Rođena je u gradiću Gracciano Vecchio, na obali Tranzimenskog jezera, 1274. godine. Njezinu je kolijevku obasjalo tajanstveno svjetlo. Ona je imala biti ponos dominikanskog reda. U 9. godini života hodočastila je u Montepulciano. Kad se približila gradu, na nju oborilo čitavo jato gavrana pokušavajući joj iskopati oči. Napasnik, sotona, želio je neka se ona ne nastani u tome mjestu. Ona je, postavši redovnicom, ipak sagradila crkvu i samostan upravo na mjestu gdje je bila napadnuta od gav­rana. U toj novonastaloj redovničkoj zajednici Agneza je izabrana za pogla­varicu i tu je službu vršila sve do smrti. Poput crnobijele lastavice, u domi­nikanskom habitu, ona je napravila gnijezdo usred gavrana grijeha i poroka. Premda je bila poglavarica i obdarena brojnim izvanrednim darovima, uvijek je bila ponizna i jednostavna, a u bolesti izvanredno strpljiva. U Chianciano, gdje su joj više starješice naredile neka se liječi, provri novi ljekoviti izvor, koji se još i danas zove Agnezin izvor. To čudo služit će za zdravlje drugih a ne na njezino. I zaista, pobožna se dominikanka vrati u Montepulciano bolesnija negoli je bila prije.

Umrla je u noći 20. travnja 1317. U taj čas djeca u Montepulciano probudiše se vičući iznenađenim roditeljima: „Umrla je sestra Agneza; sestra Agneza je svetica." Ujutro cijeli se grad okupio u samostansku crkvu oko nje­zina lijesa. Nad njezinim grobom dogodola su se brojna čudesa. Papa Benedikt XIII. proglasio ju je svetom 1726. godine.

Šezdeset godina nakon smrti svete Agneze doći će u Montepulciano druga velika dominikanka, sveta Katarina Sijenska, kako bi poljubila Agnezine moći. Kata­rina ju je nazivala: „Naša majka, slavna Agneza", te je sve poticala neka je nasljeduju, jer je ona „pružila nauk i primjer prave poniznosti, koja je kod nje bila glavna krepost".

Sveti Teotim (Bogoljub), biskup u Tomiu u današnjoj Turskoj. Zbog njegove učenosti i svetosti poštivali su ga i pogani. Umro je 405. godine.

Sveti Sulpicije i Servillijan, mučenici u Rimu za cara Trajana.

Sveti Viktor, Zotik, Zenon, Acindin, Cezareo, Severijan, Krizofor, Teona i Antonin, mučenici u Nikomediji za cara Dioklecijana.

Sveti Marcelin, biskup, rodio se u Africi te došao u Galiju s dvama pratiteljima, Vicencijem i Domninom, i postao prvim biskupom Embriona, gdje je i umro 374. godine.

Sveti Marcijan, prezbiter u Auxerre-u.