostao. Riskiramo da nas pogodi još gori virus ravnodušne sebičnosti, koji
se prenosi počevši od ideje da se život poboljšava ukoliko meni ide bolje i da
će sve biti dobro ako meni bude dobro. Odatle se polazi i dolazi do
selekcioniranja ljudi, odbacivanja siromašnih i do žrtvovanja onih koji su
zaostali na oltaru napretka.
Međutim, ta nas pandemija podsjeća
da ne postoje razlike i granice među onima koji trpe – rekao je Sveti Otac i
dodao – Svi smo krhki, jednaki i dragocjeni. Ono što se događa uzdrmalo nas je
iznutra. Vrijeme je da uklonimo nejednakosti, da ispravimo nepravdu koja
potkopava korijene zdravlja cijeloga čovječanstva! Učimo od prve kršćanske
zajednice koja je opisana u Djelima apostolskim. Primila je milosrđe i živjela
je s milosrđem: „Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše
zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko
trebao". To nije ideologija, to je kršćanstvo.
Nakon Isusova uskrsnuća u toj je
zajednici samo jedan zaostao i drugi su ga čekali – rekao je papa Franjo i
primijetio – Danas se čini da je suprotno; mali dio čovječanstva je napredovao,
dok je većina zaostala. Svatko bi mogao reći: „To su složena pitanja, moja
dužnost nije brinuti se za potrebite, drugi trebaju na to misliti!" Sveta je
Faustina nakon susreta s Isusom napisala: „U duši koja trpi moramo vidjeti
Isusa raspetoga, a ne nametnika i teret. Gospodin nam daje mogućnost da se
vježbamo u djelima milosrđa, a mi se vježbamo u osuđivanju".
Međutim, i ona se jednoga dana žalila Isusu da se milosrdne smatra naivnima. Rekla je: „Gospodine, često iskorištavaju moju dobrotu". A Isus joj je odgovorio: „Nije važno, kćeri moja, ne brini zbog toga, uvijek budi milosrdna prema svima". Ne mislimo samo na svoje i pojedinačne interese. Prihvatimo tu kušnju kao priliku kako bismo imali budućnost jer je, bez zajedničkog pogleda, nitko neće imati. Danas razoružana i razoružavajuća Isusova ljubav uskrsava učenikovo srce. Kao apostol Toma, prihvatimo milosrđe, to jest spasenje svijeta. Činimo milosrđe onima koji su najslabiji; samo tako ćemo ponovo izgraditi novi svijet.