Nalazite se u > Liturgija dana

20. nedjelja kroz godinu - c

20. nedjelja kroz godinu - c

Isusov oganj

(Jr 38,4-6.8-10; Heb 12,1-4; Lk 12,49-53).

Isus iz današnjeg evanđelja iznenađuje jakim izjavama: "Oganj dođoh baciti na zemlju... Krstom mi se krstiti i kakve li muke za mene dok se to ne izvrši... Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdijeljenje." Kako to govori Knez mira, o kojem su pjevali anđeli nad Betlehemom? Kako Mesija, čiji nauk smo doživljavali kao poruku mira i radosnu vijest zajedništva, sklada i ljubavi, govori o vatri, razdorima i obiteljskim sukobima? Kako trebamo razumjeti ovo ješko i gotovo jedinstveno mjesto u evanđeljima?

Prije svega moramo biti svjesni opasnosti da sebi stvorimo sliku o Isusu prema vlastitim predodžbama. To je obično slika Isusa naših predodžbi pa čak i vjere; duhovna, prepoznatljiva slika. po nekim potezima kako je nacrtana i u evanđeljima. Znamo li, primjerice, da su za Isusa, "Kneza mira", evanđelja ubrzo nakon rođenja citirala riječi starca Šimuna: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i kao znak osporavan". Ima i drugih crno-bijelih slika. Pastiri su mu se poklonili kao Spasitelju, a Herod ga je htio ubiti kao svog najvećeg neprijatelja. Mudraci dolaze izdaleka da mu se poklone, a njegovi su se susjedi pitali: zar može nešto dobro doći iz Nazareta. Grešnici su u njemu nalazili oproštenje i mir, a farizeji i pismoznanci ga optuživali da sebe pravi Bogom. Zločinac na križu moli da ga spasi, a veliki svećenik tvrdi da je bolje da umre za narod. Oko njega su se dijelili duhovi cijeloga javnog djelovanja, a i kasnije: jedni će sve ostavljati i slijediti ga, a drugi će ga odbacivati, jedni su mu vjerovali i ulazili u zajedništvo s njim, drugi su nijekali njegovo postojanje. Cijele se povijesti to ponavljalo sve do naših dana. Roditeljima se dogodi da djeca, odgojena u vjeri, kad dođe vrijeme osobnog opredjeljenja, odjednom mu okrenu leđa i prestanu vjerovati.

U ovom evanđeoskom odlomku Isus je opisao svoje unutarnje duševno stanje. Tako se osjećao kad je postao duboko svjestan svoga mesijanskog poslanja, puta kojim mu je ići, koji vodi preko Kalvarije i nema alternative. Pred tom dramatičnom završnicom, pred svojom mukom, koju zove "vatrenim krštenjem", osjećao se nelagodno, ali i odgovorno, uvjeren da je to što ga čeka Očeva volja i da je tako zacrtano u njegovu planu spasenja. Uznemiren je. Oganj Božje ljubavi, vatra Duha Svetoga, gori u njemu zbog muke, unutarnje stiske i nužnosti koju nitko i ništa ne može promijeniti. To je zapravo njegova ljubav prema Ocu, prema ljudima i prema svijetu. S njom se utjelovio, nju je propovijedao, ona ga nezaustavljivo nosila, a onda su ljudi taj oganj nemilosrdno gasili prisiljavajući ga da u muci dovrši svoje krštenje. Oganj je, međutim, planuo, zahvatio svijet i gori sve do danas, ponegdje očekivano kao kad je zahvatio učenike na dan Pedesetnice, ponegdje svečano kao na našim proštenjima, ponekad iznenada i gotovo čudesno. U Sovjetskom savezu je jedan visoki partijski komesar izgubio društveni ugled i položaj zato što je njegova kćerka Klaudija otišla u manastir. Kad je odgovarao Partiji branio se da nije kriv, da je žena odgajala djecu i da ih je bez njegova znanja učila moliti. Dugovi iz komiteta nisu uvažili ispriku, što više okrivili su ga za nered u obitelji, za nemoralno ponašanje i obećali pomirenje tak kad kćerku dovede iz samostana. Kćerka je ostala postojana. U njoj je gorio oganj Duha i bila je spremna na vatreno krštenje pod cijenu odjeljenja od obitelji. To je upravo ono razdjeljenje ukućana o kojem je Isus govorio. Za one koji slijede Isusa nama kompromisa! Pred Isusom se ne može malo vjerovati, malo ne vjerovati. Isusov učenik ne može sjediti na dvije stolice i duhovi se nužno dijele: za ili protiv, ali srednjeg puta nema. To je kao kad vozač dođe na raskrsnicu, pa može desno ili lijevo za jedno se mora opredijeliti ako želi nastaviti put.

Svijet danas traži od Crkve da ublaži svoja moralna načela, da "popusti" kad su u pitanju velike istine vjere. Ona, međutim, gori istim Duhom kojega je Krist donio u evanđelju, ostaje vjerna Bogu i čovjeku. Bog mora biti na prvom mjestu, Čovjek mora čuvati dostojanstvo svoje bogolikosti pod svaku cijenu od začeća i rođenja do starosti i prirodne smrti. Kršćanske i ljudske vrijednosti ostaju, brak i obitelj nemaju alternative.
Župni info kutak Sveci i blaženici Crkve u Hrvata
Korisni linkovi