Na misi u Bariju, papa Franjo je podsjetio da je Isusova revolucija najveća u povijesti, a traži od nas da ljubimo svoje neprijatelje. Zatražio je od nas ekstremizam ljubavi, jedini dopušten kršćanski ekstremizam, to jest ekstremizam ljubavi - istaknuo je Papa.

Kršćanska je novost opraštati i ljubiti neprijatelje – rekao je papa Franjo danas na misi, u Bariju, na završetku susreta biskupa mediteranskih zemalja. Isus u evanđelju današnje liturgije citira stari zakon: „Oko za oko, zub za zub" (Mt 5, 38-48; Izl 21, 24) – rekao je Papa i istaknuo – Znamo da je to značilo da ako vam netko nešto oduzme, vi ćete njemu učiniti isto. Naime, to je bio veliki napredak, jer je sprečavao gore odmazde. Ako vam je netko učinio zlo, mogli ste mu uzvratiti istom mjerom, ali ne još gore. Završavanje je sporova izjednačavanjem bilo korak naprijed. Ipak, Isus ide mnogo dalje od toga: „A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu!". Netko će reći: Kako Gospodine? Ako netko misli loše o nama, ako nam netko čini zlo, ne možemo mu uzvratiti istom mjerom? Isus kaže: ne; bez nasilja, nikakvo nasilje ne dolazi u obzir.

Možemo misliti da Isusovo učenje slijedi neku strategiju, te da će na kraju zli odustati – rekao je Sveti Otac i primijetio – No to nije razlog zašto Isus traži da ljubimo i one koji nam čine zlo. Koji je onda razlog? Da Bog, naš Otac uvijek voli sve ljude, pa i ako mu oni ne uzvraćaju. „On daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima". I danas nam u prvom čitanju kaže: „Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!". Odnosno kaže nam: „Živite poput mene i tražite ono što ja tražim". Isus nije prstom pokazao na one koji su ga nepravedno osudili i okrutno ubili, nego im je svoje ruke otvorio na križu, te onima koji su ga pribili čavlima oprostio.

Dakle, ako želimo biti Kristovi učenici, ako se želimo zvati ​​kršćanima, to je put – rekao je papa Franjo i napomenuo – Bog nas ljubi, i zato smo pozvani ljubiti druge; oprošteno nam je, pozvani smo opraštati; dotakla nas je ljubav, pozvani smo ljubiti i ne očekivati da drugi počnu prvi; besplatno smo spašeni, pozvani smo ne tražiti nikakvu korist od dobra koje činimo. Možete reći: No Isus pretjeruje! Ne, čak kaže: „Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone". Netko će reći da tako govori kako bi pobudio pažnju, no možda ne misli to što kaže. Međutim, Isus tu ne govori u prenesenom značenju i ne koristi igru riječi. Izravan je i jasan. Citira stari zakon i svečano kaže: A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje! To su riječi koje je Isus izgovorio namjerno i točno.

Ljubite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone! – rekao je Papa i istaknuo - To je kršćanska novost i razlika. Moliti i ljubiti to je ono što moramo činiti, i to ne samo prema onima koji nas vole, prema prijateljima i prema svojem narodu, jer Isusova ljubav ne poznaje granice i prepreke. Gospodin od nas traži hrabru ljubav bez računice, jer Njegova je mjera, ljubav bez mjere. Koliko smo puta zanemarili Njegove zahtjeve, ponašajući se kao i svi drugi! Ipak, zapovijed ljubavi nije jednostavna provokacija, nego središte Evanđelja. Što se tiče ljubavi prema svima ne prihvaćamo izgovore, ne propovijedamo mudrost i oprez. Gospodin nije bio mudar, nije radio kompromise, tražio je od nas milosrdnu ljubav do kraja. To je jedini kršćanski ekstremizam, to jest ljubav.

Ljubite svoje neprijatelje! Te riječi moramo ponavljati i primijeniti ih na ljude koji prema nama loše postupaju, koji nam smetaju, koje teško prihvaćamo i koji nam oduzimaju mir. Pitajmo se: Za što se brinemo u životu; za neprijatelje ili za one koji nas vole?  Brinemo li se kako bismo ljubili? – upitao je Sveti Otac i dodao – Ne brinite zbog zloće drugih i onih koji loše misle o vama. Umjesto toga, počnite razoružavati svoje srce zbog Isusove ljubavi, jer tko ljubi Boga, nema neprijatelja u svom srcu. Štovanje Boga suprotno je kulturi mržnje protiv koje se bori suprotstavljajući se kultu žalopojki. Koliko se puta žalimo zbog onoga što ne primamo i što nije u redu! Isus zna da mnoge stvari nisu dobre, da će uvijek biti nekoga tko će nam željeti zlo, pa i progoniti nas. No od nas traži samo da molimo i ljubimo.

