24. lipnja 2018. - Svetkovina Rođenja svetog Ivana Krstitelja
VELIČINA SVETKOVINE. Svece slavimo na dan njihova rođenja za nebo (smrt) Proslava Ivanova zemaljskog rođenja iznimno je liturgijska svetkovina zbog njegove proročke veličine i uloge. Tu izvanrednost slavlja potvrđuju afirmirana Ivanova svetišta kao što je Podmilačje kod Jajca koje okuplja i pravoslavne, pa čak i muslimane. Zašto ga tako svečano slave? Možda zbog Isusova svjedočanstva da žena na ovom svijetu nije rodila većega od Ivana Krstitelja. Najveći prorok među prorocima pokazao je onoga o kome su drugi mogli samo sanjati i kojega su tek izdaleka naslućivali. U Izraelskom narodu kolale su priče da će Ilija doći i obnoviti svoj narod, pa se govorilo da je Ivan taj čudesni Ilija što se vidjelo u odlučnosti i neustrašivosti njegovih nastupa. Svi su vidjeli to prorok pozvan od krila materina i da je Gospodin od njegovih usta „britak mač načinio".
ČUDESNO ROĐENJE Ivan je rođen u čudesnim okolnostima. Rođenje je navijestio anđeo. Začet je u krilu starice nerotkinje, Elizabete s koje je Gospodin skinuo sramotu. Bilo je radost njoj, rodbini i susjedima. Svako rođenje na zemlji trebalo bi biti radost zato što ga Bog daje i što dolazi iz ljubavi djetetovih roditelja. Sve je bilo toliko čudesno da njegov otac Zaharija nije vjerovao anđelu zbog čega je zanijemio. Svećenik, i propovjednik Božje riječi koga su drugi slušali, sam je trebao poslušati, ali kako nije vjerovao riječi koja je odozgor dolazila, uskraćena mu je riječ. Onaj koji ne sluša Boga nije vrijedan propovijedati drugima, jer neće imati ništa veliko za reći. S druge strane gledano, valja zapaziti da jedan stari sumnjičavi svećenik ne može zaustaviti rijeku Božje: milosti koja je već potekla. S nama je isto: ne može jedna naša slabost, sumnja ili grijeh zaustaviti naum koji Bog ima sa svakim od nas. Bog Zahariji vraća dar govora osmi dan nakon Ivanova rođenja. Zato će i prva riječ koju progovori nakon kaznene šutnje biti puna blagoslova i svečanosti. „Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov što pohodi i otkupi narod svoj". Crkva i danas Zaharijinim hvalospjevom započinje dan. Vjerom i blagoslovima trebala bi biti praćena sva naša novorođena djeca, jer su znak Božjeg smilovanja našem svijetu u kojega Bog vjeruje unatoč njegovoj nevjeri. Ivan, naime, znači: Jahve ima smilovanja.
UZVIŠENO POSLANJE: Ivan je bio glasnik koji će uvesti Mesiju u naš svijet. Za tu se zadaću pripremao strogim pustinjačkim životom; hrana divlji medi i skakavci, odjeća: devina koža, sklonište: pećine. Najboljim godinama svoje mladosti utvrđivao se u pozivu molitvom, postom i neprestanim razgovorima s Bogom stasao je u svoje proročko poslanje. Zato će mu propovijedi biti snažne, privlačit će ljude iz sela i gradova, a slušatelji će se pitati: Što nam je činiti? Na što je on bio vrlo konkretan: tko ima kruha neka dijeli s gladnima, podijeliti valja i odjeću i sve drugo nužno za život. Vojnici da vrše službu bez nasilja, carinici bez pohlepe. Svi trebaju poravnati put koji vodi do srca: slabosti, sumnje, nevjeru treba podići, a uznositost gordost i oholost sniziti. To istinski put obraćenja i novog života po Božjoj volji. Bog je svoju volju objavio ljudima kad im je dao deset zapovijedi. Ivan za sebe kaže da glas koji viče u pustinji. Dolazi Riječ Božja u tijelu. On je pred njom ponizan, nije dostojan odrješiti njegove sandale, jer je Mesija, Pomazanik, Jaganjcu koji oduzima grijehe svijeta.
MUČENIČKO SVJEDOČENJE. Ivan je govorio i živio što je propovijedao odvažno slijedeći Istinu. Nije se bojao moćnika, ni farizeja ni pismoznanaca ni svećenika, ni kraljeva. Kad je prekorio Heroda zbog njegova preljubničkog odnosa sa ženom svoga brata, zamjerio se Herodijadi i ona mu se osvetila na kobnoj pijanoj gozbi u kojoj je zatražila prorokovu glavu. Ivan vjerni svjedok Božje istine svoje je svjedočanstvo, svoj poziv i poslanje zapečatio mučeničkom krvlju. Zato je uzor i opomena suvremenim kršćanima, cijeloj Crkvi. Mora se razotkrivati iskrivljeni smisao života, moraju se braniti temeljne istine i vrijednosti koje svijet izokreće i kvari pogubnim ideologijama. Moraju se braniti prava svakog čovjeka od novorođene djece do umirućih staraca. Poput Ivana svi moramo govoriti i činiti istinu i zalagati se za pravdu, svaki na svom mjestu, u svom pozivu i prema svojim mogućnostima. Valja nam poput Ivana pokazivati na Isusa, riječima, a još više životom iz vjere.