Papa molio za obitelji u teškoćama i za obraćenje lihvara

Na jutarnjoj misi u Domu svete Marte papa Franjo se danas posebno spomenuo obiteljī u teškoćama, u ovo vrijeme pandemije koronavirusa, koje su u još većim nevoljama zbog onih koji iskorištavaju ovu situaciju i njihove potrebe. U propovijedi je istaknuo da Isus moli za nas pred Ocem pokazujući svoje rane, cijenu našega spasenja, te da bismo trebali imati više pouzdanja u Isusove nego u svoje molitve

Na više se strana osjeća jedna od posljedica pandemije; brojne su obitelji u potrebi, gladne su, ali im, nažalost, pomaže skupina lihvarā. To je još jedna pandemija; društvena pandemija. Obitelji osobā koje imaju samo neki jednodnevni posao ili, nažalost, rade na crno, što ne smiju, i nemaju za hranu… i to s djecom. Onda im lihvari uzmu ono malo što imaju – rekao je Papa na početku mise te potaknuo – Molimo za te obitelji, za brojnu djecu tih obitelji, za dostojanstvo tih obitelji. Molimo i za lihvare, da Gospodin dotakne njihovo srce i da se obrate.

U propovijedi se Papa osvrnuo na prvo čitanje današnje liturgije, uzeto iz Djela apostolskih (Dj 5, 27-32). U njemu se govori o Petru koji, pred prekoravanjem i prijetnjama velikog svećenika koji mu želi zabraniti poučavati narod u Isusovo ime, odgovara da se treba „većma pokoravati Bogu negoli ljudima", te otvoreno, pred svima, obznanjuje uskrsnuće Isusa, spasitelja, kojega su vjerski poglavari smaknuli objesivši ga na drvo.

Petar ih hrabro, otvoreno okrivljuje za to. Netko se može pitati: Ma je li to onaj Petar koji je zanijekao Isusa? Onaj Petar koji se toliko bojao, koji je bio kukavica? Na kraju čak kaže: ''I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti (koji je s nama), kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju''. Koji je bio Petrov put kojim je došao do toga, do te hrabrosti, te otvorenosti, do toga da se izloži? – upitao je Papa te dodao – Mogao je pristati na kompromise te umiriti svećenike, reći im da će tiše govoriti, nikada ih javno optuživati i otići, samo neka ih ostave na miru.

Crkva je u povijesti mnogo puta morala to učiniti kako bi spasila Božji narod. Mnogo je puta to učinila i kako bi spasila sebe – ali ne svetu Crkvu – nego upravitelje. Kompromisi mogu biti dobri i loši. Međutim, Petar je hrabro rekao: ''Nema kompromisa. Vi ste krivi''.

U čemu je tajna, odakle ta snaga koju je imao Petar te došao do toga? – upitao je Papa i objasnio – Prije muke Isus je rekao apostolima: „Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu". Trenutak je to kušnje: ''Bit ćete poput pšenice''. Petru pak kaže: „… ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera". To je Petrova tajna – Isusova molitva. Isus moli za Petra, da ne malakše njegova vjera i da – kako kaže Isus – učvrsti svoju braću u vjeri.

To što je Isus učinio s Petrom, to čini sa svima nama – rekao  je Papa. Isus moli za nas; moli pred Ocem pokazujući svoje rane, cijenu našega spasenja. Naviknuti smo moliti Isusa neku milost, da nam pomogne; ali nismo naviknuti kontemplirati Isusa koji Ocu pokazuje rane, Isusa zagovornika, Isusa koji moli za nas. Petar je bio sposoban proći cijeli taj put od plašljivca do odvažnoga čovjeka, uz dar Duha Svetoga, zahvaljujući Isusovoj molitvi – napomenuo je papa Franjo te na kraju istaknuo – Isus je zagovornik; trebamo imati više pouzdanja u Isusove molitve, više nego u svoje vlastite.

22. travnja 2020. - Papa molio za Europu kako bi ostvarila bratsko jedinstvo koje su sanjali njeni osnivači

Papa Franjo je danas na misi u Domu svete Marte molio za Europu kako bi u ovo vrijeme u kojem je potrebno veliko jedinstvo među narodima, ostvarila bratsko jedinstvo. Papa je u propovijedi podsjetio na ljubav Boga koji nas je toliko ljubio da je svoj život dao za nas.

U ovo vrijeme u kojem je među nama, među narodima potrebno veliko jedinstvo, danas molimo za Europu kako bi ostvarila to bratsko jedinstvo koje su sanjali osnivači Europske unije – rekao je papa Franjo na misi u Domu svete Marte. Papa je u propovijedi komentirao evanđelje današnje liturgije u kojem Isus kaže Nikodemu da je „Bog tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu".

