Slijedimo primjer krotkog i mudrog Josipa

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na ovu četvrtu i posljednju nedjelju došašća, Evanđelje (usp. Mt 1, 18-24) nas vodi prema Božiću kroz iskustvo svetoga Josipa, naizgled sporednog lika, ali u čijem je stavu sadržana sva kršćanska mudrost. On je, zajedno s Ivanom Krstiteljem i Marijom, jedan od likova koje nam liturgija stavlja pred oči u došašću; i od svih troje je najskromniji. Ne propovijeda, ne govori, nego pokušava vršiti volju Božju; i čini to na način evanđelja i blaženstava. Sjetimo se: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko" (Mt 5, 3). A Josip je siromašan jer živi od onog bitnog, radi, živi od posla; to je siromaštvo tipično za one koji su svjesni da u potpunosti ovise o Bogu i u Nj stavljaju sve svoje pouzdanje.

Današnje evanđeosko izvješće prikazuje ljudski gledano zbunjujuću i kontroverznu situaciju. Josip i Marija su zaručeni; još ne žive zajedno, ali ona čeka dijete po Božjem zahvatu. Josip, suočen s tim iznenađenjem, je naravno uznemiren, ali umjesto da reagira na impulzivan način i kazni zaručnicu – kao što je to bio običaj, zakon ga je štitio – traži rješenje koje poštuje dostojanstvo i integritet njegove voljene Marije. Ovako se kaže u Evanđelju: „A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti" (r. 19). Josip je dobro znao da, ako oda svoju zaručnicu, izložit će je ozbiljnim posljedicama, čak i smrti. Ima potpuno povjerenje u Mariju koju je odabrao za svoju zaručnicu. Ne razumije, ali traži drugo rješenje.

Ta neobjašnjiva okolnost navodi ga na to da dovodi u pitanje njihovu vezu; zato s velikim bolom odlučuje otići od Marije ne izazivajući sablazan. Ali Anđeo Gospodnji intervenira kako bi mu poručio da rješenje koje je naumio i snovao nije ono koje Bog hoće. Gospodin mu štoviše, otvara novi put, put sjedinjenja, ljubavi i sreće i kaže mu: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga" (r. 20).

U tome trenutku Josip se potpuno pouzdaje u Boga, pokorava se anđelovim riječima i uzima Mariju sa sobom. Upravo mu je to nepokolebljivo povjerenje u Boga omogućilo da prihvati, ljudski gledano, tešku i u stanovitom smislu nerazumljivu situaciju. Josip u vjeri shvaća da dijete začeto u Marijinoj utrobi nije njegov sin, nego je Sin Božji i on, Josip, bit će njegov čuvar potpuno preuzimajući na sebe zemaljsko očinstvo u odnosu na njega. Primjer ovog krotkog i mudrog čovjeka potiče nas da podignemo svoj pogled i gledamo dalje. Riječ je o tome da se vratimo iznenađujućoj logici Boga koja, daleko od malih ili velikih računica, otvorena je prema novim horizontima, prema Kristu i njegovoj Riječi.

Neka nam Djevica Marija i njezin pobožni zaručnik Josip pomognu da slušamo Isusa koji dolazi i koji traži da bude prihvaćen u našim planovima i našim izborima.

Nakon Angelusa

Za tri dana bit će Božić i u mislima sam posebno s obiteljima, vašim obiteljima, koje se u ove blagdanske dane ponovno okupljaju: oni koji žive daleko od roditelja kreću na put i odlaze kući; braća se nastoje susresti. Neka Sveti Božić bude prilika svima za bratstvo, rast u vjeri i geste solidarnosti prema onima koji su u potrebi. I neka nas sveti Josip prati na tom putu prema Božiću.

21. prosinca 2019. - Vatikan - Kurija se mjenja kako bi bolje služila ljudima.

Na tradicionalnom božićnom susretu s Rimskom kurijom papa Franjo je govorio o promjenama koje su u tijeku u vatikanskim ustanovama, te istaknuo potrebe i svrhu novih dikasterija. Mijenjamo, rekao je Papa, kako bismo nadvladali krutost i strahove, te kako bismo bolje naviještali Evanđelje u dekristijaniziranom svijetu

U svijetu koji se mijenja, Rimska se kurija ne mijenja tek toliko da se promijeni, kako bi pratila modu. Razvoj i rast, naime, Crkva proživljava iz Božje perspektive, rekao je papa Franjo na tradicionalnom božićnom susretu s članovima Rimske kurije. Uostalom, povijest je Biblije put obilježen odlascima, premještanjem, promjenama, napomenuo je Papa te istaknuo kako je i jedan od novijih svetaca, kardinal Newman, kad je govorio o promjenama, zapravo mislio na obraćenje.