To je Isusova revolucija, najveća u povijesti; od neprijatelja koga treba mrziti do prijatelja koga treba ljubiti; od kulta žalopojki do kulture darivanja. Ako smo Isusovi, to je put! Netko bi mogao prigovoriti da je Isusova logika gubitnička, no On vidi dalje od nas i zna da se zlo može pobijediti dobrom. Spasio nas je križem, a ne mačem. Ako vjeru branimo silom, izgubit ćemo. Rješenje je Isusov put; aktivna i ponizna ljubav koja ide do kraja. Sami to ne možemo i zato moramo moliti za milost, kako bismo mogli ljubiti i opraštati. Po ljubavi ćemo biti suđeni. Izaberimo danas ljubav koja košta, nemojmo se zadovoljiti polovičnim mjerama. Prihvatimo Isusov izazov milosrdne ljubavi i bit ćemo istinski kršćani, a svijet će biti humaniji – potaknuo je na kraju papa Franjo.

Draga braćo i sestre,

dok smo ovdje okupljeni kako bismo se molili i razmišljali o miru i sudbini naroda koji žive na Sredozemlju, na drugoj obali ovog mora, posebno na sjeverozapadu Sirije, događa se tragedija golemih razmjera. Iz naših pastirskih srca snažno se uzdiže apel svim uključenim stranama i međunarodnoj zajednici da zašuti buka oružja i posluša se plač malenih i bespomoćnih; da se ostave po strani računice i interese kako bi se zaštitilo živote civila i mnogo nevine djece koji plaćaju danak tome.

Pomolimo se Gospodinu da dotakne srca te svi uzmognu prevladati logiku sukoba, mržnje i osvete kako bi ponovno otkrili da su braća, sinovi istoga Oca, koji daje da sunce izlazi nad dobrima i nad zlima (usp. Mt 5, 45). Zazovimo Duha Svetoga da svaki od nas, polazeći od svakodnevnih djela ljubavi, pridonese izgradnji novih odnosa, nadahnutih razumijevanjem, prihvaćanjem, strpljenjem, postavljajući tako uvjete da se može iskusiti radost evanđelja i da je se širi na svim poljima života. Neka nam Djevica Marija, „Zvijezda mora" [Sveta Majka Božja] na koju gledamo kao najviši primjer vjernosti Isusu i njegovoj riječi, pomogne da kročimo tim putem.

Prije nego što ćemo zajedno izmoliti Angelus, od srca zahvaljujem svim biskupima i svima koji su sudjelovali na ovom susretu u Sredozemlju kao granici mira; kao i onima – a njih je mnogo! – koji su na različite načine radili na tome da bude uspješan. Hvala svima! Pridonijeli ste rastu kulture susreta i dijaloga u ovoj regiji toliko važnoj za mir u svijetu.

23. veljače 2020. - Mediteran, granica mira

Papa Franjo predvodio je misu u nedjelju 23. veljače u Bariju te se susreo s biskupima i patrijarsima mediteranskog područja koji su se prošlih dana okupili u tom talijanskom gradu na konferenciji „Mediteran, granica mira”.

Papa u Bariju predvodio misu i održao susret s biskupima okupljenima na konferenciji „Mediteran, granica mira”

„Rat je ludost pred kojom se ne može nikada ostati ravnodušan", istaknuo je papa Franjo na susretu te osudio podizanje zidova i potope bez pružanja pomoći. „Kršćani kao mirotvorci moraju neumorno raditi na uspostavi mira, tražeći zajedničko dobro, posebno na podijeljenom Mediteranu punom nejednakosti kako bi postalo mjesto mira, dijaloga, suživota i prihvata umjesto ravnodušnosti i straha, koji potiče na obranu pred tzv. invazijom", poručio je Papa biskupima u bazilici Sv. Nikole, dajući im upute kako raditi na uspostavi mirovnih odnosa i prosperiteta na heterogenom mediteranskom području koje je, prema njegovim riječima, postalo žarište sukoba i muka ljudi koji traže utočište, napuštajući vlastite domove. Ta je obaveza usko povezana s Evanđeljem. Papa očekuje od kršćana da čuvaju vjersku baštinu i pučku pobožnost, a i umjetničko blago koje povezuje vjeru s umjetničkom ljepotom te privlači milijune posjetitelja. Naveo je također da treba izbjegavati retoriku sukoba civilizacija.

Osvrnuvši se na brojna oružana žarišta i nestabilnost na Bliskom istoku i zemljama Sjeverne Afrike kao i na vjerske sukobe, Papa je posebno spomenuo neriješeni sukob između Izraelaca i Palestinaca, upozorivši na opasnost neravnopravnog rješenja. „Ludost je uništavati domove, tvornice, bolnice i ubijati ljude umjesto graditi ljudske i gospodarske odnose", rekao je papa Franjo.

Papinom govoru prethodili su pozdravi predsjednika TBK kardinala Gualtiera Bassettija, vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića te apostolskog administratora Latinskog jeruzalemskog patrijarhata Pierbattiste Pizzaballe, koji su Papi predstavili složenu situaciju Mediterana.

