ZAZIV DUHA SVETOGA

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!
Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!
Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i uvijeke. Amen.

EVANĐELJE

Iv 20, 1-9

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

MEDITATIO

Dragi prijatelji, današnje evanđelje opisuje centralni događaja naše vjere. Evanđelist ga ne opisuje nekim posebnim pretjeranim znakovljem, ali opisuje događaj brzom promjenom scena tako da nas skoro već kod prvog čitanja „uvlači" u sam događaj. Danas nam ne bi trebalo biti teško zamisliti se u situaciji Marije Magdalene, samih učenika ili nekog neovisnog promatrača koji snima cijeli događaj.
Rekli smo da ovo evanđelje opisuje centralni događaj naše vjere: jer zajedno s onim što smo proteklih dana promišljali i živjeli daje puninu jednom jedinom i jedinstvenom događaju. Isusova muka, smrt i uskrsnuće. Pogledajmo promatrajući samo prvih par redaka što je to posebno i novo.

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka

Sam početak nam daje jasne koordinate kako bi si što lakše predočili scenu u kojoj se svijet nalazio. Završila je židovska subota, počeo je novi dan, novi tjedan, kao da se život vraćao u normalu nakon što su završili svi poznati događaji. Onaj za koga se govorilo da je Mesija, završio je svoj ovozemaljski život na brutalan način. Događaji koje svi poznajemo su nas doveli do kraja. Dalje nema. Gledano našim zemaljskim i ljudskim očima, smrt je kraj. Mrak.

dođe Marija Magdalena na grob

Prethodni tekst upućuje na to da je ukopni obred završio i nije bilo potrebe ništa nadodavati. Marija se vraća na mjesto ukopa. Ona praznina koju je u njoj ostavila Isusova smrt je vodi k Njemu. Želi Mu biti blizu. Onaj tko je osjetio Isusov milosrdni pogled samo jednom u životu, ne može to zaboraviti i ne želi to izgubiti više nikada.

opazi da je kamen s groba dignut

Zanimljivo je da grčki izvornik koristi isti glagol „dignuti" kao i u Iv 1,29 kada Krstitelj ukazuje na Isusa: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!", glagol oduzeti. Evo kršćanske novine!!! Dogodilo se nešto drugo, smrt nije kraj. Ovo je samo središte kršćanstva. Tamo gdje je za čovjeka prirodni kraj, tamo dolazi Božja inicijativa. Kako bi se razumio ovaj događaj, potrebno je ići izvan svih ljudskih okvira i logika, ovo je Božje djelo. Kako bi se objasnio prazan grob, treba čitati Božjim očima. Zato je prazan grob središte kršćanstva, jer samo u onome koji je Bog i čovjek, moguće je otkupljenje. Samo Isus, koji je Sin Božji, a po Njemu smo i mi djeca Božja, može dati svoj život za nas i otkupiti naše grijehe i dati nam život vječni.
Samo promatrajući prazan grob vidimo očima vjere. Naša tuga i bol, naše patnje i poteškoće dobivaju nadnaravnu dimenziju i možemo biti radosni. Zbog toga je na kraju evanđelja zaigralo srce od radosti svima koji su vidjeli i povjerovali. Zato, dragi brate i sestro, danas kad slavimo dan Isusovog Uskrsnuća raduj se zbog toga što je i tvoje boli i poteškoće preuzeo i dao ti život vječni.

ORATIO

Svetoj Žrtvi uskrsnici dajte slavu krštenici!
Janje ovce oslobodi, Krist nas grešne preporodi. Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta: Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada. Marijo, o reci što je? Što ti oko vidjelo je? "Grob ja vidjeh Krista Boga, svijetlu slavu uskrsloga, Anđele i platno bijelo u kom'' bješe sveto tijelo. Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje; Pred vama će tamo gdje je cvjetna strana Galileje." Znamo da si doistine uskrsnuo, Božji Sine. Amen!

CONTEMPLATIO

što za tebe konkretno znači vjerovati u „Uskrslog Gospodina"?

S kojim se izazovima susrećeš u vjeri?

Gdje možeš vidjeti konkretne znakove ljubavi prema Gospodinu koja je pokretala Isusove učenike?

ACTIO

U Crkvi cijeli ovaj tjedan slavimo Uskrs. Kako bi doista spoznali i utjelovili ovo veliko otajstvo i dar koji nam je Bog dao, provedi svaki dan neko vrijeme promišljajući o Isusovom praznom grobu. Što ti to predstavlja? Pokušaj si za vrijeme meditacije posvijestiti ogromnu Isusovu ljubav za tebe.

DUHOVNI KUTAK

Iz „Uspomene iz Oratorija" Sv. Ivana Bosca
Ponekad sam ih odvodio i od igre te ih otpratio na ispovijed kad bih primijetio kako se opiru tim važnim dužnostima. Opisat ću jedan od mnogih slučajeva. Jednoga sam mladića više puta podsjećao da dođe obaviti svoju uskrsnu dužnost. Svake je nedjelje obećavao da će doći, ali ne bi održao riječ. Jedne nedjelje, nakon svetih obreda, započeo je najživlju igru. Dok je jurio na sve strane skačući i trčeći potpuno mokar od znoja, sav crven u licu tako da više nije znao je li na ovome svijetu ili na drugome, naglo sam ga zaustavio i pozvao da mi nešto pomogne u sakristiji. Htio je poći sa mnom samo u košulji, bez kaputa.

»Ne«, rekoh mu, »obuci kaput i dođi.«

Kad smo stigli u sakristiju, odveo sam ga na kor i rekao: »Klekni na ovo klecalo.«
Učinio je to, ali je htio odmaknuti klecalo.

»Ne«, nadodah, »ostavi sve na svome mjestu.«

»Što dakle hoćete od mene?«

»Ispovjediti te.«

»Nisam pripravljen.«

»To mi je poznato.«

»Pa?«

»Pa, pripravi se, a zatim ćeš se ispovjediti.«

»Dobro, jako dobro«, uskliknuo je. »Baš mi to treba. Zbilja mi je potrebna ispovijed. Dobro ste učinili što ste me ovako uhvatili, inače se zbog straha pred prijateljima nikad ne bih došao ispovjediti.«

Dok sam molio dio časoslova, dječak se pripremio. Zatim je vrlo dobro obavio ispovijed uz pobožno zahvaljivanje. Otada je stalno bio jedan od najrevnijih u obavljanju svojih vjerskih dužnosti. Običavao je pripovijedati taj događaj svojim drugovima zaključujući: »Don Bosco je upotrijebio lukavu varku da bi doveo kosa u krletku.«