Pastirska briga za ljude

(Jer. 23,1-6; Ef 2,13-18; Mk 6, 30-34)

„Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ste ih, niste se brinuli za njih…"

„Kad vidje silan svijet sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa i stane poučavati…"

Bog-pastir, skrbi za narod, svoje dragocjeno stado. Pastir svoj autoritet temelji na ljubavi, a svjetovni vladari najčešće na interesu, zbog čega njihovi narodi zapadaju u političke i gospodarske krize, gube orijentaciju, lutaju, mnogi se izgube u kriminalu i neimaštini.

Isus je pastir, kojemu je žao naroda, suosjeća s njihovim nesnalaženjem, sabire ih i poučava. Svojim učenicima stavlja na srce pastirsku skrb za ljude: „Znate da vladari gospoduju svojim narodima. Neće tako biti među vama, naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj i tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga. Ni Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi." Crkva svoje svećenike pripravlja za pastirsku službu redom đakonata u kojem vježbaju divno umijeće služenja.

Narodi su i danas kao „ovce bez pastira…" Ovce nisu kako se običava reći „glupe životinje", nego su bespomoćne, trebaju pastira. On ih vodi i brine se za njihov opstanak i sigurnost. Ovu je sliku lako prenijeti i na suvremenu društvenu stvarnost. Narodi nisu glupi, ali trebaju vođe i nije svejedno kakvi su to ljudi. U ne tako davnoj prošlosti neki su „pastiri" poveli svoja stada u slijepe ulice povijesti: fašizam, komunizam, imperijalizam. Povratak na prave putove bio je mukotrpan i plaćen milijunima nevinih života. Tko zna kako će proći stada koja slijede današnje vođe na putovima liberalnog kapitalizma, fundamentalizma, terorizma. Sve je više svjetovnih „pastira" koji ispraznim obećanjima stvaraju ovisnike raznih vrsta, pretvaraju čitave narode u svoje kolonije i ekonomske dužnike. Na jednoj su strani ubogi nadničari koji se bore da prežive, a na drugoj nerazumni potrošači, bez kriterija, morala, bez životnog cilja i smisla. Koliki mladi su zalutali na stranputice droge, indiferentnosti, nasilja i nemorala! Velik broj pasivno čeka rješenje problema, jer u sebi ne nalaze dovoljno snage i volje da kormilo životne barke uzmu u svoje ruke, da zaveslaju u novu budućnost.

Jedna se nestašna studentica „predozirala" na sveučilištu. Prijatelji su je odveli u zajednicu za odvikavanje. Kad se malo smirila, svećenik koji je vodio zajednicu, profesor teologije i psihologije, učen, iskusan i stručno osposobljen čovjek,  pozivao ju je na razgovor i pokušao mnogim, uglavnom uzaludnim uvjeravanjima, promijeniti njezin način razmišljanja, njezine navike. Kad su došli ljetni praznici otišla je u grad i zaposlila se u pizzeriji. Tu je susrela kuhara koji je bio praktični vjernik. Kad je čuo da se drogirala izvikao se na nju: „Što je tebi curo? Jesi li ti normalna? Pogledaj kako si lijepa, a i pametna si studentica! Pa zar si stvarno na to spala da svoj život uništavaš prokletom drogom? Kad više nije mogla slušati odbrusila je: „Svi vi znate samo dobro propovijedati!" Na to je on još glasnije povikao: „Čitaj Sveto pismo! Moli Isusa da iz Evanđelja prijeđe u tvoj život i da te promjeni!"

Još iste je večeri razmišljala o tim riječima. Počela je čitati Sveto pismo i moliti. Osjećala je sve veći mir te se, uz mnoge poteškoće, počela se mijenjati. Pošla je u stari samostan na duhovne vježbe, doživjela obraćenje i vratila se u svoj grad stara i nova u isto vrijeme. Posjetila je i svećenika u zajednici za odvikavanje koji je mislio da su njegovi razgovori bili tako plodni, no ona mu je rekla: „Nažalost, vi ste govorili mlako, blijedo u rukavicama, a kuhar u pizzeriji vikao je pravu istinu o Isusu, morala sam ga poslušati i on je doista ušao u moj život i promijenio ga!",