21. lipnja 2020. - Papin nagovor
Prije Angelusa
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U Evanđelju ove nedjelje
(usp. Mt 10, 26-33) ponovno odzvanja poziv koji Isus upućuje
svojim učenicima da se ne boje, da budu snažni i puni povjerenja kad se
susretnu sa životnim izazovima te im unaprijed najavljuje nevolje koje ih
čekaju. Današnji je odlomak dio misijskog govora kojim Učitelj priprema
apostole na prvo iskustvo naviještanja Božjega Kraljevstva. Isus ih ustrajno
potiče da se ne boje. Strah je jedan od najružnijih neprijatelja našega
kršćanskog života. Isus poziva: „Ne bojte se", „ne bojte se". Isus također
opisuje tri konkretne situacije s kojima će se suočiti.
To je prije svega neprijateljstvo
onih koji bi htjeli ušutkati Božju riječ, uljepšavajući, razvodnjavajući je ili
ušutkavajući one koji je naviještaju. U ovom slučaju Isus potiče apostole da
šire poruku spasenja koju im je povjerio. U tome trenutku On ju je prenio
oprezno, gotovo u tajnosti, u maloj skupini učenika. No oni će njegovo
evanđelje morati naviještati „na svjetlu", to jest otvoreno, i naviještati na
krovovima – tako kaže Isus – to jeste javno.
Druga teškoća s kojom će se
Kristovi vjerovjesnici susretati jest tjelesna prijetnja, to jest njihovo
izravno progonstvo, sve do smrti. To se Isusovo proroštvo ostvarilo u svakom
vremenu. To je žalosna stvarnost, no potvrđuje vjernost svjedokâ. Koliki su
kršćani i danas progonjeni u cijelome svijetu! Oni s ljubavlju trpe zbog
evanđelja, mučenici su naših dana. I možemo sa sigurnošću reći da su brojniji
od mučenikâ prvih vremena: toliki mučenici, samo zato što su kršćani. Tim
negdašnjim i današnjim učenicima koji trpe progonstvo Isus kaže: „Ne bojte se
onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti" (r. 28). Ne smijemo se dati
zastrašiti od onih koji drsko i nasilno pokušavaju ugasiti snagu evanđelja.
Oni, naime, ništa ne mogu protiv duše, to jest protiv zajedništva s Bogom koje
nitko ne može oduzeti učenicima, jer je dar od Boga. Jedino čega se učenik treba
bojati jest to da izgubi taj Božji dar, blizinu, prijateljstvo s Bogom,
odbijajući živjeti u skladu s evanđeljem i osiguravajući si tako moralnu smrt,
koja je posljedica grijeha.
Treću vrstu kušnje s kojom će se
apostoli suočiti Isus pokazuje u osjećaju, koji bi neki mogli iskusiti, da ih
je sam Bog napustio, ostajući dalek i nijem. I tu nas potiče da se ne bojimo,
jer iako prolazimo kroz te i druge zamke i opasnosti, život je učenikâ čvrsto u
rukama Boga koji ih ljubi i čuva. To su te tri napasti: prva, uljepšavati,
razvodnjavati evanđelje; druga, progon; i treća, osjećaj da nas je Bog ostavio
same. I Isus je prošao kroz tu kušnju u Getsemanskom vrtu i na križu: „Oče,
zašto si me ostavio?", kaže Isus. Kadikad se osjeti tu duhovnu
suhoću; ne trebamo je se bojati. Otac se brine za nas, jer smo u njegovim očima
veoma vrijedni. Ono što je važno jest iskrenost, hrabrost, hrabrost
svjedočanstva vjere; „priznati Isusa pred ljudima" i ići dalje kroz život
čineći dobro.
Neka nam Presveta Djevica Marija,
uzor povjerenja i predanja Bogu usred protivština i opasnosti, pomogne da se
nikada ne prepustimo očaju, nego da se uvijek uzdamo u Nj i njegovu milost koja
je uvijek jača od zla.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
Ujedinjeni su narodi jučer slavili
Svjetski dan izbjeglica. Kriza koju je izazvao koronavirus iznijela je na
vidjelo potrebu osiguravanja potrebne zaštite također izbjeglim osobama kako bi
im se zajamčilo dostojanstvo i sigurnost. Pozivam vas da mi se pridružite u
molitvi za obnovljeno i djelotvorno zalaganje sviju oko stvarne zaštite svakog
ljudskog bića, posebno onih koji su prisiljeni na bijeg zbog situacija teških
opasnosti po sebe i po svoje obitelji.
Drugi aspekt o kojem nas je
pandemija potaknula razmišljati jest odnos između čovjeka i okoliša. Dok je sve
bilo zatvoreno smanjilo se zagađenje i ponovno smo imali priliku otkriti
ljepotu mnogih mjesta oslobođenih prometa i buke. Sada, kada su aktivnosti
obnovljene, svi bismo trebali biti odgovorniji za brigu o zajedničkom domu.
Cijenim mnoge inicijative koje se u svim dijelovima svijeta pokreću „iz baze" i
idu u tom smjeru. Na primjer, danas je u Rimu organizirana jedna od njih
posvećena rijeci Tiberu. Ali ima ih mnogo i na drugim mjestima! O kad bi bar
potaknule građanstvo koje je sve svjesnije tog osnovnog općeg dobra.
Danas se u mojoj domovini i na
drugim mjestima slavi dan posvećen ocu, tati. Svima jamčim blizinu i molitvu za
sve očeve. Svi znamo da nije lako biti otac! Zato molimo za njih. Spominjem se
na osobit način i naših očeva koji nas i dalje štite s Neba.
Posebno pozdravljam vas mlade: danas slavimo svetoga Alojzija Gonzagu, mladića punog ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu; umro je vrlo mlad, ovdje u Rimu, jer je skrbio za oboljele od kuge. Njegovu zagovoru povjeravam mlade iz cijeloga svijeta.