22. travnja - Sveti Kajo, papa (283.-298.).
Rođen je Dalmaciji, otac mu je bio brat kasnijega cara Dioklecijana. Odgojen je od mladosti u kršćanskoj vjeri i rano je došao u Rim. Stupio je među klerike i nakon smrti svetog. Eutihijana pape izabran je za njegova nasljednika 283. godine. O njegovu djelovanju zna se malo, kao i o drugim papama prvih stoljeća. Uredio je stupnjeve za sakrament Svetoga reda, primanje među klerike (tzv. „mali redovi") pa od đakonata, prezbiterata do episkopata. Spominju ga spisi o mučeništvu svetog Sebastijama i svete Suzane. Tijekom progona vršio je bogoslužje po privatnim kućama. Prije se smatralo kako je podnio mučeničku smrt, ali su novija istraživanja pokazala da nije bio mučenik, nego da je u mirnom razdoblju umro prirodinoin smrću u Rimu 22. travnja 296. Pokopan je u Kalistovim katakombama. Tu je pronađen i natpis na njegovu grobu. Rimska ga je crkva rano počela slaiviti kao sveca (postoji podatak iz 354. godine). U nas se posebno slavi u Solinu, gdje mu je sagrađena crkva početkom 19. stoljeća, a župa njemu posvećena osnovana je 1976. godine.
Blažena Djevica Marija, Majka Družbe Isusove
Kršćanstvo drži kako se Isusove riječi s križa: „Evo ti sina..." i: „Evo ti majke" (Iv 19,26) odnose na svetog Ivana, ali također i na sve otkupljenike. Zato i pojedinci i čitave skupine u narodima i pojedinačni redovi nazivaju Blaženu Mariju svojom kraljicom i majkom. Za mene je ona više majka nego kraljica, rekla je o Gospi sveta Terezija iz Asleuxa. U istom su duhu i Isusovci 20. stoljeća promijenili negdašnji naslov ovog blagdana Kraljica DI i Majka DI.
Prema prastaroj predaji i uvjerenju, izvan je svake sumnje Marijino milosno posredovanje kako u životu utemeljitelja DI svetog Ignacija tako i u životu i djelovanju svakoga pravog Isusovca. Ovaj se blagdan slavi baš 22. travnja zato što je upravo na taj datum 1541. godine sveti Ignacije sa svojim prvim prijateljima polaže svečanu redovničku profesiju u rimskoj bazilčici Svetoga Pavla izvan zidana, na sporednom oltaru pred drevnm mozaikom Majke Božje. S pravom se ovaj blagdan smatra rođendanom Družbe Isusove, a rođenja bez majke nema!
Možda u čitavom bogoslužju ovog blagdana nigdje nije toliko evanđeoski jednostavno i jasno, a u isto vrijeme i snažno i duboko izražena teocentrična značajka teotokodulije, kao što je to u prvoj antifoni kod Večernje: „Kaže Majka Isusova: Štogod vam rekne, učinite, Aleluja!"
Sveta Soter, papa (186.-175.) i mučenik u Rimu za cara Marka Aurelija.
Sveta Agapit, papa (535.-536.), umro u Carigradu kamo je po naredbi kralja Teodota pošao moliti cara Jttstinijana da ne osvaja Italije, Njegovu je tijelo poslije preneseno u Vatikan.
Sveta Leoniđa, Origenov otac, mučenik u Aleksandriji (204. godine) za cara Septimija Severa.
Sveti Apeles i Lucije, dvojica od prvih Isusovih učenika, umrli u Smirni.
Mnoštvo svetih mučenika u Perziji, među kojima je najviše bilo klera (biskupa, svećenika, đakona) i redovničkih osoba, poubijani na Veliki petak 341. godine po naredbi kralja Sapora II.
Sveti Epipodije, mučenik u Lionu za cara Antonina Vera.
Sveti Leon, biskup u Sens-u (Galija).
Sveta Teodor, biskup u Anastaziopolu (Galija).