Između papa njemačkog podrijetla najznačajniji je sveti Leon IX. Njegov nam je život prilično poznat zahvaljujući sačuvanom spisu „Vita Leonis" (Leonov život).

Bruno, grof od Egishelma i Dagsburga, rođen je 21. lipnja 1002. u Egisheimu u Elzasu (danas Francuska). Odgojen u biskupskoj školi u Toulu brzo je napredovao: od 18 godina kanonik, od 22 klerik, a od 26 biskup grada Toula (posvećen 9. IX. 1027.). Kad je nakon samo 23 dana vladanja nenadano umro papa Damaz II., također Nijemac, car Henrik III., rođak Lionskog biskupa, na državnom saboru u Wormsu odredi Bruna za novoga papu. Ovaj izjavi da bi se tek onda primio te službe kad bi ga i rimski klor i narod Jednodušno priznali. I uputi se Bruno kao obični hodočasnik preko Alpa u pratnji monaha Hildebranda (budućeg pape) i bos uđe u Vječni grad, gdje ga i kler i narod jednodušno priznadu papom tako da je 12. veljače 1049. bio u Lateranu okru­njen uzevši ime Leon IX.

U nešto više od pet godina ponitifikata mnogo je učinio, i to kao papa putnik. Odlučni pristaša crkvene reforme malo se zadržavao u Rimu, već je krstario po Europi sazivajući na licu mjesta crkvene sabore u borbi protiv simoije, laičke investiture i drugih zala koja su tada vladala u Crkvi. Tako je u Rimu držao četiri pokrajinska sabora, a po različitim europskim sredi­štima preko deset. U tu je svrhu nekoliko puta prelazio Alpe.

U ratu s Normanama doživio je zarobljeništvo u kojemu je ostao sedam mjeseci. To mu je pospješilo smrt, koja ga je snašla u crkvi Svetoga Petra u Rimu 19. travnja 1054. godine.

Najbolniji događaj njegova pontifiikata jest sukob s carigradskim patri­jarhom Mihovilom Cerularijem, koji je završio velikim istočnim raskolom 18. srpnja 1054., tj. tri mjeseca poslije njegove smrti, kad je papin poslanik kardinal Humbert na oltar Svete Sofije stavio bulu izopćenja, ne znajući za papinu smrt.

Leon je inače provodio askertski život. Spavao je na dasci, a pod glavom držao kamen. Milosrdan prema bijednicima. O njemu je pisano: „Muž potpuno apostolski, kraljevskog podrijetla, bogat mudrošću, velik u vjeri i duboko naobražen u svakoj znanosti." Nad njegovim grobom u Svetom Petru stoji natpis: „Pobjednički Rim žali nad smrću Leona IX., jer između mnogih teško će ikada imati takva oca."

Sveti papa vezan je i s našom hrvatskom poviješću. On je u duhu reforme poslao u Split kardinala Ivana, koji je oko 1050. godine održao sabor i na njemu svrgao nedostojnoga nadbiskupa Dabrala, a izabrao novoga nadbiskupa Ivana (1050.-1060.), rodom Splićanina. Bilo je to u doba hrvatskog kralja Stjepana I. (1030.-1058.), oca Petra Krešimira.

Sveti Timon, jedan od sedam prvih đakona (usp. Dj 6,5). Prema predaji, propovijedao je Evanđelje u Bereji i Korintu, gdje je podnio mučeništvo od Grka i Židova.

Sveti Elfeg, biskup i mučenik u Canterbury-u (1012. godine).

Sveti Hermogen,  Kajo,  Ekspedit, Aristonik,  Ruf i Galata,  mučenici u Melitini u Armeniji.

Sveti Vincendje, Sokrat i Dionizije, mučenici a Španjolskoj za cara Dioklecijana.

Sveti Pafnincije, mučenik u Jeruzalemu.

Sveti Juraj, biskup u Antiohiji, umro u progonstvu zbog toga Sto je bra­nio štovanje svakih slika.

Sveti Ursmar, biskup u Lwenu i apostol Flandrije (713.).

Sveti Krescencije, priznavatelj u Firenci.

Sveta Ema, udovica u Paderbornu (1040.).

Blaženi Konrad Milljani, prezbiter OFM, misionar u Libiji (+ 12S9.).