„A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla" – citirao je Sveti Otac Isusove riječi i istaknuo – Božja ljubav izgleda kao ludost. Otac nam je dao jedinorođenoga Sina koji je za nas umro na križu. Raspelo je za nas velika knjiga Božje ljubavi. Mnogi kršćani vrijeme provode kontemplirajući raspelo i tamo nalaze sve, jer Duh Sveti im je dao da shvate da je tamo sva znanost, sva Božja ljubav i sva kršćanska mudrost, to jest Božje svjetlo.

No mnogi ljudi ne mogu živjeti u svjetlu, oni su ljudski šišmiši koji žive u tami. I mi kada živimo u grijehu, više volimo živjeti u tami i hodimo kao slijepci – rekao je papa Franjo i potaknuo – Upitajmo se, jesmo li Božji sinovi, sinovi svjetla ili sinovi tame? Taj je razgovor Isusa i Nikodema istinska teološka rasprava i sve je tamo u tom odlomku; navještaj, poučavanje, teološko razmišljanje i nagovori. Svaki put kada ga čitamo otkrivamo veće bogatstvo, više tumačenja i stvari koje nam daju da shvatimo Božje otkupljenje.

Bog nas ljubi, te Njegova ljubav izgleda kao ludost – rekao je Papa i ponovo citirao – „Tako je ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca". Dao je svojega Sina, poslao je svojega Sina da umre na križu. Svaki put kada gledamo raspelo, vidimo tu ljubav. Raspelo je upravo velika knjiga Božje ljubavi. Nije to predmet koji možemo staviti ovdje ili ondje, više ili manje lijep, star ili moderan, ne! To je upravo izraz Božje ljubavi. Bog nas je tako ljubio da je poslao svojega Sina koji se iz ljubavi odrekao sebe, sve do smrti na križu.

Koliko ljudi, koliko kršćana provodi vrijeme gledajući raspelo i tamo nalaze sve, jer im je Duh Sveti dao da shvate da je tamo sva znanost, sva Božja ljubav i sva kršćanska mudrost – rekao je Sveti Otac i primijetio – Sveti Pavao je govorio o tome, tumačeći da sve ljudsko rasuđivanje služi do određene granice, no istinsko rasuđivanje koje najbolje sve objašnjava jest Kristov križ koji je skandal i ludost, ali je život. To je Božja ljubav. „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni".

Gledati raspelo u tišini, gledati rane, gledati Isusovo srce, gledati zajedno Krista raspetoga, Božjega Sina koji je iz ljubavi dopustio da bude uništen i ponižen. To je prva točka koju nam danas pokazuje ta teološka rasprava koja je zapravo razgovor Isusa i Nikodema – rekao je papa Franjo i nastavio – Druga je točka: „Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla". Postoje ljudi, pa često i mi, koji ne mogu živjeti u svjetlu, jer su navikli na mrak. Svjetlost ih zasljepljuje, nesposobni su vidjeti. To su ljudski šišmiši, mogu se kretati samo u mraku.

I mi smo u tom stanju kada smo u grijehu i ne podnosimo svjetlo – rekao je Papa i istaknuo – Lakše nam je živjeti u tami, svjetlo nas udara i pokazuje nam ono što ne želimo vidjeti. No još je gore što se oči duše zbog toga što dugo žive u tami, naviknu do te mjere, da na kraju zanemaruju ono što je svjetlo. Gubimo osjećaj za svjetlo, jer smo se navikli na tamu. To nam pokazuju mnogi skandali i korupcija. Korumpirani ne znaju što je svjetlo i ne poznaju ga. I mi kada smo u grijehu, kada se udaljavamo od Gospodina, postajemo slijepi, bolje se osjećamo u tami i tako idemo dalje, ne gledajući, kao slijepci, krećući se kako možemo.

Dopustimo da Božja ljubav, koja je poslala Isusa da nas spasi, uđe u nas; da u nas uđe svjetlo koje Isus nosi, svjetlo Duha Svetoga koje će nam pomoći da stvari vidimo uz pomoć istinskoga Božjega svjetla, a ne pomoću tame koju nam daje gospodar tame. Dvije su stvari danas važne za nas: Božja ljubav u Kristu, u raspelu koje svakodnevno promatramo i pitanje koje si svakodnevno možemo postavljati „hodamo li u svjetlu ili u tami?; jesmo li Božji sinovi ili smo bijedni šišmiši?