Izazov i tromost

Istaknuvši uvjerenje koje ga prati od samoga početka njegova papinstva, odnosno da današnje vrijeme nije jednostavno vrijeme promjenā nego je riječ o promjeni vremena, papa Franjo je napomenuo da je zdravo ponašanje suočiti se s izazovima današnjega doba, hrabro i u razlučivanju, a ne dopustiti da nas obuzme komotna tromost ostavljajući sve tako kako jest.

Često se događa da ostvarujemo promjenu ograničavajući se samo na neko novo odijelo, a na kraju zapravo ostajemo onakvi kakvi smo bili prije, rekao je Papa te naveo riječi talijanskoga pisca Giuseppea Tomasija di Lampeduse, iz knjige ''''Gepard'''': „Ako želimo da sve ostane kao što je sada, potrebno je sve promijeniti".

Između novosti i pamćenja

Tim je riječima Papa uveo u temu reforme Rimske kurije koja si, kako je rekao, nije nikada umišljala učiniti kao da prije nije bilo ničega, nego, naprotiv, teži vrjednovati sve ono što je dobro učinjeno u slojevitoj povijesti kurije. Dolično je vrjednovati povijest kako bi se izgradila budućnost koja ima čvrste temelje, koja ima korijene te stoga može biti plodna.

Pozivati se na pamćenje ne znači usidriti se u samoodržanje, nego isticati život i životnost puta koji se stalno razvija. Pamćenje nije statično nego dinamično. Po svojoj naravi obuhvaća pokret. Ni tradicija nije statična; dinamična je, te jamstvo budućnosti, a ne pohrana pepela. Valja stoga upozoriti na kušnju krutosti. Krutosti koja proizlazi iz straha od promjene i koja završava postavljanjem prepreka na prostoru općega dobra, čineći da on postane minsko polje nekomunikacije i mržnje. Danas je ta kušnja krutosti postala vrlo aktualna, primijetio je Papa.

Promijeniti kako bismo naviještali

Potom se osvrnuo na neke novosti u organizaciji kurije, kao što je, primjerice, uspostavljanje, krajem 2017. godine, Trećeg odjela Državnoga tajništva (Odjel za stalno diplomatsko osoblje Svete Stolice), uz druge promjene, kako je rekao u odnosima između Rimske kurije i partikularnih crkvi, te u strukturi nekih dikasterija.

Govoreći o Zboru za nauk vjere i o Zboru za evangelizaciju naroda, Papa je primijetio da je u vrijeme kada su te ustanove bile osnovane, bilo lakše razlikovati kršćanski svijet s jedne strane, a s druge svijet koji je još trebalo evangelizirati. Sada to više ne postoji, napomenuo je, Ljudi koji još nisu primili navještaj evanđelja ne žive više samo na nezapadnim kontinentima, nego ih ima posvuda, posebno u golemim gradskim centrima koji također zahtijevaju poseban pastoral.

Evanđelje i digitalna kultura

Zbog toga je preoblikovanje vatikanskih ustanova pokrenuo poticaj na obnovljeni navještaj evanđelja. Sve, običaji, stilovi, rasporedi, načini izražavanja, kako je Papa već istaknuo u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium, trebaju biti više prikladan kanal za evangelizaciju sadašnjega svijeta nego za samoočuvanje. Na tu potrebu odgovara ustanovljenje Dikasterija za komunikaciju, koji obuhvaća devet, nekada zasebnih, vatikanskih medija. Nije riječ o jednostavnom grupiranju, objasnio je Papa, nego o načinu usklađivanja kako bi se pružila bolja ponuda usluga u vrlo digitaliziranoj kulturi.

Jedna struktura, brojne usluge

Takav je slučaj i s Dikasterijem za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, ustanovljenim kako bi se ujedinio i uskladio rad, prije podijeljen između papinskih vijećā za Pravdu i mir, Cor Unum, za pastoral selilaca i migranata te za pastoral zdravstva. Crkva je pozvana podsjetiti sve ljude da nije riječ samo o društvenim ili migracijskim pitanjima, nego o ljudskim bićima, o braći i sestrama koji su danas simbol svih koje je odbacilo globalizirano društvo. Pozvana je svjedočiti da za Boga nitko nije ''''stranac'''' ili ''''isključen''''. Pozvana je probuditi savjesti uspavane u ravnodušju pred stvarnošću Mediteranskoga mora koje je za mnoge, za previše njih, postalo groblje, istaknuo je papa Franjo.

