Hoće li tko za mnom

Današnji odlomak donosi Isusov navještaj muke. Bio je to odlučan trenutak u njegovu životu: »Otada poče Isus (otvoreno) upućivati svoje učenike kako treba da pođe u Je­ruzalem ...« (16,21).

Sinoptici donose tri Isusova navještaja muke (kod Mt 16,21; 16.2-23; 20,17-19). Ovo je prvi Isusov navje­štaj muke. Ali i na drugim mjestima Isus spominje svoju mu­čeničku smrt (Mt 9,15; 2032; 21,38)- On je, dakle, unaprijed svjestan kako ide ususret mučeničkoj smrti Ipak, ne radi se tu o nekom fetalizmu, nečemu što bi bilo unaprijed programira, no i o onome što se ne bi moglo izbjeći. Isus je svjestan svoje uloge, koja je jedinstvena u našoj zemaljskoj povijesti. On zna kako će se u njegovu životu ispuniti ono što je Pismo navijestilo; On je on Zaručnik, Pastir i Sluga. Nije nekakva sudbina, fatalnost ona koja odre­đuje njegov životni put, ona je životna potreba koja proizlazi iz nečega što ga nadilazi (kao čovjeka): kako bi živio mora umri­jeti; kako bi čovjek dospio u slavu Božju treba se poniziti i svr­stati medu ljudima (usp. Fil 2).

Ovaj navještaj muke Sinoptici donose nakon Petrove ispovijesti koja označava jedan od ključnih trenutaka u Evanđelju. Sve do sada Isus je naviještao Kraljevstvo Božje. Time je ispu­njao nadom mnoštvo koje ga je slušalo, ali je morao dobro paziti kako ne bi podgrijavao njihova iskrivljena mesijanska očekivanja Zbog toga je svojim učenicima naviještao događaje koji dolaze i na koje se i oni trebaju pripremiti.

Biti kršćanin nije tako jednostavno: nije dostatno čuvati neke vjerske običaje, sudjelovati u obredima, izmoliti neku molitvicu. Biti kršćanin znači prihvatiti i živjeti Riječ Božju. A ta Riječ je ponekad vrlo zahtjevna, kao što ćemo slušati u današnjem svetom Evanđelju. Biti kršćanin znači biti učenik Krista raspetog: ići s njime u smrt kako bismo došli do uskrsnuća.

Kao kršćani morali bismo se češće pitati što to znači ži­vjeti kao kršćanin? Čitanja današnje nedjelje daju nam jasan odgovor na to pitanje: treba slijediti Krista, uključujući i sve posljedice njegova nasljedovanja. Biti kršćanin znači: Odgovoriti bez pridržaja na poziv Kristov.

Tko kaže: »Ja sam kršćanin«, kaže zapravo: »Ja sam Kristov učenik«. Učenik je onaj koji slijedi svoga učitelja, koji prihvaća njegovo učenje, njegovu mudrost. Kršćanin slijedi Krista koji ne poziva samo neke privilegirane duše, nego sve, bez izuzetka.

Na prvom mjestu je zahtjev »odreći se samog sebe«. Odreći se samog sebe znači napustiti sve kao Abraham i kre­nuti putem koji nam je nepoznat, krenuti u jednu »avanturu«, u budućnost koju će nam Bog otkriti. To znači sebe staviti u drugi plan, svoj način mišljenja i življenja, kako bi se u mišlje­nju i življenju suobličio volji Božjoj. Za kršćanina to znači prihvatiti Blaženstva kao pravilo svoga života.

Dati, ako je potrebno, sam svoj život.

To je zahtjev ljubavi. Posvetiti Gospodinu sve svoje da­rove uma, volje, srca, duhovnih i materijalnih dobara, slobo­de, kako bismo činili ono što Isus hoće. To znači biti svjedok vjere, svjedok njegove Riječi, nositelj ljubavi i, ako on to ho­će, biti žrtva kao i on na križu za spasenje svijeta...