Možda se ni o jednoj svetici nije toliko pisalo kao o svetoj Ceciliji, iako o njezin životu i djelovanju postoje samo šturi povijesni podaci. Spomen na njezino mučeništvo susreće se već u početku IV. stoljeća, bazilika je sagrađena njoj u čast već u V. stoljeću, a blagdan joj se slavi u Rimu od VI. stoljeća. Bila je štovana kao ugledna i uzorna žena koja je zajednici kršćana darovala zemljište i zgradu za sastanke i vršenje bogoslužja. Tu je danas njezina bazilika.

Sačuvan je opis njezina mučeništva iz kraja IV. stoljeća. Nije lako razlu­čiti povijesnu jezgru od legende. Prema tom spisu Cecilija je kao krš­ćanska djevojka bila zaručena za poganskog mladića Valerijana. Na njezin nagovor mladića je krstio pape Urbana (222.-230.). Živjeli su u djevičanskom braku i zajedno podnijeli mučeništvo. Pokopani su u Kalistovim katakombama. Papa Paškal I. (817.-824.) prenio je nje­zino tijelo iz katakomba u svetičinu baziliku. U dva druga sarkofaga položio je tjelesa svetih mučenika Valerijana, Tiburcija i Maksima, te papa Urbana i Lucija. Pri temeljitoj obnovi njezine bazilike 1599. godine poseb­na komisija otvorila je njezin grob i našla njezino tijelo „cijelo kao da spava" - kako izvješćuju očevici. Umjetnik Maderna izradio je gla­soviti mramorni kip Svetice u ležećem stavu.

Cecilija, jedna od četiri velike rimske djevice i mučenice, progla­šena je zaštitnicom glazbe i glazbenika. Povod tome je krivo tumačenje jednoga teksta iz opisa njezina mučeništva („Cantantibus organis"). A kad je A. Marino 1584. osnovao u Rimu Bratovštinu glazbenika svete Cecilije, glazbenici su je počeli slaviti kao svoju zaštitnicu.

U prošlom stoljeću F. X. Witt pokrenuo je „cecilijanski po­kret", nastojanje za obnovom crkvene glazbe. I u nas je taj pokret odigrao  značajnu ulogu i pokrenuo  crkveni glazbeni  časopis  „Sveta Ce­cilija", koji izlazi još i danas.

Sveti Filomen i Apija, učenici  svetoga Pavla (usp. Flm l-2), mučenici u Kolosi (Frigija) za cara Nercna.

Sveti Maur, kao kršćanin došao iz Afrike u Rim na grobove apostolskih prvaka i tu podnese mučeništvo za cara Niumerijana i prefekta Celerina.

Sveti Marko i Stjepan, mučenici u Antiohiji Pisidijskoj za cara Diokle­cijana.