Ljubav pobjeđuje umor

Među velikim izazovima i potrebnom ravnotežom, ono što je važno jest Crkva, a Rimska kurija treba biti prva koja gleda na ljudski rod u kojemu su svi djeca jedinoga Oca. Papa prepoznaje teškoće u tako velikim promjenama, potrebu postupnosti, te ljudsku pogrešku, s kojima, kako je rekao, nije moguće, a ni pravedno, ne suočiti se.

Povezana s tim teškim povijesnim procesom, uvijek postoji opasnost da se okrenemo prošlosti, pa čak i rabeći nove formule, jer ona daje sigurnost, poznata je te manje konfliktna. Ali, trebamo biti pozorni da ne popustimo napasti ukrućenosti. Iza svake ukrućenosti stoji poneka neuravnoteženost. Ukrućenost i neuravnoteženost međusobno se podupiru u zatvorenom krugu, a danas je kušnja krutosti postala vrlo aktualna, upozorio je papa Franjo te završio riječima kardinala Martinija: „Crkva zaostaje dvije stotine godina. Kako to da se ne prodrma? Bojimo se? Strah umjesto hrabrosti? U svakom slučaju vjera je temelj Crkve. Vjera, pouzdanje, hrabrost (…) Samo ljubav pobjeđuje umor".

Papa prihvatio ostavku kardinala Sodana na mjesto dekana Kardinalskog zbora

Kardinal Angelo Sodano, bivši Papin državni tajnik, od 2005. je godine bio na čelu Kardinalskoga zbora. Sveti je Otac prihvatio njegovu ostavku zbog navršene dobi te je objavio motuproprij kojim je određeno da će mandat za tu službu trajati pet godina, uz mogućnost obnove mandata

Papa je prihvatio ostavku kardinala Angela Sodana na mjesto dekana Kardinalskog zbora, koju je predao zbog navršene dobi, te je posebnim motuproprijem odredio da će odsad mandat za tu službu trajati pet godina, uz mogućnost obnove mandata. Također, određeno je da će kardinal koji napušta tu službu nositi naslov dekana „emeritusa".

Odluka Svetoga Oca objavljena je nakon tradicionalne božićne čestitke Rimskoj kuriji, koju svojim govorom otvara dekan Kardinalskoga zbora. Kardinal Angelo Sodano ima 92 godine te je zaređen za biskupa 1978. Bio je državni tajnik od 1990. do 2005. godine, a na mjestu dekana Kardinalskoga zbora naslijedio je kardinala Josepha Ratzingera, odnosno papu u miru Benedikta XVI.

Prihvativši ostavku kardinala Sodana, kojem se srdačno zahvaljujem na važnoj ulozi u službi Kardinalskom zboru, u gotovo petnaest godina njegova mandata, te s obzirom na činjenicu da se povećanjem broja kardinala, osoba kardinala dekana opterećuje sa sve više obveza, učinilo mi se prikladnim da će se od sada kardinal dekan, koji će se i dalje birati među članovima reda biskupa, prema načinima utvrđenim 2. paragrafom 352. članka Kodeksa kanonskog prava, biti u toj službi tijekom petogodišnjeg razdoblja, koje je moguće obnoviti, te na kraju službe može steći titulu dekana „emeritusa" Kardinalskoga zbora – stoji u motupropriju.

Kardinal dekan predsjeda Kolegijem, ali nema ovlasti nad drugim kardinalima te je „primus inter pares", odnosno prvi među jednakima. Do sada ta služba nije imala ograničen mandat. Kardinal dekan saziva konklave u slučaju ispražnjene papinske stolice te im predsjeda ukoliko je mlađi od osamdeset godina i time uključen u popis kardinala elektora.

Na posljednjim je konklavama, u ožujku 2013. godine, kardinal Sodano, tada već stariji od osamdeset godina, predsjedao općim kongregacijama kardinalskoga zbora, ali nije mogao ući u Sikstinsku kapelu te je konklavama tijekom glasanja predsjedao dodekan, kardinal Giovanni Battista Re.

