"Ovdje plačemo i patimo. Svi. Iz ove situacije možemo izaći samo zajedno, kao cjelokupno čovječanstvo”, poručio je papa Franjo u telefonskom intervjuu za La Stampu, čije istaknute dijelove na hrvatski jezik prenosi Fratellanza umana.

Govoreći o trenutačnoj izvanrednoj zdravstvenoj situaciji, papa Franjo rekao je da se ona treba živjeti "u pokori, samilosti i nadi. I u poniznosti, jer mnogo puta zaboravljamo da u životu postoje ‘tamna područja’, mračni trenuci. Mislimo da se mogu dogoditi samo nekom drugom. Umjesto toga, ovo je vrijeme mračno za sve, nitko nije isključen. Obilježeno je bolom i sjenama koje su nam ušle u kuću. To je drugačija situacija od one koju smo živjeli. Također zato što si nitko ne može priuštiti da ostane miran, svi dijele ove teške dane”.

"Ne smijemo praviti razliku između vjernika i nevjernika, idemo na korijen: čovječanstvo. Pred Bogom smo svi djeca”, poručio je Papa.

"Ovih dana ispričali su mi priču koja me pogodila i rastužila i zato što predstavlja ono što se događa u bolnicama”, ispričao je papa Franjo glede usamljenosti onih koji umiru od Covid-19: "Starica je shvatila da umire i htjela se oprostiti od svojih najmilijih: medicinska sestra je uzela telefon i videopozivom nazvala njenu unuku, tako je starica vidjela lice svoje unuke te je mogla otići s tom utjehom”. Krajnja je potreba imati ruku koja te uzme za ruku. Jednu gestu posljednjeg druženja. I mnoge medicinske sestre i medicinski tehničari ovu posljednju želju prate uhom, slušajući bol usamljenosti, uzimajući osobu za ruku. Bol onih koji su otišli bez pozdrava postaje rana u srcu onih koji ostaju. Zahvaljujem svim ovim medicinskim sestrama i medicinskim tehničarima, liječnicima i volonterima koji se, unatoč izvanrednom umoru, privijaju sa strpljenjem i ljubaznošću kako bi nadoknadili prisilni izostanak članova obitelji”.

Glede posljedica za budućnost, Papa je istaknuo da "moramo misliti da će to biti pomalo kao nakon rata. Neće više biti ‘drugi’, nego će bit ‘mi’. Jer iz ove situacije možemo izaći samo zajedno. Morat ćemo još više pogledati korijene: bake i djedove, starije. Graditi među nama istinsko bratstvo. Sjećati se ovog teškog iskustva kojeg smo živjeli svi zajedno. I nastaviti dalje s nadom, koja nikad ne razočara. To će biti ključne riječi za ponovni početak: korijenje, sjećanje, bratstvo i nada”.

21. ožujka 2020. - Obitelji u središtu Papine jutarnje mise

Jutarnje misno slavlje 21. ožujka i izravnom prijenosu papa Franjo prikazao je za obitelji koje su zajedno s djecom prisiljene živjeti u "kućnom pritvoru”, u skučenim prostorima

Molio je za mir i kreativnost u obiteljima. Izrazio je nadu da će se međusobno komuniciranje pojačati i predložio način kako to činiti. Molio je i za liječnike i zdravstveno osoblje koji žrtvuju svoj život za ozdravljenje bolesnika.

U propovijedi na temelju liturgijskih čitanja ponovno se osvrnuo na obraćenje te primijetio, navodeći primjer molitve farizeja i carinika, "pravi” način molitve. Usporedba farizeja i carinika pokazuje kako Bog gleda na ponos. Farizej, u prvoj klupi, zahvaljuje Bogu što nije kao drugi ljudi, carinik se povukao u posljednju klupu i u poniznosti tugovao nad svojim grijesima i on se – prema Isusovim riječima – vraća kući opravdan, dok će farizej biti ponižen.

Ova Isusova prispodoba podsjeća i na prispodobu o izgubljenom sinu i na bezimenog bogataša, koji ostaje ravnodušan pred bijednom drugih. Svi oni imaju previše povjerenja u sebe, previše novaca i moći. S druge strane, postoje grešnici koji sliče cariniku, koji se zbog svojih grijeha stide stupiti pred oltar te kajući se, mole: O Bože, smiluj se meni grešniku.