Emanuel, s nama Bog

(Iz 7,10-14; Rim 1,1-7; Mt 1,18-24)

Utjelovljenje je otajstvo Božje ljubavi koje se postupno objavljuje ljudima. Proroci izdaleka naslućuju i narodu u slikama poručuju da je na pomolu prodor toga misterija u ljudsku povijest i da će biti važan događaj, milosno vrijeme, Božji dolazak među ljude, utjelovljenje Sina Božjega u naš svijet. Taj misterij najavljuju dvije slike Božje riječi: prorokov navještaj kralju Ahazu i anđelovo priopćenje Josipu, Marijinu zaručniku.

Judejski kralj Ahaz vlada u nesigurno i neizvjesno vrijeme Izraelove povijesti. Govorilo se da samo Bog može spasiti Izraela. No kralj nema vjere, misli da je Bog daleko i da se njega ne tiču ljudske povijesne nevolje. Razmišljao je ljudski, a ne vjernički i zalutao u poganstvo: bogovima je žrtvovao čak sina jedinca, a od asirskog kralja zatražio je vojnu pomoć za ratne sukobe koji su bili pred vratima. Prorok Izaija ga je uvjeravao da to što čini nema smisla i da Boga Jahvu treba zazvati, od njega zatraži znak. Kad je Ahaz to odbio tobožnjom isprikom da ne želi iskušavati Gospodina, prorok nadahnuto naviješta da skeptičnom kralju ipak Bog nudi čudesni znak: djevica će začeti i roditi sina… To će dijete biti Mesija, spasitelj narodu koji ostane vjeran Bogu i njegovim obećanjima. Proročanstvo se obistinilo kad je anđeo navijestio djevici Mariji da će, bez muža, silom Božjom, začeti i roditi sina, da će to biti Sin Svevišnjega, Mesija, spasitelj svijeta, Emanuel što znači „S-nama-Bog". Bog nije, kako je to mislio Ahaz, daleko, naprotiv, blizu je ljudima, zainteresiran je za njihovu povijesnu situaciju i upravo stoga dolazi da bude njihov spasitelj. Marija je povjerovala i vjerom ušla u Božji spasenjski plan. Njezin zaručnik Josip našao se, zbog svega toga u krizi. Razmišljanje o Marijinoj trudnoći dovelo ga je do zida, postalo njegova noćna mora. Naumio je učiniti nabolje što je kao obični zanatlija znao: potajno otpustiti svoju zaručnicu da je poštedi javne sramote. Josip nije bio svećenik, ni pismoznanac; nije poznavao Božje planove, zato se na to odlučio teška srca, jer je doista volio Mariju. Mariji također nije bilo svejedno, no gajila je nadu da će Bog koji ju je učinio majkom, u Josipovim očima opravdati i njezinu čudesnu trudnoću. Tako je doista bilo: Bog je u Josipov san poslao svoga anđela da ga pouči, prosvijetli i umiri. Za Josipa Pismo kaže da je bio „pravedan", a to znači poslušan, spreman vršiti Božju volju kakva god ona bila. „Josipe, sine Davidov, ne boj se, uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga". Vjerojatno ni tada nije razumio misterij, ali sada ga više nije plašio, pa je, kao nekoć Marija, mogao vjerom prihvatiti Božji naum, reći svoj da i postati sudionikom njegove spasenjske inicijative.

Bog je mnogim ljudima govorio u snu da bi mu povjerovali. Opomenuti u snu, mudraci se nisu vratili Herodu, pa je tako Isus spašen. U drugom snu će Josip shvatiti da treba bježati u Egipat, a kada se bude trebalo vratiti, san će mu otkriti kamo će se vratiti: ne u Judeju, ondje je vladao Herodov sin, već u Galileju, u Nazaret, gdje nije bilo opasnosti za dječakov život. Poncije Pilat nije poslušao san svoje žene... Snovi mogu biti Božji glasnici i milost, osobito ljudima koji ne uspijevaju odgonetnuti Božju volju ili su im nebeski putovi nedokučivi.

Putovi suradnje Boga i ljudi postoje u svakom vremenu; treba ih pronaći. Kad to ne polazi za rukom ljudima, sām Bog prosvjetljuje njihovu inteligenciju i srce otvara za suradnju. I danas se, posred cinična i ravnodušna svijeta, traže vjernici, muževi i žene spremni da u životnim situacijama koje ne razumiju, izreknu odlučno "da", "amen", ili "neka mi bude". Premda u životu mnogih ljudi postoje događaji koji ih plaše zato što su teški, neshvatljivi, nepoželjni, nevjerojatni tako da što više o njima razmišljaju, više se boje. Noću, kad se naši budni pratioci razum i osjetila odmaraju, kada sanjamo, pošalje Bog svoje prosvijetljenje. U dubinama svakog čovjeka, ma kako bile zamršene, ima mjesta za velike istine i Božje tajne.

Poruka Došašća koje se bliži kraju glasi: Bog dolazi ljudima na Božanski način uz ljudsku suradnju. U Isusu se pojavio utjelovljeni Bog po djevici koja ga rađa snagom Duha Svetoga. Nema ljudskih okolnosti u kojima se ne bi moglo i danas utjeloviti Božje kraljevstvo.