20. siječnja 2019. - 2. nedjelja kroz godinu
Vino i naše radosti
(Iz 62,1-5; 1 Kor 12,4-11; Iv 2,1-12)
Kažu da bi druga nedjelja u godini, po izviješću u evanđelju, mogla pripadati Bogojavljenju. Naime, prvim čudesnim znamenjem u Kani, Isus je učenicima po prvi put objavio svoju Božansku moć. Kao što je Bog po zvijezdi mudracima s Istoka objavio da je u Betlehemu rođen spasitelj svih ljudi, kao što je kod krštenja u Jordanu, Otac svjedočio da je Isus njegov ljubljeni Sin, tako je u Kani čudesno pretvaranje vode u vino najavilo da je Bog po Isusu prijatelj ljudi i njihovih radosnih slavlja i da ih spašava iz svake nevolje koja ih može snaći. Nazarećani su do čuda u Kani poznavali Isusa kao jednoga od njih, susjeda, drvodjelju i prijatelja. Kao takav pozvan je znancima ili rođacima na svadbu, na koju je došao za svojom majkom i učenicima. Na svadbi se dogodilo da je ponestalo vina, ali ta je nevolja postala razlogom i povodom da on objavi svoj božanski identitet. Učenicima je tada postalo jasno da je njihov Učitelj više od obična čovjeka, više i od proroka - Sin Božji. Evanđelist Ivan kaže da je Isus u učenicima stekao prve istinske vjernike: "U Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici."
Čudo u Kani mladence je spasilo od nevolje i ugodno iznenadilo uzvanike produživši svadbenu svečanost. Obilje iz vode načinjenog vina bilo je znamenje Božje darežljivosti. Isus koji je došao da ljudi imaju život, "u izobilju da ga imaju", želio je ovim čudom navijestiti da je Bog prijatelj ljudskih radosti, da ga veseli biti s ljudima na svadbi, radovati se zajedno s njima i to kao jedan od njih, pravi čovjek, kao drag prijatelj. Sin Božji, želio im je reći da se Bog voli umiješati u život ljudi, u sve događaje i da je u svakom kutu njihova života kadar posvjedočiti svoju božansku ljubav. Bog ljudski život ne vidi samo kao mnoštvo dužnosti, teret zakona i obaveza pod neprestanom komandom "moraš!" ili "ne smiješ", nego kao slavlje: treba slaviti i druge pozivati na slavlja. Životne radosti kriju u sebi čudesnu snagu. Uostalom Isusov je Otac vinogradar, zemlja je vinograd. Otac tijekom cijele povijesti priprema izvrsno vino za svadbenu gozbu svomu Sinu, na koju će biti pozvani svi koji su živjeli na zemlji. U Kani je, po intervenciji svoga Sina, pokazao da se razumije u taj posao, a čudo se može doživjeti i kao znakovita najava Svadbe Jaganjčeve na kojoj će vremeniti ljudski životi, od voda prolaznosti, biti pretočeni u vječne radosti kakve ljudi nisu vidjeli i o kojima nisu sanjali.
Suvremeni čovjek doduše rado slavi male i velike pobjede. Veseli se napretku, znanju, tehnici, materijalnom obilju, sportskim, obiteljskim, državnim i religioznim svečanostima. Ljudi pjevaju, plešu, slave, ponekad i pretjeraju veličajući svoje ljubavi i slobodu užitaka uvjereni da su našli nebo na zemlji, a nitko se ne pita - kako dugo? ili: Ima li dovoljno vina? Ne misle da je život prepun iznenađenja. Usred radosti može provaliti tuga, u najvećoj svečanosti može na vrata pokucati nevolja i reći: "Vina nemaju, ljubavi nemaju, zdravlja nemaju, sreće nemaju, mira nemaju, radosti nemaju, smisla nemaju". Koliki brakovi su započeli zadivljujućim svečanostima, a onda kao nasukani brod završili neminovnim razvodom, jer je supružnicima ponestalo ljubavi. Mnogima je, nažalost, ponestalo i vjere u Isusa, kod mnogih nije bilo ni Marije da ih pouči. Događaj u Kani, međutim, poručuje da je Bog baš tada spreman intervenirati. Njegova Božanska moć kadra je otjerati tugu i produžiti radost i privesti je nevjerojatnoj puni. Naš Bog je prijatelj radosti, optimističan je i uvijek na strani ljudi osobito ugroženih i unesrećenih, čak i onda kada oni s njegovim Božanstvom ne računaju. Valja također zapaziti da je čudo krenulo na inicijativu Isusove majke. Marija ima oko za ljudske nevolje, vidi ih, razumije i zna što treba učiniti. Ona je zagovornica. Upućuje na Isusa i omogućuje rješenje problema: "Što god vam rekne, učinite!". U Kani je naučila poslužitelje vjerovati, a kad su je poslušali, nemoguće je postalo moguće po čudesnoj riječi njezina Sina. Ona i nas uvjerava da je tugu moguće pretvoriti u radost, egoizam u darivanje, psovku u molitvu, prijevare i laži u čestit život i poštenje, ravnodušnu mlakost u moralnu čvrstoću, korupciju u trudom stečena dobra. Poslušajmo je i uvjerimo se sami.
