Veliki mučenik i biskup Smirne, sveti Polikarp, ubraja se u popis onih ljudi koji su imali neposrednu povezanost s apostolima ili njihovim učeni­cima. Zato je njihovo svjedočanstvo od posebne važnosti za kršćansku vjeru i za kršćansku teologiju. Sveti Irenej, Lyonski biskup, 190. godine zapisao je o svetom Polikarpu: „Bio je učenik apostola", prijatelj mnogi­ma koji su vidjeli Gospodina. Sami apostoli potvrdili su ga za biskupa. Tertulijan, navodeći predaju Crkve u Smirni, tvrdi kako je svetog Polikarpa postavio za biskupa sam sveti Ivan apostol.

Polikarp je napisao više poslanica. Sačuvana je samo Filipljanima. U njoj on preporuča Filipljanima djelotvornu kršćansku ljubav i međusobno pomaganje:   „Kad  ste  u  mogućnosti učiniti jedno kršćansko djelo, nemojte to odgađati za drugi put, jer milostinja oslobađa od smrti. Međusobno se poštivajte i pomažite. Neka vaš život bude doličan i neporočan u očima pogana, kako bi i oni mogli hvaliti vaša dobra djela. Nemojte dopustiti pogrđivanje Boga radi vas. Polikarp je podnio mučeništvo na stadionu u Smirni 23. veljače 155. u dobi od 86. godina. Opis njegova mučeništva je sačuvan, a napisao ga je jedan očevidac smirnske Crkve. Iz tog opisa odsijeva duhovna ve­ličina, duboka vjera i veliko dostojanstvo ovoga biskupa koji je živo želio postati divna i ugodna žrtva svome Bogu. Kad mu je prokon­zul Stacije Kvadrat rekao: „Prokuni Krista i oslobodit ću te". Polikarp mu je odgovorio: „Ima već 86 godina kako mu služim i nikada mi nije učinio nikakvo zlo. Kako mogu pogrditi svoga Kralja koji me spasio?" Krvnicima koji su ga htjeli prikovati čavlima na lomaču reče: „Pustite me ovako. Tko mi je dao snage da trpim vatru, dat će mi jakosti moći je mirno i podnijeti." Stoga ga nisu prikovali nego samo svezali. Molitva koju je Polikarp izmolio prije svoga mučeništva nije samo odraz njegove predanosti Bogu već i pouka nama kako trebamo podno­siti svoju životnu Kalvariju: „Gospodine, Bože svemogući, Oče ljublje­noga i blagoslovljenoga Sina tvoga Isusa Krista. Mi smo te po njemu upoznali. Bože anđela i nebeskih sila, svega stvorenja i svih pravednika koji žive kako Ti hoćeš. Hvala Ti, što si me učinio dostojnim baš danas i baš u ovaj čas biti zajedno sa svetim mučeinicima dionik čaše tvoga Krista, kako bi jednom i tijelom i dušom uskrsnuo na vječni i neuništivi život Duha Svetoga. Bože istiniti, primi me danas među svoje mučenike kao žrtvu divnu i ugodnu kako si je pripravio, predodredio i sada ispunio" (Časoslov, 2. čit).

Sveti Sinerot, mučenik u Sirmiumu (Sremska Mitrovica) za progonstva Maksimilijana Galerija. Sinerot je porijeklom bio Grk, a po zanimanju vrtlar. Tijekom progonstva neko se vrijeme skrivao. Misleći kako je opasnost pro­šla, vrati se kući. Jednog je dana žena nekog carskog službenika šetala u njegovu vrtu u neobičan sat Sinerot ju je ukorio zbog njezina slobodnog vladanja. Ona ga je, međutim, tužila svome mužu kao zavodnika, a on ga je dao na sud upravitelju pokrajine. Saznavši upravitelj kako je Sinerot kršćanin, osudi ga na smrt. Opis njegova mučeništva na latinskom jeziku objavio je Ruinart. Taj je opis preveo na hrvatski i na njega se kritički osvrnuo Mitar Dragutinac (vidi SB, 1-1975. 36-41). Zbog slavlja svetoga Polikarpa, u đakovačkoj i srijemskoj biskupiji sveti Sinerot se slavi 24. veljače.

Sveta Marta, djevica i mučenica u Astrogi (Španjolska) za cara Decija.

Sveti Lazar, monah u Carigradu, slikao je svete slike, zbog čega je pro­ganjan od cara Teofila ikonoklaste i koji mu je slike uništavao. Nadživivši cara Teofila, slobodno je slikao, pa i u Rimu. Umro je 867. godine.

Sveta Romana, djevica, krstio ju je sveti Silvestar I., papa (314.-335.). Nakon toga je živjela pustinjačkim životom u Umbriji.

Sveta Milburga, djevica, benediktinka, kći Mercijanskog kralja (Eng­leska), umrla oko 700. godine.

Sveti Folerncije, priznavatelj u Sevilli.