Pjesma posljednjeg Evanđelja liturgijske godine privlači našu pozornost o odnosu našega vremena i završetka života i našega odnosa prema drugima, po kojem ćemo biti suđeni. Krista Kralja će predsjedati na konačnom sudu. Moramo misliti na pravi način o kraju vremena: ne sanjati nebo kao rješenje ili čudo, čekati na najbolji mogući način najveće okupljanje svih ljudi oko Mesije Pastira. Naša krajnja određenost je igra u sadašnjoj stvarnost našega života.

Mi ćemo zapravo biti suđeni prema našem današnjem stavu o budućnosti. Kod ljudi koji su očvrsnuli u trpljenju i potrebi, Sin čovječiji je već prisutna s njima u otajstvu. U sljedećoj najbližoj, prije svega, u velikoj gužvi "milijuni su Kristovih očiju tamnih i slatkih" koje, u svijetu pod utjecajem veza međuovisnosti, očekuju neizmjerno više od obične plaće. Mi volimo kreativne, učinkovite, one koji znaju kako doći do početka pokretanja političke odluke. Sve nas to upućuje na razmišljanje o Kristu, Kralju svemira. Mi vjernici ne navješćujemo Njegovo gospodstvo u pitanjima zemaljskog života, ili nešto što će zvučati prilično dvosmislen u sekulariziranom i pluralističkom društvu kao što je naše. Isus tvrdi kako mu naslov kralja služi samo tijekom njegova dolaska u slavi. Ali, On je prisutan u slabima i malenima: on je branitelj njihovih prava, on je i njihov zaštitnik! Služeći siromasima, Njemu služimo.