19. prosinca 2019. - Papa Franjo: Nitko ne može spasiti samoga sebe

Pustinja će procvjetati – papa Franjo je upotrijebio taj prizor proroka Izaije kako bi podsjetio da Bog može sve promijeniti, besplatno, jer to se cvjetanje čini nemogućim u pustinji napravljenoj od suhoga pijeska. Sveti je Otac potaknuo vjernike da paze na tu besplatnost; grijeh je, naime, htjeti sami sebe otkupiti

Papa je u razmišljanju krenuo od današnje liturgije, u iščekivanju Božića, koja nas, kako je rekao, stavlja pred dvije pustinje, odnosno dvije nerotkinje: Elizabetu i Samsonovu majku. Priča u Evanđelju podsjeća također na Abrahama i Saru. Neplodnost je pustinja, istaknuo je Papa, jer nerotkinja je na kraju bez potomstva. Međutim, obje su žene vjere te se pouzdaju u Gospodina.

Bog može sve promijeniti

I Gospodin daje da pustinja procvjeta, napomenuo je Papa. Obje žene začnu i rode. Oče, je li to čudo? netko bi mogao upitati. Ne, to je više od čuda; to je upravo temelj naše vjere, istaknuo je Papa. Obje začnu jer Bog može sve promijeniti, zakone prirode također; sposoban je napraviti put svojoj Riječi. Božji su darovi besplatnost, a život tih obiju žena izraz je Božje besplatnosti.

Sveti Ivan Krstitelj i Samson, simboli besplatnosti spasenja

Stoga su sveti Ivan Krstitelj i Samson Božja besplatnost, štoviše, simbol su, da tako kažemo, besplatnosti u našem spasenju, jer nitko ne može spasiti samoga sebe, istaknuo je Papa. Jedini koji spašava jest Gospodin, jedini sposoban spasiti nas od naših bijeda i surovosti, a ako se ne pouzdaš u besplatnost Gospodinova spasenja nećeš biti spašen. Međutim, treba imati vjere koja je također Božji dar.

Sve je milost

Upravo kako bi istaknuo smisao milosti, papa Franjo je spomenuo svetoga Augustina, te potaknuo vjernike da otvore svoje srce besplatnosti. Nitko od nas ne zaslužuje spasenje. Nitko! Netko će reći: ''''Ali ja molim, postim…''''. Da, to će biti dobro za tebe, ali ako u početku svega toga nema te besplatnosti, nema mogućnosti. Neplodni smo. Svi. Neplodni za život milosti, neplodni za odlazak u nebo, neplodni, kako je Papa slikovito rekao, za začeti svetost.

Zato se ne možemo hvaliti da smo pravednici, napomenuo je Papa. Netko će reći: Oče, ja sam katolik, katolkinja, idem nedjeljom na misu, pripadam toj i toj udruzi… Reci mi, tako kupuješ svoje spasenje? upitao je Papa, Misliš da će te to spasiti? Pomoći će ti da se spasiš samo ako vjeruješ u besplatnost Božjega dara. Sve je milost. Zbog toga smo pozvani klanjati se Gospodinu i zahvaliti mu za toliku milost.

Slaviti Gospodina zbog svega onoga što nam besplatno daje

Obje su žene potom rodile djecu koja će poslije, u povijesti, biti važna, istaknuo je Papa te se posebno zadržao na događaju o Samsonu. Veliki borac i snažan čovjek, nakon što je spasio narod od Filistejaca, možda se nije osvrnuo na besplatnost primljenoga dara, pogriješio je te pao u ruke žene koja ga je prodala Filistejcima. Međutim, oporavio se. Papa je spomenuo njegovu priču upravo kako bi podsjetio da smo svi grješnici, te da je grijeh ne paziti na besplatnost.

Jesam li svjestan da je grijeh ne paziti na besplatnost? upitao je Papa. I kada se idem ispovjediti, što radim? Izgovaram grijehe poput papige ili ih govorim jer osjećam da sam riskirao dar besplatnosti kako bih imao nešto svoje? Paziti na besplatnost i misliti na Samsona, izabranoga, dobroga, koji se, kako je rekao Papa, krajem života poskliznuo, ali se oporavio. Međutim, možemo se poskliznuti i vjerovati da smo sami svoji otkupitelji. To je grijeh. Grijeh je želja da se sami otkupimo, upozorio je Papa te potaknuo, Slavimo Gospodina, ovih dana prije Božića, zbog besplatnosti spasenja, zbog besplatnosti života, zbog svega što nam besplatno daje. Sve je milost.

Na kraju je papa Franjo pozvao vjernike da razmisle paze li na tu besplatnost ili ju svojim grijesima izlažu riziku.