Kardinal Puljić osvrnuo se na napore koje su na skupu poduzeli biskupi, tražeći načine uspostave ravnopravnosti i vjerske slobode u svim zemljama Mediterana. Biskupi su, prema njegovim riječima, podignuli svoj bolni glas o mukama Crkava i naroda koje su većim dijelom uzrokovale bogate zemlje, a te su rane sa svoje strane uzrokovale također iseljavanje mladih. „Tješi nas međutim da su ipak neki ostali, pokazujući izvanrednu odvažnost i veliku ljubav za svoju domovinu”, rekao je predsjednik BK Bosne i Hercegovine i primijetio kako to ohrabruje biskupe koji podržavaju dijalog, jer je svjedočanstvo istomišljenika dospjelo do srca mnogih  koji su spremni slušati i surađivati. Naveo je da biskupi osjećaju potrebu da ih ljudi prate i podržavaju u njihovim naporima, a moćnike pozvao na veći trud oko izgradnje mira, dijaloga i suradnje.

„Isusova revolcija je najveća u povijesti. Ona traži ne samo da opraštamo neprijateljima, već da ih čak i ljubimo”, rekao je Papa u propovijedi tijekom mise koju je služio prigodom završetka ove trodnevne konferencije, u svetištu Sv. Nikole. Ekstremizam ljubavi je, prema njegovim riječima, jedini zakoniti kršćanski ekstremizam. Polazeći od Evanđelja u kojem Matej opisuje kako je Isus potaknuo učenike na neograničenu ljubav, koja obuhvaća i neprijatelje, papa Franjo je primjetio da je starozavjetni Mojsijev zakon predviđao „oko za oko, zub za zub”, zakon koji je za ono vrijeme čak smatran i naprednim s obzirom da je ograničavao osvetu. „Isus međutim daje novi zakon koji posve odbacuje osvetu i nasilje. On je to dokazao i svojim životom, mukom i smrću. Ljubiti neprijatelja je velika kršćanska novina. Mi obično mislimo da je Isus pretjerao”,  primjetio je Papa i objasnio da se ovdje ne radi o paradoksu ni probranim riječima. „On je to rekao jasno i glasno. Time se prepoznaju kršćani. Isusova ljubav je neograničena. Od kršćana traži odvažnost da ljube bez ikakvih kalkulacija”, rekao je Papa te na kraju potaknuo vjernike da pod svaku cijenu izaberu put ljubavi i da ne popuste pred općim mišljenjem jer, prihvaćajući Isusov izazov, mogu učiniti svijet humanijim.

23. veljače 2020. - Papa Franjo: Svrha kaznenoga zakona nije samo kažnjavanje

Primivši sudionike opće skupštine Papinskoga vijeća za tumačenje zakonskih propisa, papa Franjo istaknuo je da svrha kaznenoga zakona nije jednostavno ta da kazni nego je on uvijek usmjeren na ponovno unošenje reda i rehabilitaciju osobe koja se okaljala kaznenim djelom

Općom skupštinom Papinskoga vijeća za tumačenje zakonskih propisa završena je revizija VI. knjige kanonskoga prava, o kaznenim mjerama Crkve (De sanctionibus in Ecclesia). Bio je to posao na kojemu je spomenuto vijeće radilo nekoliko godina i koji, kako je rekao papa Franjo primivši 21. veljače u audijenciju sudionike skupštine, ide u pravom smjeru, odnosno prema upotpunjavanju kaznenih mjera kako bi bile sustavnije i u skladu s novim situacijama i problemima sadašnjega društveno-kulturnog konteksta, te ujedno pružanju odgovarajućih sredstava za njihovu lakšu primjenu.

Razmišljajući o kaznenom zakonu, Papa je napomenuo da je riječ o pastoralnom sredstvu, te ga takvim treba uzeti u obzir i prihvatiti. Upoznavanje drugih s crkvenim zakonima i njihova primjena, dodao je, nije zapreka eventualnoj pastoralnoj djelotvornosti onih koji probleme žele riješiti bez prava, nego je jamstvo traženja nesvojevoljnih rješenja, onih doista pravednih, te stoga i uistinu pastoralnih.

Poput zakona, i kaznena sankcija, koliko god se smatra krajnjim sredstvom kojemu valja pribjegavati, treba biti ‘pastoralna’. Upravo se unutar tih smjernica ocrtava uloga biskupa koji uvijek mora biti sve više svjestan da je u svojoj Crkvi, čiji je pastir i vođa, stoga i sudac među vjernicima koji su mu povjereni. Ali, uloga sudca uvijek ima pastoralno obilježje budući da je usmjerena prema zajedništvu među članovima Božjega naroda, istaknuo je Papa.

Kada ordinarij ustvrdi da nije moguće drugim načinima pastoralne brige dovoljno ukloniti sablazan, uspostaviti pravednost i popraviti krivca, tek tada treba pokrenuti sudski ili administrativni postupak za izricanje ili proglašavanje odgovarajuće kazne (usp. kan. 1341).

Nasuprot kazni koju predviđa državni zakonodavac, istaknuo je Papa, kanonska kazna ima izrazito ljekovito obilježje budući da teži, ne samo poštovanju poretka, nego i popravljanju, i ponajviše dobru samoga krivca. U konačnici, ona je pozitivno sredstvo za ostvarivanje Kraljevstva, za ponovno uspostavljanje pravednosti u zajednici vjernika, pozvanih na osobno i zajedničko posvećenje, napomenuo je papa Franjo.