Giulio Cesare Russo, poznatiji pod redovničkim imenom Lovro, rođen je 1559. godine u talijanskom mjestu Brindisi koje je upravo po njemu postalo slavno. Bio je gojenac franjevaca konventualaca, a nakon smrti roditelja prešao je kod kapucina koje je kao petnaestogodišnjak upoznao u Ve­neciji. Nakon svećeničkog ređenja posvećuje se propovijedanju. Postao je poznat kao propovjednik Židovima u Rimu. Poznavanjem hebrejskog je­zika i rabinske literature zadivio je i same židovske rabine.

U kapucinskom redu obavljao je različite odgovorne službe: provi­ncijal u Toskani, Švicarskoj i Đenovi, generalni komesar za Tirol i Ba­varsku, generalni definitor i general reda. Doveo je kapucine u Austriju, Češku i Slovačku. 1600. godine ustanovljuje samostan u Grazu koji je po­lazište za širenje kapucina u hrvatske krajeve. U Pragu je uspješno vodio javne rasprave s protestantima braneći pravovjernost kršćanskkog nauka riječima i spisima. Propovijedao je u različitim krajevima Europe i često poticao na obranu od turske najezde.

Životne prilike su ga uvele i u diplomatske poslove. Dvaput je pu­tovao na dvor španjolskog kralja, a tri godine bio je izaslanik Svete Sto­lice kod bavarske vlade. Razboritim i vještim zauzimanjem kod španjol­skog kralja izborio je slobodu katolicima u Bavarskoj. I umro je za vrijeme jednoga takvoga diplomatskog putovanja kralju Filipu III. kod koga je trebao zagovarati nezadovoljne Napolitance.

Njegova spisateljska aktivnost bila je veoma opsežna. Možemo je svrstati u tri skupine: propovjednička djela, egzegetske rasprave i pole­mički antiluteranski spisi. Zbog velikog dara, koji je obilato koristio u propovijedima i spisima, proglašen je 1959. godine naučiteljem Crkve i nazvan „Doctor apostolicus".

Umro je u Lisabonu 22. srpnja 1619. godine, a njegovi posmrtni ostaci čuvaju se i časte u mjestu Villafranca del Bierzo. Blaženim je proglašen 1783. godine, a svetim 1881. godine. Njegov spomendan ne može se slaviti na dan smrti jer je taj datum zauzet spomendanom svete Marije Magdalene, pa se slavi na današnji dan.

Sveta Prakseda, djevica u Rimu, sestra svete Pudencijane, posvetila se molitvi i djelima kršćanske ljubavi. Umrla je 150. godine.

Sveti Daniel, starozavjetni prorok, glavno lice u Danielovoj knjizi, koji pod imenom Baltazar živi na babilonskom dvoru te, unatoč iskušenjima, ostaje vjeran svojoj vjeri, tumači snove, otkriva i tumači tajne i ima viđenja.

Sveti Zotik, biskup i mučenik u Komani u  Armeniji za vrijeme cara Severa.

Sveti Viktor, Aleksandar, Felicijan i Longin, vojnici i mučenici u Marseille-u koncem 3. stoljeća.

Sveti Klaudije, Just, Jukundin i drugih pet, mučenici u Troyes-u u Galiji za cara Aurelijana.

Sveta Julija, djevica i mučenica u Troyes-u.

Sveti Arbogast, biskup u Strasburrgu.