1. nedjelja Došašća - A - 2019.
Bdjeti i djelotvornom ljubavlju čekati Kristov dolazak
(Iz 2,1-5; Rim 13,11-14a; Mt 24,29-44)
Na početku smo nove crkvene godine. Liturgija trasira i novu dionicu puta. Svaki put nekamo vodi, ima cilj, tako putnicima daje sigurnost da ne lutaju i snagu da ustraju. Vrijeme došašća, prva etapa na novom putu, pomaže i nama da se lakše orijentiramo. Otimamo se svakoj tromosti, pospanosti te budni osluškujemo Božju riječ koja dolazi od proroka Izaije puna nade i optimizma. Još snažnija je Isusova riječ, jer on govori kao onaj koji zna, koji ima vlast i kao spasitelj ljudi. Božja nas riječ, doduše, neće poštedjeti nevolja, jer je ljudski život na zemlji bez njih nezamisliv, ali ima moć u dušama vjernika stvoriti mir i sigurnost da i u najdramatičnije događaje mogu ući, jer praćeni su spoznajom im se približava spasenje. Divno je saznanje da s nama putuje Božja riječ, da nam Bog vjeru hrani i jača euharistijskim kruhom koji je s neba sišao i da je u nama živa nada kojom očekujemo drugi Kristov dolazak.
Sion je „gora Gospodnja" brežuljak na kojem je izgrađen jeruzalemski hram, Prorok Izaija ga vidi kao uzdignuto središte sveopće duhovnosti. Hodočasnici su na to sveto mjesto dolazili s istoka i zapada. Otkuda mu tolika privlačnost? Kako je postao neodoljiva mistična atrakcija? Ne zbog geografskog položaja, već zbog toga što je mjesto Božje objave. Ono čuva Toru, sveti Zakon, vječnu Mudrost. Sion je Božje prebivalište na zemlji, ostvarenje Božje želje da boravi među ljudima i davne čežnje starozavjetnih pravednika da se susretnu s Bogom. Stoga narodi i plemena uzlaze k sveopćem religioznom središtu, svetom mjestu, Božjem prebivalištu, da čuju riječ Istine, jer će od sada svi vršiti Božju volju pod vodstvom Mesije koji će dokrajčiti nasilja, glad i umiranja te uspostaviti sveopći boljitak i blagostanje.
Prorok, međutim, vidi i dalje od ostvarenoga na Sionu. Okrenut budućnosti, ozaren je nadom, upravo ganut, jer proniče još stvarniju Božju nakanu: osobno će doći i živjeti među ljudima. Ne samo, u slovu zakona, u mudrosti, žrtvama i obredima, već u tijelu, u Sinu svome, Isusu iz Nazareta. On će objaviti ljudima početak Božjega kraljevstva, čudesnu i nevjerojatnu pojavu. Prorok u nju proviruje kroz slike: oruđa smrti potaju alatke koje služe životu; mačevi i koplja prekovani su u plugove i srpove. Dokončavaju se ratovi, uspostavlja se trajan mir, započinje era sveopćeg izmirenja. Ljudi s divljenjem gledaju Isusova djela.
Sa Izaijinom vizijom blažene budućnosti povezan je Isusov govor o dolasku Sina čovječjega. Isusova čudesa su naime znakovi Božjega kraljevstva koje će u punom sjaju zablistati na dan njegova drugog dolaska, dan sveopćeg spasenja. Treba ga, kako on kaže, čekati budno kao što stražar čeka jutarnju zoru i novi dan. Sad i Isus svjedoči da viđenje proroka Izaije nije bilo iluzija i utopija, nego najava stvarnosti, pouzdan Dolazak Krista suca i dovršitelja povijesti, viđenje dijelom ostvareno u Isusovu prvom dolasku, kad se utjelovio, a dijelom u nadi kojom vjernici čekaju njegov Drugi dolazak na kaju povijesti. U toj povijesti dozrijeva Božji naum, prorokovo viđenje i Isusovo obećanje da će doći „suditi zemlji". Mudri se uključuju u to dozrijevanje trezvenim i odgovornim životom. Mi smo također uključeni i uključujemo se kad dopuštamo da nas Božja riječ prosvjetljuje, vjera drži budnima i nadahnjuje, da nam iščekivanje ne bude isprazan život, da ne bude u panici i strahu, nego život ispunjen krepostima, zalaganjem, dobrim djelima. Živeći tako mudri i prosvijetljeni čitaju povijesne događaje, vjerom otkrivaju njihovo duboko značenje kao Noa koji je ozbiljno shvatio Božju riječ i postupio prema njegovoj zapovijedi. Noini površni i lakomisleni suvremenici izrugivali su ga, ali su, neugodno iznenađeni, postali tragične žrtve potopa. Kršćanima se to ne može dogoditi jer oni slušaju Božju riječ, vjeruju joj. Napuštaju djela tame, grešni način života, razvratnost, ugađanje požudama, svađe, ljubomoru. Odijevaju se u milost, pašu se oružjem svjetlosti, milošću Kristovom, kao po danu pristojno hode. Budni su, bdiju, kreću na put obraćenja da mogu mirno, što više s ljubavlju, čekati dan Gospodnji. Ne znaju, doduše kad će Krist doći, ali to ih ne zabrinjava, jer im je život osmišljen, nada jaka, čekanje radosno..JPG)
