Rođena je 20. travnja 1586. u Limi, glavnom gradu Peru-a. Roditelji su joj bili španjolski doseljenici. Otac joj se zvao Gaspar Flores, a majka Maria de Oliva. Ruža je na krštenju dobila ime Izabela, ali je zbog njezine izvanredne ljepote kućna pomoćnica nazva „Rosa", pa joj je to ime i ostalo. Već je u ranoj mladosti Bogu zavjetovala djevičanstvo živeći povučeno u pokori, molitvi i konteplaciji. Brižno je vršila kućne poslove u roditeljskom domu i skrbila se za siromahe. Kako je bila izvanredno lijepa i inteligentna, roditelji su je namjeravali udati za nekoga mladića čestite obitelji. Ruža je tu namjeru svojih ro­ditelja spriječila tako što je ošišala kosu i ruke nagrdila. Oko bokova je nosilac cilicij, oblačila pokorničku košulju i mnogo postila. U vrtu roditeljske kuće sagradila je kolibicu u kojoj je rado molila i činila pokoru. U 20. godini (1606.) stupa u Treći red svetog Dominika obukavši redovničko odijelo. Kao redovnica satima moli i razmatra u dubokoj konteplaciji. Došla je čak do mističnih zaruka, najvišeg stupnja mistič­nog života. Njezin je život bio neprestani razgovor s Bogom, hodanje u Božjoj prisutnosti. Imala je i dar ulivenog znanja tako što su joj se suvremenici ne samo divili nego su bivali i potaknuti primjerom njezina života.

Ruža je bila i veliki radnik. Osnovala je prvi konteplativni samo­stan u Južnoj Americi. Za njega je pronašla mjesto, napravila nacrt i prikupila potreban novac. Misije su također bile njezina briga i ljubav. Zanosila se za velikim misijskim pothvatima sv. Franje Solanskoga, fra­njevca, u Južnoj Americi. Žarko je molila za uspjeh njegova djelo­vanja. Umrla je u svom samostanu u Limi na današnji dan 1617. godine, u 31. godini života. Papa Klement X. proglasio ju je svetom 12. ožujka 1672. Tako je južnoamerički kontinent dobio prvoga kanoniziranog sveca. Ruža je za Peru i cijelu Latinsku Ameriku ono što je sv. Kata­rina Sijenska za Italiju i sv. Terezija Avilska za Španjolsku. Južna Amerika i Filipini slave je kao svoju zaštitnicu.

Život svete Ruže daje nam jasnu pouku: do čiste ljubavi dolazi se po pokori; dnevni poslovi postaju sredstva posvećenja ako se vrše u duhu Kristovu; konteplacija priprema dušu za izvanjsko djelovanje; molitva pomaže velike misijske i apostolske pothvate.

Sveti Filip Benicije, prezbiter, general i obnovitelj reda Slugu Blažene Dje­vice Marije. Umro u Todiu (Toskana) 1285. godine.

Sveti Kvirijak, biskup;  Maksim,  prezbiter;  Arhelaj,  đakon,  mučenici u Ostiji za caara Aleksandra.

Sveti Restitut, Donat, Valerijan i Fruktuos, podnesoše mučeništvo u Antiohiji s dirugom dvanaestoricom.

Sveti Klaudije, Asterije i Neon, braća, Donvina i  Teonila, optuženi od maćehe kako su kršćani podnesoše mučeniištvo u Egeji   (Cicilija) za cara Dioklecijana.

Sveti Timotej i Apolinar, mučenici u Remsu.

Sveti Minerv, Eleazar, Lup i osam drugih, mučenici u Lionu.

Sveti Zakej, biskup u Jeruzalemu  (četvirti nakon svetog Jakova).

Sveti Teon, biskup u Aleksanidriji.

Blaženi Viktor, biskup u Utici (Afrika).